Nema igle bez love

S gađenjem sam gledala kako se cijepe naši sabornici i članovi vlade. Dobro, onaj Marić je pokazao mišiće, to je čak bila i svjetska brejkingnjuz, ministra smo gledali u tamnoplavoj potkošulji koju više ne nose ni beskućnici koji se hrane u javnoj kuhinji.

Akcija je imala smisla, slala je jasnu poruku, ako se cijepe i oni koji žive poput careva u ukradenim dvorcima vilama i kućerinama, dakle bića koja imaju što izgubiti ako sve ode po zlu, onda je logično da ćemo povjerenje u cjepivo steći i mi obični smrtnici koji od bogatstva imamo samo nadu da ćemo platiti režije i da će nam se djeca uskoro vratiti na posao. Ja sam uvijek vjerovala u cjepivo, ali u ovoj zemlji, navodno, žive mnogi koji ne vjeruju. Zato je naša vlada učinila sve da u ljudima ubije nepovjerenje u cjepivo. Uspjela je u tome. Što bi rekli komentatori na portalima, antivaxeri su na aparatima.

Kako znam? Isti čas kad sam vidjela da su se cijepili naši velikodostojnici nazvala sam svog doktora Nikolića i hrabro od njega zatražila da me stavi na listu. Nemojte širiti dalje, neko vrijeme ni ja nisam bila sigurna treba li ili ne treba potpuno novim cjepivom krenuti u rat za slobodu. „Nema problema“, rekao je Nikolić, „imaš sve uvjete, stara si, a voliš život. Eto, zabilježio sam, sedamsto pacijenata je prije tebe.“

„Sedamsto? Mislila sam da u čitavoj Rijeci nema sedamsto ljudi koji se žele cijepiti. Kad ću doći na red? Mjesecima ne izlazim iz kuće, ne smijem zagrliti Krešu, nitko nam ne dolazi na vrata, zarobljeni smo, želim slobodu, dosta mi je robije bez roka trajanja.“

„Haha“, smijao se Nikolić pred desetak dana, „mi smo u EU, stiže cjepivo.“ „Kad?“ „Za koji dan.“ Kad će taj „za koji dan“ znala sam pitati muža koji bi mi uvijek rekao da zahvalimo bogu da smo u EU, EU je otkupila cjepiva za čitavu EU, bit će ga na bacanje, EU brine o zdravlju svojih građana, EU je skup civiliziranih zemalja.“

Ipak, sve se nekako odužilo. Postala sam nestrpljiva. Da sam cijepljena mogla bih bez straha šetati s unukom, poljubiti ga u kosu, zagrliti ga, mogli bismo skupa peći palačinke, ne želim mu više maskirana mahati pod prozorom.

I tako, u očekivanju cjepiva, gledala sam kako umjesto Trumpa dolazi Biden. Svijet je odahnuo. Imala sam loš predosjećaj jer ne volim ušminkane razbojnike, draži su mi oni koje prepoznajem na prvu. S pravom nisam uživala u Gaginom nastupu. Danas smo saznali da je Amerika otela cjepivo EU, treba Bidenu da Amerima proda priču kako će biti bolje. Čula sam, ne mogu vjerovati, možda je ipak fejknjuz, Izrael ima toliko cjepiva da će njime cijepiti i mačorčine koji žele izaći iz karantene prije februara. Pfizeru su cjepivo platili dvostruko više. Netanyahu? Tko bi to pomislio? Onako fin gospodin?  Ajde, bar će oni sirotani u Gazi odahnuti. Njih svakako treba cijepiti, tamo ih živi tisuću na metar kvadratni…

Opet sam opet nazvala Nikolića. Javio mi se nepoznat muški glas. „Trebala bih doktora Nikolića.“ „Ja sam.“ „Nisam ti glas prepoznala.“ „Krijem se. Milijun poziva dnevno. Svi se žele cijepiti…“ „Hvala bogu dragome, ljudi su progledali…“ „Čuj, došlo je cjepivo u Rijeku, nazvali su me i rekli da između svojih osamsto kandidata izaberem jednoga. Svaka riječka obiteljska ambulanta dobila je jedno cjepivo. Ako krenemo tim tempom Riječani će biti cijepljeni u roku od osam godina. Nemoj nikome reći da si sa mnom razgovarala. Sestra pacijentima govori da imam covid.“

Kineskim cjepivom se ne možemo cijepiti jer je kinesko.  Ruskim cjepivom se ne možemo cijepiti jer je Putin diktator i ima veliku kuću. Mi se uopće ne možemo cijepiti jer nismo ni Ameri ni Židovi ni Mađari ni Rusi ni Kinezi.

Nedavno su nam govorili da se moramo priviknuti na novo normalno. Sad nam poručuju da se vraćamo na staro normalno.  Korona nije priča o zdravlju, priča o koroni je priča o razbojnicima. Ne nalazim utjehu u činjenici da im znamo imena.

 

Ps. Rečenica sa šalice izvučena je iz “Uha, grla, noža”, godina izdanja 2002.

 23,791 total views,  6 views today


error: Kopiranje sadržaja nije dopušteno.