Ja imam dom

Svi oko mene bolesni su od života u Hrvatskoj. Prijateljica me nazvala jer je u robnoj kući otkrila čizme po pedeset kuna. Navukle smo ih ali nam od toga nije bilo bolje. Gledale smo čizme na svojim nogama, pogledale jedna drugoj u oči i zaplakale. Pred desetak žena koje su poput nas mislile da se sa pedeset kuna može kupiti sreća.

Prijateljica je izvukla karticu. U kafiću smo svaka popile dvije tople čokolade, preračunato u čizme, u grlo smo stresle čizme i pol. Ja sam izvukla karticu. Ana je rekla da bi bilo bolje da nismo popile onu čokoladu nego smo trebale kupiti još jedne čizme i usrećiti neku nesretnicu. Možda.

Smijale smo se histerično dok smo jedna drugoj nabrajale: moram platiti karticu, a ja struju, vodu, telefon i plin. Zašto je ovako zahladilo? Nemam maloj za pokaz, ni za tenisice, moje se dijete na sudu već deset godina bori protiv oca koji joj ne da njen dio kuće a banke ljude bacaju na cestu u roku od deset dana.

U Ukrajini gore nebo i zemlja, da li bi požar pomogao Hrvatskoj? Ne bi, misli Ana, ukrajinsku vatru krenuo je gasiti Tonino Picula. Tonino Picula? Što može ugasiti Tonino Picula? U kakvom svijetu živimo kad Tonino Picula rješava teške svjetske krize? Dok je živio u Velikoj Gorici nismo znali da je u stanju učiniti išta osim svoga psa izvesti u park na pišnje.

Ana pada u komu kad god mora ući u market. Zašto je hrana skuplja ovdje nego u Italiji? I telefoni su skuplji i sirupi protiv kašlja i umjetne suze i lupocet i telefonski impulsi. Sve je kod nas skuplje nego u onoj Evropi u kojoj mi nismo. Riječka bolnica je u raspadu. To brine i Anu i mene jer smo u godinama kad ti je bolnica sve češće drugi dom.

Ana misli da su Primorci pizde, pizde nad pizdama kad nisu u stanju zapaliti Rijeku onako kako Ukrajinci pale Kijev i najzad pritisnuti naše korumpirane političare uza zid i prisiliti ih da izgrade bolnicu na koju čekamo od kada je ovim krajevima vladao pokojni Franc Jozef. Ja sam protiv bilo kakvog nasilja koje uključuje onog Piculu kao mirotvorca. I smrt je bolja od toga.

Srela sam medicinsku sestru koja mi je obećala da će me ubiti kad odlučim da mi je svega dosta. U bolnici u kojoj radi nema vate ni toalet papira ni pokrivača ni posteljine ni hrane ni zavoja, ni sterilnih operacijskih sala ni zidova koji se ne ruše. Mladi žele van, van, van iz ovog sranja od zemlje u kojoj takozvani ljudi u potrazi za srećom poput zombija bauljaju od šaltera do šaltera, od kontejnera do kontejnera, od šanka do šanka, od ambulante do ambulante.

Šta je sreća, pitam Anu. \”Želim se riješiti dugova prije nego umrem.\” Trenutno me veći dugovi ne muče jer žvačem pokojnoga oca i pokojnu majku. Hvala bogu da su umrli pa s vremena na vrijeme prodam ono što su mi ostavili. Ako uskoro ne umrem ne da ću pojesti leševe svojih staraca nego ću požderati samu sebe.

S jedne strane to me baca u bedaru, s druge, drago mi je što me vlastita djeca neće žvakati. Ipak, jedina sam sretna osoba među ljudima koje poznajem. Baš sretna. Kad sjednem za komp i napišem tekst pa mi se netko javi iz Kanade, Splita, Toronta, javila mi se čak i žena iz Singapura koja je u vlaku čitala moj tekst…

Tu mi sreću nitko ne može oduzeti. Jebeš čizme! Osjećam se živom dok mlatim po tipkovnici. Danas sam pročitala pjesmu koju mi je poslala \”Veronika\”.

Ja nemam dom

Gruba smrt oca mi odnijela
Grubi ljudi majku mi skrhali
Grube noći haljinu časti mi skinule
Gruba crkva boga mi razdjevičila
Gruba država domovinom mi se nahranila
I gdje je onda moj dom?

Jadna Veronika. Moj dom je tamo gdje je Veronika. Moj dom je tamo gdje ste svi koji mi se javljate.

foto: Kate Ware


113 Comments

  1. Ivana
    • txj
  2. tanja simovic
    • nada
  3. tanja simovic
  4. smiona
  5. nadadjapicradjenovic
  6. Lumbardez
  7. kitkat
  8. Rozina Prodanovic
  9. SNEZANA
  10. Perkonx
  11. Kiklop od rijeke
  12. Poncije
  13. mimi
  14. djomla
  15. Бојан
  16. jasna
  17. Aa
  18. DPeranic
  19. iva
  20. Milan
  21. katarina
  22. Snezana
  23. ZABRINUT
  24. Dražen
  25. Aleksandra
  26. anita
  27. Vladimir
  28. Snegi
  29. Sanja
  30. Aleksandra
  31. Selma
  32. alfa
  33. lili
  34. Kata
  35. JOŽEF
    • Miki Maus
  36. katarina
  37. minja
  38. Andrea
  39. naky
  40. Nada Vuletich
  41. nada
  42. Rad
  43. sunchica
  44. Vesna
  45. G.
  46. prus
  47. Dushi
  48. Jadran je centar sveta
  49. Mirna
  50. Biljana Todorovska
  51. bulicljubica
  52. Dragana
  53. maxi
  54. svetlana
  55. Boki
  56. Vesna
  57. boro
  58. Tanja Petrovic
  59. Mirni !
  60. Alexandra
  61. Danijel Cudina
  62. jelena
  63. violeta diković
    • Mirjana
  64. ADMIRA
  65. Mara
  66. zoran copic
  67. Aleksandra
  68. gordana
  69. Bidi
  70. Prudent
  71. Nenuška
  72. JOŽEF
    • Miki Maus
  73. bibana
  74. snježana
  75. Mimi-Mini
    • Miki Maus
  76. Zeljko debeljko
  77. Nataša
  78. Zika
  79. NESAVRŠEN
  80. Ivana
  81. Sladjana
  82. Sava
  83. Stanko Vrhovec
  84. Davor
  85. Mimi-Mini
  86. Čole
  87. L. Avica
  88. Čole
  89. Svetlana
  90. Voicelove
  91. Dunja Sporer
  92. Tom Banic
  93. sandra
  94. Marko - Beograd - Dubai
  95. Jasna
  96. DEDA CVETKO
  97. Sonja
  98. Beogradjanka
  99. Branko

Ja imam dom

Svi oko mene bolesni su od života u Hrvatskoj. Prijateljica me nazvala jer je u robnoj kući otkrila čizme po pedeset kuna. Navukle smo ih ali nam od toga nije bilo bolje. Gledale smo čizme na svojim nogama, pogledale jedna drugoj u oči i zaplakale. Pred desetak žena koje su poput nas mislile da se sa pedeset kuna može kupiti sreća.