Ne okreći se, sine!

Franjo je zauvijek napustio Hrvatsku. Više nismo jedini roditelji čije dijete živi ovdje. Naši prijatelji davno su se rastali od svoje djece. Redovito ih viđaju preko skajpa ili lete u Finsku, Švedsku, Norvešku, Njemačku. Kad se vrate mi na njihovim mobitelima vidimo sretna lica odraslih ljudi koji već imaju svoju djecu i koje znamo dok su bili u majčinom trbuhu. I tako, ode naš Franjo.

Imao je svoj stan koji mu je ostavila nona, auto, čak i motor, posao u državnoj službi, devet tisuća kuna mjesečno. Šef mu je bio savršen. Ujutro bi se na poslu pojavio u osam sati, izašao iz zgrade i vratio se u nju potpuno pijan petnaest minuta prije kraja radnog vremena.

Pred našim je Franjom bio krasan život. Pa ipak… Otac mu je bio zgromljen. “Zašto”, jecala sam, “sine? Tebi to ne treba. Osjetljiv si na hladnoću, Švedska je opaka zemlja…” “Mama, a da ti malo baciš oko na našu televiziju?” Muž i ja godinama ne gledamo televiziju, zabranio nam je naš privatni kardiolog.

Danima buljim u ekran. Gledala sam “Otvoreno”. Emisiju je vodio mlađi, nesuvisli gospodin. Tema je bila, Hrvatska umire jer lijene Hrvatice rađaju sve starije. U studiju je pet ili možda ipak šest mužjaka analiziralo kako i zašto su Hrvatsku izdali ženski spolni organi.  Još su se neki javljali uživo iz većih hrvatskih teve centara. Voditelj je u emisiju pozvao i jednu ženu. Bilo je deset na jednu. Prava redaljka. “Demograf” obučen poput bajkera koji je upravo pobjegao sa maskenbala iz neke ludnice jedva se savladao da gospođi ne odvali šamarčinu. “Ugledni ginekolog”, izgledao je poput brda pobješnjelog mesa spremnog da vola koji se opire ulasku u klaonicu udavi golim rukama, zadnjim je snagama stavio pod kontrolu svoje organe za davljenje.

Prekidali su je dok je govorila, onaj voloubojica je zarežao: “Nekad smo mi one u tridesetoj upisivali kao starije prvorotkinje, a danas…” Teza bolesnika jasna je k’o dan, da Hrvatice rađaju u petnaestoj Hrvatska ne bi crkavala. Voditelj se glupo cerekao, mužjaci su samo usput, onako ispod glasa, spomenuli da postoji i problem sa muškarcima. Gotovo dvadeset posto Hrvata je nepolodno. Zašto hrvatski sterilni muškarci i oni sa polucrknutim spermijima u jajima nikad nisu tema, a “lijene” i “neodgovorne tridesetogodišnjakinje” ne silaze sa ekrana i stranica portala? Isključila sam “Otvoreno”. Muž me odvezao na Hitnu.

I jučer sam gledala televiziju. U ovoj zemlji se vodi žestoka rasprava oko goruće teme, kad se smije urlati ustaški pozdrav “Za dom spremni”, kad je to neprimjereno, kad se smije nositi petokraka, kad je to kažnjivo. Grupa muškaraca puštenih doma preko vikenda, ni jedan od njih ne uzima terapiju, odredila je pravila. Ustaša smiješ biti kad…

Zaboravila sam. Jebeš ustaše. Da mogu sve bih ih ekshumirala pa opet ubila. Zvijezda, zvijezda me muči. Moj Franjo mi je poklonio Diesel haljinu iz najnovije kolekcije, na leđima ima ogromnu petokraku. Sad ja moram surfati, naći naputak i otkriti kad smijem na sebe navući dizelicu, a kad moram iz kuće izaći odjevena u hrvatsku narodnu nošnju.

To nije sve. Na nekom sam portalu naletjela na komad emisije “Dobro jutro, Hrvatska”. Voditeljica i voditelj ugostili su našeg “uglednog kolegu i pisca”, vjerujte mi, stvorenje je izgledalo zastrašujuće, i gospođu iz ne znam kojeg ministarstva. Tema je bila, Dokle će se našu dječicu u školama terorizirati pedofilijom?*

Voditelj je pročitao nekoliko rečenice iz knjige, nije spomenuo naslov, lektira za srednjoškolce. U knjizi junak drka, curica na igralištu piša, a nekoj curi se javlja duh pokojnog oca kako jebe petogodišnjakinju. I ona komadina mesine, zašto naši fašisti ne kontroliraju težinu, i onaj voditeljski dvojac, zgrozili su se nad rečenicama izvađenim iz konteksta i krenuli tranširati gospođu s druge strane barikade koja je u gluhe uši nešto govorila.

Isključila sam ih. Jebeni kreteni. Kad ću ja u ovoj usranoj zemlji na Hrvatskoj televiziji vidjeti pravu emisiju o pedofiliji? Čuti imena i prezimena naših seoskih popova, biskupa i kradinala koji su razvalili tisuće hrvatskih, dječjih guzica? Kad će pedofilčine u crnim haljama izaći iz hrvatskih škola? Kad će u Hrvatskoj ukinuti fašizam? Kad će u Hrvatskoj obustaviti lov na žene? Kad će, najzad, jebena Hrvatska nestati?

Mediji javljaju, uskoro. Bravo, sine moj!

 

*Prijateljica mi javila da je ono dvoje u emisiji o pedofiliji u hrvatskim školama čitalo rečenice iz Ferićeve knjige “Anđeo u ofsajdu” koja n i j e u školskoj lektiri. Usput, dečko iz knjige ne drka na djevojčicu. Siroti Ferić. Trenutno je jedini kandidat za predsjednika Hrvatskog društva pisaca. Smije li netko tko u Hrvatskoj u svojoj knjizi drka preko delegata postati bitan kad znamo da je Hrvatska katolička zemlja? Njezini uglednici ne drkaju, sjetimo se gospodina Vladimira Ilčića savjetnika ministrice kulture koji je službeno izjavio kako nikad u životu nije drkao i time stekao pravo na uglednu katoličku titulu nedrk. Nakon ovog skandala drkadžiji Feriću loše se piše. Ako ipak pobijedi, Društvo hrvatskih pisaca preimenovat će se u Društvo hrvatskih pedofiličara.