Bila mi je godišnjica braka. Za muža sam pripremila njegovo omiljeno jelo, kuhanu janjeću glavu. Životinja je bila porijeklom sa Malih Srakana. Male Srakane su otočić kraj Lošinja. Majke kovrdžavih životinja tamo pasu slanu travu u nezagađenom okolišu a moj muž voli slano iako ne smije slano jer ima visok tlak. Međutim doktor mu je rekao, ako jedete sol iz jagnjeće, a možda mu je rekao janjeće, glave tlak će vam ostati normalan.
![\"Adelfa](\"http://www.rudan.info/wp-content/uploads/2013/04/adelfa-volpes.jpg\")
Gledale su me kuhane oči sirote životinje koja bi možda lizala mamin trbuh da nismo slavili onih četrdeset godina. Zašto smo skupa? Zato jer ni jedno od nas nije imalo hrabrosti ispuniti životni san: ne živjeti zajedno četrdeset godina. Da li ćemo proslaviti četrdeset i prvu godišnjicu braka? Teško.
Imam samo šezdeset I četiri godine i čitam Story. Preko noći sam postala Žena Koja Ima Plan. Pročitala sam intervju sa Hrvojem Hegedušićem koji u svojoj sedamdeset i osmoj kaže: \”Svima nam treba da budemo voljeni.\” Jes! Moj najdraži šansonijer je napustio ženu od sebe mlađu dvadeset godina, kako ta žena prekrasno pjeva, i krenuo u novi život.
Nabavio je brod u Novom Vinodolskom, iz teksta se iščitava da će se na tom brodu ljuljati sa ženskom od sebe mlađom jedno pedeset godina. \”Ljubav moraš zaslužiti i predati joj se. Pa koliko traje da traje.\” To, majstore! Ploviti treba! Ljubiti treba! A ne kuhati ovčje glave. Nema medija koji nije pozdravio herojski čin našeg Hrvoja. Očekivano.
Ljudi vole čitati priče o herojima. Priče o poznatim jebačima. Nisam poznata pa mediji moju životnu priču neće pratiti ali to je manje bitno. Hegedušić mi je prodao recept za sreću. Treba ostvariti svoje snove. Moj san je bio sa susjedovim tridesetogodišnjim sinom, sa mojom je kćeri išao u vrtić \”Pčelica\”, motorom krenuti na put oko svijeta. Mali je lud za motorima a ja za njim. Da na plaži vidite u kupaćim gaćama njega i moga muža sve bi vam se samo reklo.
Znam da me voli jer me mjesecima molio da mu kupim motor od tristo ili šesto konja, zaboravila sam. Nabavila sam kacigu, naočale za deleko i za blizu u jednom komadu, kožnati kombinezon rađen po mjeri, a krenula sam i na hormonalnu terapiju. Nije da ne osjećam nikakvu spolnu želju, žene u šezdeset i nekoj zapravo su miljama daleko od prezrelosti, ali ništa ne želim prepustiti slučaju.
Ginekolog mi je rekao da će tablete koje moram piti tri puta dnevno od mene učiniti lavicu u krevetu, na plaži, pokraj puta, pod šatorom i na ostalim lokacijama koje vole bajkeri. Da sam šutjela za moj bi plan znao samo on i ja. Sve sam ispričala kćeri. Ne biste vjerovali. Rekla mi je da sam stara, luda krava. Da ona to ne može vjerovati. Da imam unučad. Da četrdeset godina imam muža. Da koji mi je kurac. Da šta će reći susjedi? Da kako će ona hodati cestom? Da šta će reći njeni prijatelji? Da kako će to preživjeti tata? Da će moju unučad izbaciti sa baleta, plesa, hokeja.
Bila sam uporna. Rekla sam da je Hegedušić rekao, ljubav moraš zaslužiti i predati joj se. Koliko traje da traje. \”Jebo te Hegedušić, nisi ti Hegedušić. Ti si žena! Stara žena!\” \”Hegedušić je od mene stariji petnaest godina.\” \”Muškarci nikad nisu stari, muškarci su z r e l i . Naučna istraživanja su pokazala da su seksualno najmoćniji u devedesetoj a žena je u trideset i petoj stara kanta. To ti nitko nije rekao?\” \”Nije.\”
Eto. Zato ovo pišem u ludnici. Pitaj boga da li mi je komp uopće uključen u struju. Kad je moja kći liječnicima ispričala na što se spremam strpali su me u košulju koja se otkopčava sa stražnje strane. Oduzeli su mi poslovnu sposobnost, postavili staratelja za poseban slučaj a mojim su prijateljima rekli da sam umrla. Pomozite mi! Spasite me! Potpišite peticiju da me puste na slobodu! Ja samo želim zaslužiti ljubav i predati joj se. Koliko traje da traje.
foto: globo.com
Kad preveć pričaš, al dobro, zapamtili smo mudru pouku :))))
Zato Vi ne pričate previše ali nije zanimljivo at all! Vedrana je carica!
Izvinite, a koliko javno pa da traje? Izvinite što sam prva ali nisam mislila nikoga da vrijeđam, ni vas, ali mnogo ste smiješni…hahaha… nisam mislila ništa ozbiljno, bar za sebe! (Sin mislio da plačem…pa šta ako i plačem ali ne, smijem se…on ne zna šta onda…
Opet bravo Vedrana <3
Hahahhahahahha!!!!!!!!!!
Nisi ni Hegedušić, a nisi ni stara, ali si lafica i po.
E sad ovako, vidim da nema muških komentara, pa naravno, nemaju što komentirati…hehehehe…..i ja sam žena skoro tvojih godina i uzela sam ono što mi pripada, zato…..
Ma nema se tu sta komentirat.Hrvoje je rekao sve…(comment from male side)
blago onom tko rano poludi.. ali ima i ona stara.. nikad nije kasno!!(poludit)
Vedrana ,jel to opet autobiografski ?
Ali bravo…okrutno realna prica. Mada je mene ta kriza pukla negdje oko 40i neke. Sada mi sve ravno . No mozda je to ipak samo jos jedna u nizu. I zato kazem volite se ljudi ,ma kako god to groteskno izgledalo. Bitan je filing.
Vedrana žali za mladošću, a čini mi se da se takvo osjećanje javlja onda kada se ne ostvarite u mladosti, barem to psiholozi tako ocjenjuju. Ne znam,tijela nam stare a psiha mislim da baš i ne. Ali svako takvo ponašanje kod nas bi bilo devijantno, kao što i kćerka kaže!
Vedo, Vedo, kako vi ozbiljno i zabrinuto razmišljate što bi se na takvu vezu reklo. Pa neka kaže tko što hoće. Što je tu nenormalno, devijantno? Žena je željna ljubavi, strasti jer je još u njoj ima, ali ne smije je ostvariti jer što će ulica reći, prijatelji i,,, samo zato što bi to učinila zrela žena s mlađim muškarcem. Tko je to propisao, osim Biblije za vjernike, da se smije samo jednom voljeti i to samo s onim s kojim si u braku? Zar je ljubav neka stvar koju rabimo jer smo je kupili za vječnost? Puno se može postaviti pitanja na koja bi bilo puno različitih odgovora, ovisno o vlastitom iskustvu ili željama. Ako psiholozi kažu da su to neostvareni snovi iz mladosti, tzv. žal za mladost, onda ih nipošto ne bih slušala, jer to mogu reći samo budale i zadrti vjernici. licemjeri. Ljubav je osjećaj a ne nešto što se može naručiti, platiti i uzeti. Društvo u kojem živimo strašno je licemjerno. Isti ili sličan postupak dvojako se ocjenjuje.
Ja ne bih ni Hrvoja Hegedušića pribila na križ srama zbog njegove odluke. Ne znamo što je u njihovom braku i od kada pošlo krivo i s kojim pravom možemo suditi. Sažalijevati, to indirektno čini i Vedrana, Kseniju Erker koja je, pretpostavljamo, ostavljena? Možda je ona s tim rješenjem sasvim zadovoljna ako je ljubavi između njih nestalo. Osim toga, njoj je dobro poznata situacija kad muž ostavlja ženu nakon dugogogišnjeg braka jer je Hrvoje radi nje ostavio isto tako prekrasnu i uspješnu pjesnikinju Maju Perfiljevu, tada dosta stariju od nje. Ako Hrvoje misli da je to još jedna, vjerojatno zadnja, prilika da bude osjećajima mlad i sretan, ja mu to i želim. Ksenija Erker je doista prekrasna i puno mlađa i ima šansu ostvariti ljubav, prijateljstvo ili samo druženje s muškarcem koji će joj vratiti samopouzdanje privlačne žene. Oboma želim sreću, nipošto osudu ili patnju Hrvoju, krivcu. Voljela bih pročitati da se slavi ljubav a ne mržnja ili osuda.
Draga,jutros si me tako nasmijala oraspoložila si me. Rasplodni bik bez jaja.
n
Jednom mi je uspjelo iscrtati uskrsna jaja, baš umjetnički dobro, toliko dobro da su dva izabrana završila u vitrini na čuvanje, gledanje, ali ne i na korišćenje. Moje su se prijateljice divile, iako im nisam davala jaja u ruku, a nisam im niti rekla kako užasno smrde. Gnjilo. Staro. Poklopila sam svako sa svojom čašom, kao za ukras, a i da ne šire smrad, ali nije dugo trebalo. Jaja su ostarila i ubrzo se sasvim isušila. Ovoga Uskrsa sam ih izvadila na počasno mjesto, stara su ali još dobra, mislim si. Ili sam se navikla na smrad, ili više niti ne smrde? Nekako su lagana, pa protresem, a unutra mala bobica, okamenjena i samo od moje ruke i tucanja te bobice, jaje se raspalo u prah. Sada je ono jedno jedino opet u staklu. Čuvam ga. Ali ne koristim, ne tucam. Ne primam ga rukom. Shvatila sam. Jajima vrijeme ide. Sigurnije je u ruku primiti friško jaje, pa makar se i smočila. Stara jaja su samo krama. Imaš, ali nemaš. Da nije tako, ne bi Faberge izrađivao jaja od plemenitih metala. Ah, taj Faberge! Ali da, njegova jaja itekako treba zaslužiti. kao što ljubav treba zaslužiti i predati joj se. Koliko traje da traje.
Tanja, fenomenalna opservacija. S tako malo teksta tako puno rečeno. Predivno! Slažem se treba voljeti pa nek’ traje dok traje. Kad prestane ostane nam uspomena o kojoj možemo razmišljati i u mislima voljeti. Obožavam Fabergeova jaja. A tko ih ne voli? Samo, nisu mi dostupna, a da jesu, nitko sretniji od mene.
Čuj Mala, hvala Bogu da si ovo napisala. Smučile su mi se mentalne babe koje samo čekaju mirno da umru i kukaju na Život. A jedino što stvarno vredi je ljubav. I čim ljubav zaškripi sve tone, nestaje i gasi se. Zato samo napred. Živi.
Rekao sam ti pre nekoliko mesec:. Ukrao bih te samo da mi jedno jutro beštimaš posle noći i dobrog Vranca………, i skuvaš kafu, gorču, sa malo mleka. I da se zajedno smejemo ludosti.
Reci mužu da te dobro čuva. Nemoj da posle žali kad te vetar odnese.
Dobro more
Gospodjo Vedrana,Vi ste naprosto fantastični,čarobni,jako,jako hrabri,iskreni.Da li su mnogi sposobni shvatiti ili pravilno protumačiti ono što Vi govorite u svojim tekstovima,eeeeeee to je već pitanje?
Ja sam u Dobroti, pored Kotora, a u kojoj ste vi ludnici, evo me na motoru izbaviti Vas!
dobra ideja,morat cu oslabiti 25 kg da bi ju mogla u stvarnosti sprovest!!!!
Sami ste si krivi sto ste zavrsili na psihijatriji. Hegedusic, covjek u naponu radne kao i ostale snage kupio je SAMO brod za ostvarenje svoje srece sa pedeset godina mladjom zenom. Pa to je nista, sitnica, pa to moze svaki penzic od svoje penzije. Poznato je da mlade zene lude za penzionerima od 78 godina. Bacaju se pred njihove noge, od njih ne traze nista, samo malo blitve i par sardelica za rucak (one su i tako stalno na dijeti), obozavaju sjediti sa njim cijeli dan u kuci (a po ljeti, zato je i kupljen brod, loviti bugve i plavice) te svaku vecer, uz kamilicu slusati price svog prezrelog ljubavnika. I poznato je da one ne traze nista vise. One ne kuhaju janjece glave.
A sta Vi radite? Objavljujete svojoj kceri da za ostvarenje svoje srece, vasem Mulcu Vi cete kupiti motor!!! Umjesto da ste mu dali sve svoje penzije i rekli da si kupi kakvog zeli a Vi cete ga, u koznom kombinezonu i naocalima; da ga uspijete prepoznati, cekati iza trsatske crkve. I otici sa njim pred Socijalno cekati penziju da bi ga odveli na kavu.
A i Vas muz, umjesto da veselo svima prica kako i on bas nije stalno samo gledao u Vas; znao Vas je ponekad i na kratko zamijeniti sa nekom drugom, on lezi i dremucka sam na kaucu nakon sto se prejeo janjece glave .
A kcer, ona ne zna tko ce joj besplatno i pozrtvovno cuvati djecu ako odete motorom? Kako ce spojiti kraj mjeseca bez Vase penzije koju cete cijelu potrositi na jedan jedini izlazak sa svojom srecom?
A sta ce reci susjedi? Reci ce da ste imali pravo.
Svi smo mi Hegedusici!!!!!!
Ha ha haa…
Marijabela hvala :-), a što bismo mi bez naše Vedrane? I oblačno jutro mi se razvedri čim pročitam njezin tekst. Dirne dušu i razum svojim jednostavnim, ljudskim riječima, koje tako lijepo i znalački prikladno okiti bodljama na pravim mjestima. Nek traje dok traje, kao i sve u životu.
Tanja, mislim da ste, ili si, talentirana za lijepo pisanje. Kao što Vedrana svima nama, koji razumijemo i volimo njen stil, razvedri dan, meni je lijepo i veselim se kad naiđem na tekst koji je stilski i sadržajno lijep kao tvoj. Slikovito i jako simpatično. Pratiti ću i dalje Vedranine kolumne, a nadam se i tvoje komentare. Srdačan pozdrav!
All we need is Love….
Bravo Vedre,
Vozdra !
Vedrana carica!
Već dugo nagovaram muža da kupi motor, onaj jaki za poludit, a ja ću sjediti odozada i biti ću njegova cura, onakoj pripijena uz njega. Jedino mi fali duga kosa, da mi vijori, jer ćemo se voziti brzo, sa vjetrom u kosi, a dugo mi je čekati da naraste. Utješio me je moj dragi sa prijedlogom da mi kupi ekstenzije i nalijepi na kacigu. Mislim da ću pristati.
Kira, nasmijala sam se na komentar. Tako treba, ekstenzije (jest da su skupe, ali koga briga za to kad su in). Pa bez toga više nećeš moći živjeti jer to je znak društvenog statusa, a svi mi želimo biti “netko”. Samo, ne nalijepiti na kacigu nego na glavu pa neka kosa vijori na vjetru i bez kacige. Dugo već i ja razmatram to pitanje imati ekstenzije i biti. Hvala Vedrani što i ozbiljne.teme obradi tako da nas nasmije i razveseli. Pozdrav!
Postoje razne zene po spoljnom liku i obliku, ali uopsteno receno postoji “Zena”, koja kada predje izvesne godine ili zaspi ili naprosto poblesavi i pd sebe napravi nesto veoma zalosno. To je zat5o sto pored svih prica njen zivot nije bio najsrecniji i zato sto nije znala da ga ucini srecnim. Umesto motora i jahanja na njemu dovoljno je ostati ono sto stvarno jeste,gledati svet kroz oci godina i diviti se lepotama toga sveta.
Dragan, sve ovo što ste rekli za “ženu” u izvjesnim godinama, moglo bi se reći i za muškarce u izvjesnim godinama. Zar niste čuli, vidjeli ili doživjeli da se i muškarci u tim godinama znaju “neprimjereno” ponašati. Čeznutljivo, često napadno i vulgarno gledaju mlađe žene. Tko je po vama propisao što je to primjereno ponašanje u “izvjesnim godinama”? Vrijedi li to za sve ljude bez obzira na spol i dob? Ili se samo od žena očekuje da budu “dostojanstvene” ma šta to značilo da ne bi oskvrnule malograđansku sliku o ženi – dami. Bože mi prosti kao da žena u tim godinama više ne smije ni glasnije se smijati, a kamo li pokazati neprimjerene osjećaje. Ja sam žena i uskoro ću biti, nadam se, u tim delikatnim godinama i ako sam dobro shvatila vaš komentar, moram pribaviti prikladnu odjeću i obuću, smijem voziti samo klasičan automobil (mercedes, pretpostavljam), nikako đip, motocikl …Iako mi je sve to nedostupno, slobodno maštam da to uradim kako su to Vedrana i Kira napisale. Maštam o tome kako mi kosa vijori na vjetru dok “jašem” na motoru i pljuckam na malograđane koji se nad tim zgražaju.
Nisi me baš razumio, a voljela bih da jesi. Niti sam u kriznim godinama, niti poblesavila, a jednu “ludu” crtu u životu sam uvijek imala. I znaš do kada je žena ili kako ti navodiš “žena” mlada? Sve dok ne uništi, ili dok joj drugi ne unište, sve ono djetinjasto u njoj. Preozbiljne ljude ne razumijem, a i ne volim ih, a kada se uozbiljnim onda me se i muž i djeca plaše, jer tvrde da tek tada nastaje fajer i ludilo. A što se tiče jahanja, pa nije ni motor za odbaciti, sve ovisi o tome koliko je “žena” gipka.
e, toliko se smejala nisam ama bas odavno! Odlicno!
(a najvise me nasmejao prakticni Miodrag!!!). Hvala svima na zaista odlicnim komentarima, (carici se ne zahvaljujemo, njoj se, kako nalaze, klanjamo…lol)
Neki dan mi je Jole reko da igra Loto, a kada dobije biće koka ko šodera. Pomislim,sreća da nismo svi bogati jer niti jedan brak ne bi trajao više od godinu dana. A moj onkl Oton je uvijek tvdio da ne voli dicu. Pitali su ga: – Pa što si činija dicu kad ih ne voliš. On bi rekao: -Nisan ja činija dicu, ja san činija gušte.
hehehe od svega meni je najnevjerovatniji lik taj mladi babojebac što se prodaje za motor…. pa tek onda ženska od 60 koja kroz to ne bi vidjela dok joj šćera oči ne otvori!…
Al da je pun kufer tih dvostrukih aršina i licemjerja na svakom koraku, to da…
alex, jemaš praf! Dvostruki aršini ako mislimo muško-žensko uspostavljeni u gotovo svim sferama života. Inicirali i podržavaju ih muškarci i jih za sve krivimo. Pogrešno. Vi ste za mnogo što po tom pitanju krivi, ali žene su te koje snose najveći dio odgovornosti za to. Pa tko je rodio, odgojio i sve otrpio od muških? Pa žene! Samo, kad smo majke, nismo žene, mi smo tada bespolne amebe. Kad nam muškići porastu, čast rijetkima drugačijima, postanu tlačiteljima žena koje pravovremeno ne shvate gdje je njihovo mjesto i to po svim pitanjima. Ne rijetko i njihove majke budu “žrtve” ako bi nedajbože poželjele, po njihovom mišljenju, nešto neprikladno uraditi. To neprikladno može biti vrlo bezazleno, primjerice smjelija boja ili kroj haljine.Sve je to, naravno, vrlo licemjerno duboko u nas usađeno odgojem.
Vedrana – odusevljavas me ti i sve sto pises.
Biljana (Toronto)