Lešinari

General Đuro Brodarac više nije ni general ni Đuro ni Brodarac. On je pokojnik a o pokojnicima treba govoriti ili sve najbolje ili šutjeti. Ja ću šutjeti o Brodarcu ali ne mogu šutjeti o Jutarnjem listu koji nije pokojnik iako bi to trebao biti. Morao bi crknuti na isti način na koji je crknula Murdochova tiskovina koja je prisluškivala ljude, brisala poruke u mobitelu mrtve djevojčice, otkrivala čitateljima gladnima zlobe i zloće najintimnije detalje iz života svojih žrtava.

 Najzad se u Britaniji netko sjetio da treba staviti pod kontrolu gospodara smrti i života nevinih građana i osuditi one koji su mu u prljavoj raboti pomagali. Među \”serviserima\” bilo je i mnogo policajaca koji su izdavali profesionalne tajne za sitne pare.

 Najčešće im je bilo dovoljno tisuću funti da Murdochu prodaju nečiji život.  Cijena usluga britanskih policajaca jest bitna jer govori koliko ljudsko dostojanstvo vrijedi u toj zemlji stoljetne demokracije. Možda se baš zato ne bih smjela čuditi Jutarnjem listu koji je objavio kako \”ekskluzivno iz dobro obaviještenih izvora doznajemo, patohistološki nalaz je potvrdio da je Brodarac preminuo…\”

 Pa su detaljno nabrojili što je i kako Brodarcu otkazalo. Tko su \”dobro obaviješteni izvori?\” To može biti ili policija, Brodarac je bio pritvorenik ili, što je vjerojatnije, liječnici. Tko god da jest \”dobro obaviješteni izvor\” liječnički nalaz nije smio prodati lešinarima iz Jutarnjeg.

 Uvijek, kad tako nešto pročitam, a to se sve češće dešava, pomislim kako bi se urednici listova, novinari su nebitni, ta loše plaćena ili neplaćena trčkarala ni o čemu ne odlučuju, osjećali kad bi u novinama osvanuo tekst o iznenadnom krvarenju zbog vanmaterične trudnoće njihovih ljubavnica. Ili izvješće o stanju jetre jednog od njihovih najvećih alkosa. 

 Ili, da budem jasna do kraja, sve moguće nalaze vlasnika EPH-a i njihovog najjačeg pera kome zdravlje nije jača strana kao ni meni, uostalom. Da li je objavljivanje Brodarčevog \”patohistološkog nalaza\” manji krimen zato jer je Brodarac leš? Prčkanje po lešu uvijek je nekako prihvatljivije nego čačkanje po živim ljudima?

 Baš Brodarca briga što je njegova intima rastegnuta u nekoliko tisuća komada? Ali taj Brodarac kao i vlasnik EPH-a, onaj alkos i ono prvo pero imaju rodbinu koja ih voli, djecu, unuke, ženu, majku…Tim živim ljudima jednako teško pada kad netko nepozvan zaviruje u utrobu njihovih dragih bili oni mrtvi i bijeli ili se samo žuti i nemoćni godinama vuku po bolnicama.

Znam, konkurencija je ogromna, ako Jutarnji ne iščupa Brodarcu utrobu učinit će to netko drugi. Ipak, postoji sitna razlika. EPH je ogromna korporacija. Oni su hrvatski Murdoch. Imaju zastrašujuću moć. Baš zato bi morali biti bolji od ostalih. Ali oni su, eto, upravo stoga što su najjači,  i najopakiji.

 Murdochu pokušavaju doći glave, neće uspjeti ali običnom čovjeku i samo otkrivanje kako funkcioniraju mediji ulijeva nadu da će možda biti bolje. Doći će vrijeme, nadajmo se i u Hrvatsku, kad će bar pokojnik imati pravo na mir i spokoj bio on heroj ili zločinac.


14 Comments

  1. Boris
  2. martina
  3. Branko Komadina
  4. Mario
  5. millica
  6. Franci Zupancic
    • Miki Maus
  7. martina
  8. Paya Hoo
  9. Budimir Novakovic
  10. Milka
  11. Mrkvar

Lešinari

General Đuro Brodarac više nije ni general ni Đuro ni Brodarac. On je pokojnik a o pokojnicima treba govoriti ili sve najbolje ili šutjeti. Ja ću šutjeti o Brodarcu ali ne mogu šutjeti o Jutarnjem listu koji nije pokojnik iako bi to trebao biti. Morao bi crknuti na isti način na koji je crknula Murdochova tiskovina koja je prisluškivala ljude, brisala poruke u mobitelu mrtve djevojčice, otkrivala čitateljima gladnima zlobe i zloće najintimnije detalje iz života svojih žrtava.


Lešinari

General Đuro Brodarac više nije ni general ni Đuro ni Brodarac. On je pokojnik a o pokojnicima treba govoriti ili sve najbolje ili šutjeti. Ja ću šutjeti o Brodarcu ali ne mogu šutjeti o Jutarnjem listu koji nije pokojnik iako bi to trebao biti. Morao bi crknuti na isti način na koji je crknula Murdochova tiskovina koja je prisluškivala ljude, brisala poruke u mobitelu mrtve djevojčice, otkrivala čitateljima gladnima zlobe i zloće najintimnije detalje iz života svojih žrtava.