Jučer se u Laguninim knjižarama ukazala moja stara knjiga „Kad je žena kurva, kad je muškarac peder“. Knjigu u izdanju VBZ-a promovirala sam Osmog marta 2008. godine na Trgu bana Jelačića ispred Bandićevog zahoda. Na promociju je došao i Gradonačelnik.
Zašto sam ga pozvala? Bandić uz čiju su pomoć njegovi pajdaši tada izgradili najskuplji WC u Hrvatskoj donio je odluku da muškarci ne plaćaju „ulaznicu“ jer nakon pišanja i sranja ne peru ruke. Žene su plaćale dvije kune. Nakon moje akcije ženama je ukinuto plaćanje poreza na skupu naviku. Godinama se na kojekakve načine borim za ženska prava. Ovo je moja jedina pobjeda.
Kad sam pisala knjigu prema kojoj su uprizorene dvije kazališne predstave, jedna u Ljubljani, druga u Rijeci igra već godinama, nadala sam da knjiga neće dugo držati vodu. Bilo mi je nezamislivo da će jedna od tema knjige, mislim na abortus, biti „vruća“ i 2020. I tada i danas mislim isto. Abortus jest ubojstvo, ali u krajnjoj nuždi.
I tada sam mislila isto što i danas mislim. Abortus je ženski očaj, ženska tuga, ženska tragedija, ženska patnja, ženska odluka kad si stavljena pred zid, ženska tema nad temama o kojoj muškarci nikad ne bi smjeli govoriti. Oni o abortusu ne znaju ništa. Oni o abortusu nikad ništa znati neće!
Da, žao mi je da priče, i „muške“ i „ženske“, drže vodu. Istovremeno mi je beskrajno drago da je ova knjiga opet u knjižarama.
A kad je žena kurva?
Žena je kurva kad…
Žena je kurva kad dobije prvu menstruaciju, dok je ne dobije, ona je samo buduća kurva.
Žena je kurva kad uvečer sama uđe u bar, kad u dva popodne sama uđe u restoran, kad ujutro sama uđe u kafić. Da nije kurva, ne bi ulazila u muške prostore bez pratnje, njeno samo tijelo jasna je poruka, meni treba kurac.
A kad je muškarac peder?
Peder je svaki muškarac koji ne misli da je svaka žena kurva.
Peder je onaj muškarac koji vodi djecu u vrtić, a ona je ostala doma, lakira nokte, pijucka kavu.
Peder zna uključiti perilicu za rublje, onu za suđe, zna upotrijebiti peglu i promijeniti pelene.
Kad peder jednom u sto godina gleda utakmicu a njihovi zabiju gol, on ne trpa u svoju šaku svoja jaja i svoj kurac i ne nudi ih sucu vičući, popuši mi, pederčino!
Ali to nije sve. Knjiga ima preko dvije stotine stranica. Znam da kurve i pedere neće promijeniti, ali se nadam da će možda neki „normalan“ nakon čitanja postati peder, a neka „normalna“ kurva.
Kako meni, kurvi nad kurvama, za sreću malo treba.