O mamama i tatama

Tko je najvažnija figura u životu maloljetnog djeteta? Mama! Mama je dijete rodila! Mama je dijete dojila! Mama je uzela porodiljni dopust…

Tata? Tata je “radio”, izvan kuće, rijetko je bio doma. Kad bi i navratio spavao bi na kauču da ga ne uznemirava dernjava koja se orila u bračnoj sobi.  A onda bi tati ili mami dopizdilo ovo ili ono.

Rastava je uvijek nastavak braka drugim sredstvima.  U pravilu, kad dođe do rata, sve je na strani Mame. I ono dobro, sudovi u Hrvatskoj u zanemarivom postotku dijete “dodjeljuju” ocu. I ono loše, bijedne alimentacije i toleriranje nebrige očeva koji vrlo često istovremeno zauvijek ostavljaju i mamu i dijete.

Postoji li pravda? Nema je. Nisu svi očevi zlostavljači i monstrumi kao što ni sve mame nisu svetice. I majčice znaju biti osvetoljubive zlice koje jedva čekaju da im dijete, ako ga otac voli, poslužikao oružje protiv bivše ljubavi njihovih života.

Već nekoliko godina svjedočimo borbi talijanskog državljanina koji želi doći do svoga djeteta rođenog u braku sa “Hrvaticom”. “Hrvatica” je dijete otela, napustila Italiju i godinama uspješno sprečava “ovrhu” nad djetetom iako je talijanski sud dijete dodijelio ocu.

Svi “naši” mediji na strani su sirote “Hrvatice” koja je zato što je sirota “Hrvatica” automatski stekla pravo da iz djetetovog života izbaci oca “Talijana”. U ovom se slučaju rat između dvoje ljudi koji se odavno ne vole pretvorio u međunarodni sukob, svaki narod navija za svoga, dijete nitko ništa ne pita.

Mediji su ipak iskopali da dječak jako voli mamu, da se uz nju “vezao”. Bi li se “vezao” i uz tatu da može biti uz njega nikoga nije briga. Mi Hrvati ovaj smo sukob između dvoje roditelja koji bi morali biti ravnopravni shvatili kao rat protiv Hrvatske. Ako se mami ne “ovrši” dijete Hrvatska će u odnosu na Italiju voditi 1:0.

O dugogodišnjem ratu između Srbije i Hrvatske koji se vodi zbog Severininog i Milanovog djeteta svi znamo sve. Preko objava na mrežama stalno nam se poručuje kako Seve voli svoga sina. Milan, Srbin Milan, koji ga manje “ima”, iako ga sigurno ne voli manje, nije toliko maštovit kad treba govoriti o velikoj ljubavi. Odvjetnici trljaju ruke, narod navija za mamu, naravno, jer je mama “naša”. Ako bude sreće i u ovom ratu Hrvatska će povesti 1:0.

Nije istina, jednostavno nije istina da su majke u životu djeteta bitnije. Nije istina. Ima groznih majki, ima odvratnih očeva, takvi djetetu ne trebaju, takvima bi dijete trebalo oduzeti. Međutim, ako su otac i majka normalni ljudi, onda bi dijete nakon rastave moralo jednako biti i očevo i majčino. Bez diskusije i analize. Sve dok sudovi ne budu “nemilosrdno” krenuli djecu “dodjeljivati” i ocu i majci mira biti neće. Govorim o slučajevima kad očevi i majke žele djecu.

Nema opravdanja, ali baš nikakvog, da se djeca kod rastava automatski dodjeljuju majkama jer su djeca izašla iz utroba njihovih. Netko im je prije izlaska ploda utroba njihovih iz utroba njihovih to dijete u utrobu uvalio.

Žene, majke koje se tako strastveno i tako histerično, često osvetoljubivo i zločesto, bore za “svoje dijete” ne žele se pomiriti sa jedinom istinom, dijete nije samo njihovo. Davno je jedna ogorčena majka, ludo zaljubljena u svog odbjeglog muža, zvala se Agatha Christie, rekla svojoj kćerkici: “Tata nas više ne voli.” Mala joj je odgovorila antologijskom rečenicom, pročitala sam je u Agathinoj autobiografiji : “Mama, tata tebe više ne voli.”

Nekad tate više ne vole mame, često mame prestanu voljeti tate, kakve veze djeca imaju s tim? Ona bi morala imati i tatu i mamu iako je tata u jednoj priči onaj koji nije “rodio”, u drugoj je mama koja je tatu “napustila”.

Statistike su neumoljive. Jako malo očeva brine o svom djetetu.  Da se promijeni sudska praksa, da se službeno ukine titula Majka, sve bi bilo jednostavnije. Kad bi očevi koji jedva čekaju da se riješe djeteta znali da ga se neće moći riješiti možda bi ga s vremenom i zavoljeli. Djeca su, dok su mala i bespomoćna, u pravilu neodoljiva. Ljubavlju se mogu pretvoriti u neodoljive ljude, nemarom u zlikovce.

Nekako sam nesuvisla, a samo želim reći, djetetu trebaju i otac i majka. Ma što dvoje ratnika mislilo o tome.