Korono, ljubavi moja!

„Čuvajmo starije“, slušam već mjesecima. Spadam u „ranjivu skupinu“ jer imam sedamdeset plus. U posljednje vrijeme u „ranjive“ ubrajaju i one pedeset plus.

Ne gledam televiziju, ne slušam radio, ne čitam portale koji iz sata u sat objavljuju broj „zaraženih“ ili zaraženih. Kad je krenuo cirkus s koronom na svojoj sam stranici prenijela razgovor s poznatim njemačkim liječnikom koji je rekao da postoje i lažno pozitivni i lažno negativni nalazi.

Hrvatsko Ministarstvo istine, čini mi se da se zove Faktograf, zamutilo je njemačkog doktora i spriječilo da njegove riječi stignu predaleko. Danas svi znamo da postoje lažno pozitivni i lažno negativni testovi, u međuvremenu je njemački fejknjuzer pao u zaborav.

Oduševio me i nastup francuskog nobelovca Luca Montagniera na francuskom TV kanalu C News. Neko vrijeme sam uživala u njegovom ratu s nabrijanim novinarima koji su „znali“ da je korona sišla sa šišmiša na čovjeka dok je nasmiješeni gospodin Montagnier jasno objašnjavao da korona jest „prirodna“ jer je u prirodni korona virus ubačen komadić isto tako prirodnog HIV-a, ali… I njega maknuše.

Kad se dogodi veliki zločin, korona jest jedan od najvećih zločina u povijesti, osnovno je pravilo, prati  trag novca. Treba saznati tko će zaraditi na cjepivu, staklenkama, frižiderima, strahu, tko će dignuti zastrašujuće milijarde dolara na „dostavi“ …Sve se zna, pa ipak…

Pitanje svih pitanja jest, što može učiniti običan čovjek? Može čučati doma, tresti se i čekati priopćenje stožera zaključan u svojoj betonskoj gajbi. Hoće li nam ova jesen, kako neki veliju, pretvoriti Hrvatsku u zemlju u kojoj će se sa ulica leševi lopatama ubacivati u specijalne rake? Neće.  Mrtvi radnici gospodarima ne donose lovu. Zaključavanje nam je trebalo uvaliti strah u kosti, strah jest u kostima ljudi, ostat ćemo otključani, prestravljeni i s malim zadovoljni. Dobitna kombinacija za naše gospodare.

Ljutite se na mene. Odakle ovoj glupači drskost da govori o temi o kojoj ništa ne zna?  Opustite se, gospodo. Sjetite se Gatesa,  Billa Gatesa!

Ponovit ću poznato. Pet ili šest muškaraca ima više love nego polovina stanovnika siromašnog dijela kugle zemaljske. Love nikad dosta, ni moći. Billy nam je najavio „još opakiji virus u skoroj budućnosti“. Tko te jebe, Bill! Ja sam „ranjiva“, meni nitko ništa ne može!

Umirovljenici u Hrvatskoj, njih preko 650.000, imaju mirovinu oko 2400 kuna. Među njima sam. Kad plate režije ne ostane im dovoljno za dostojanstveno crkavanje. E, onda dođe korona pa te uvale u bolnicu, pa u komu, pa na respirator,  pa Bogu na istinu. U Švicarskoj za takvo umiranje moraš platiti bar petnaest tisuća eura. Korona je mnogima skratila muke. U vremenu bez korone djeca bi nas strpala u privatni dom neka nas tamo popišane i usrane grickaju štakori.  Ili bi nas pojeo požar. Korono, korono! Mi smo tvoji, ti si naša!

Slobodna sam i vesela jer smo prodali kuću. Zato On i ja opušteno živimo svoje rizične dane. Nedavno smo moj ranjivac i ja bili u Trstu na kavi. Nezaboravan doživljaj. Piješ kavu na ulici kao u dobra stara vremena, plaćaš karticom jer si rizičan pa će ti dug, ako bude sreće, platiti nerizična djeca. Ni jednom nismo oprali ruke. Ni jednom!

Danas se veselim odlasku u Beograd. Ovdje nisam dobila koronu, možda ću tamo. Kako će mi neranjiva djeca mrtvoj platiti put nazad pitaj boga.

Vrijeme korone je najbolje moguće vrijeme za nas rizične i kritične i ranjive. Nemamo što izgubiti osim života. Nerizični i neranjivi će opako najebati. Čitaju portale, slušaju stožere, vjeruju ministarstvima istine i s pravom umiru od straha. Horor je njihova nova normalnost i njihova budućnost.
Pomoći im ne mogu. Ja sam iz drugog vremena. Nas dvoje već neko vrijeme lutamo od Rijeke do Trsta, od Splita do Beograda, od Beograda do Zagreba, od Zagreba do Opatije…

Ima li gdje korone za nas?    

 28,774 total views,  131 views today