Dan hrvatskih žena

Danas je \”Međunarodni dan za suzbijanje nasilja nad ženama\”. Tako se službeno zove. Kako to neslužbeno izgleda znaju tisuće pretučenih žena koje uzalud u Hrvatskoj traže pravdu. Ove godine je tridesetak žena platilo glavom jer je Njemu juha bila prehladna ili prevruća ili mu je limenka piva bila daleko od dohvata ruke. A ova godina još traje.

 Kolike će sirotice glavom platiti na Božić, obiteljski blagdan, najveći praznik u katolika?  Pitanje je i koliko su istiniti podaci koji su nam danas preko tevea prodani? Hrvatskom kao i svijetom vladaju muškarci, njima brojenje mrtvih i prebijenih žena nije posao od posebnog interesa.

 Ali, ajmo im vjerovati. Ove je godine, da utvrdim gradivo, do večeras, u Hrvatskoj glavom platilo dvadeset i osam žena, one koje su danas ispustile dušu nisu spomenute. Sve su umlaćene zato jer su od svojih bračnih ili vanbračnih partnera, očeva, braće ili ljubavnika, lakše, niže, nježnije i što nikako nije zanemarivo, potpuno nezaštićene.

 Hrvatski zakoni su na strani nasilnika ma što naš Predsjednik na tu temu prigodno danas izrekao. Ne, \”društvo ne bi trebalo učiniti više\” jer ovo društvo u kome mi živimo ne može učiniti više. Nasilje nad slabijima njegova je suština.

Hrvatski mužjaci nama ženama određuju svaki trenutak u životu, uzdah, korak, vrstu posla, radno vrijeme. Svaka građanka Hrvatske dobro zna što smije a što ne smije. Smije svom kućnom mužjaku, bližem rođaku, daljnjem rođaku ili onome koga je do jučer držala Junakom Svoga Života učiniti sve ono što on od nje traži.

Smije?  Ona to mora učiniti. Ako se usprotivi tu su  sjekira, grlo razbijene boce, vile, motike, puške, pištolji, bombe,  čupanje kose, rezanje vrata tupim ili oštrim predmetom, izbacivanje iz zajedničke kuće. U mom slučaju to je čekanje pravde koja bi mi omogućila da dođem do svoje polovice zajedničke kuće koju sam stekla u braku  sa svojim divljakom.

 Na pravdu čekam od 1989. godine a odvjetnik mi govori kako smo \”još na početku\”. On je moj prijatelj koji se godinama besplatno bori za moje interese. Dvadeset i dvije godine. Uzalud.  Što od hrvatske pravde mogu očekivati sirotice koje su sa svojim kućnim nasilnikom podigle kuće ali nemaju besplatnog odvjetnika?

 Mogu se objesiti što mnoge i čine. Bolje im je i to nego čekati da Njemu padne mrak na oči pa da noći o ponoći provali u njen podrumski stan i odreže joj glavu pred djecom iako su već godinama razvedeni. Svake godine jednom godišnje slušam kako su u Hrvatskoj problem kućni nasilni mužjaci koji svojim partnericama ne daju da žive.

 Isitina je sasvim drugačija, hrvatski su problem nasilnici koji vladaju Hrvatskom kao da im je Hrvatska žena. Deru joj kožu, izbijaju oči, siluju je svetkom i petkom a nitko za to ne odgovara. Ne kažem da svakoga dana ne gledamo jedno od velikih suđenja. Ali od suđenja do presude, od presude do odlaska u zatvor i oduzimanja imovine…Dvadeset i dvije godine za čas prolete.

 Ne, nema pravde u ovoj zemlji i neće je biti sve dok je poniženi i prebijani ne uzmu u svoje ruke. U Britaniji žene nasilnika imaju pravo svoje kućne davitelje ubiti dok spavaju i to se tretira kao \”nužna obrana\”. Mislim da bi takav zakon mnogim hrvatskim siroticama dao dobru ideju dok bi krvave glave slušale kako njihov gazda hrče u boravku blaženo opušten nakon silovanja, mlaćenja ili gašenja opušaka na trbuhu majke svoje djece.

Nažalost, ništa od zakona, ovo je Hrvatska! Dok ne shvatimo, mi hrvatske žene, da nam je nož najbolji prijatelj, na teve ekranima ćemo  svakog dvadeset i petog studenog gledati kratke spotove u kojima On Nju vuče za kosu, ili Ona pred Njim bježi iz kuće a sitna djeca vrište.

 Naravno da će nam se ukazati i Predsjednik koji će nam reći kako je takvo stanje \”neodrživo\” i \”kako nešto treba promijeniti\”. Tko će \”neodrživo promijeniti\”? Prebijene sirotice? Ubijene jadnice? Luda maloljetna djeca? Korumpirano, lijeno, sudstvo?

 Sestre moje. Potpuno sam kvalificirana za ovu priču iz koje sam djelomično izašla. Da se nekim čudom vratim u nju jedva bih čekala da zaspi. Svaka prava hrvatska kuća ima veliki nož, sjekiru, škare…Ne bih iz zatvora izašla tako brzo kao Norac ali bi se isplatilo. Cure moje, nije sve baš tako crno.

12 Comments

  1. Mondo 25.11.2011
  2. millica 26.11.2011
  3. millica 26.11.2011
  4. Marijana 26.11.2011
  5. ljiljana 26.11.2011
  6. onlyplat 27.11.2011
  7. Kosta kojot 27.11.2011
  8. martina 27.11.2011
  9. Mladen 28.11.2011
  10. Jasna Karan Pančić 05.12.2011
  11. svijeta 15.12.2011
  12. toto942 20.12.2011