Bob, Mare i Marina

Ovih se dana digla bura oko gospođe Mare Bura udane Mrgudić. Ta se Mare usudila suprotstaviti moćnoj ministrici Marini Dropulić, čeličnoj ledi hrvatske bespravne gradnje. Zašto se Mare sukobila sa Marinom?

Mare i njen brat Niko pripadnici su dvanaeste generacije porodice Bura koja na Pelješcu proizvodi vino. Mare iz grožđa cijedi najbolji postup a Niko najbolji dingač. Izvoze ga u Ameriku i Evropu, ono što im ostane prodaju sretnicima koji su na njihovoj \”listi\”. Teško je doći na \”listu\” jer su kriteriji i jasni i nejasni.

Ljubitelji dingača i postupa moraju se svidjeti Burama. Žao mi je što nisam na toj listi iako pijem čaj. U nekim je hrvatskim krugovima stvar prestiža biti prijatelj časnih ljudi.

Mare je ovih dana postala medijska zvijezda zato jer sa poslovnim partnerom želi izgraditi vinariju u vinogradu. Vinarije se u Evropi moraju graditi u blizini vinograda ali mi još nismo Evropa. Hrvatskim je vinarijama mjesto isključivo u industrijskim zonama. Autori naših zakona ne vide vezu između vinove loze i vinarije.

\”Bob\”, tako Mare zove svog poslovnog partnera, objasnio je novinarima kako bi svoju vinariju ukopao, tako ona ne bi narušavala okoliš. \”Ukopati\”? Što Bobu pada na pamet? Misli da je Horvatinčić? I još je novinarima rekao da je zaljubljen u Hrvatsku, većinu godine provodi u svojoj kući u Dubrovniku a jedina mu je želja da proizvodi \”najbolje vino na svijetu.\”

Tko zna da li bi Mare ikad osvanula u novinama i davala intervjue da joj jednoga dana nije prišao taj Bob i ponudio ček. Ona je sama trebala upisati svotu koju želi i oprostiti se od svojih vinograda. Mare je odbila Boba koji za nju tada još nije bio \”Bob\” i predložila mu deal.

Udružimo se, skupa ćemo saditi lozu, skupa brati grožđe, skupa praviti vino, ideje moje novac tvoj. Bob je pristao. \”Bob\” je gospodin Robert Benmoche šef najveće svjetske osiguravateljske grupacije američkog AIG-a, Obamin savjetnik i čovjek od koga američki predsjednik očekuje da mu zemlju izvuče iz krize. Možda će gospodin zaista spasiti Amere što nikako ne znači da će na Pelješcu izgraditi vinariju u vlastitom vinogradu.

Njegov je vinograd na pomorskom dobru a tamo se može graditi samo u skladu sa Zakonom o obalnom pojasu prema kome nikakva gospodarska aktivnost nije dopuštena 300 metara od mora. Osim ako ne potplatiš lokalne i državne moćnike. Ni Mare ni Bob nisu pristali na ucjene jer misle da imaju časne namjere.

Šta žele Mare i Bob? Promjenu zakona. Mare je pisala i Saboru i ministrici Dropulić. Objašnjava Mare kako njoj i Bobu nije cilj izgraditi samo svoju vinariju nego potaknuti i druge da grade svoje. Oni misle da bi Pelješac mogao imati pedeset vinarija. Te bi vinarije privukle turiste i van sezone, ljudi vole gledati branje grožđa, degustirati vino i uz njega jesti lokalne specijalitete. Mare misli, i Bob također, da bi Pelješac, uz pomoć novog zakona, mogao postati ono što su Bordeaux, Toscana ili Kalifornija.

A Hrvate ne bi trebalo smetati što Bob nije \”naš\” jer Grgić, jedan od najvećih svjetskih vinara, iako je \”naš\” ima vinarije u Kaliforniji, a Ameri o njemu snimaju filmove. Mare i Bob misle da novac nema naciju i da je dobrodošao ako ima plemeniti cilj: popraviti i uljepšati ljudima život. Vinski biznis nije brzoprofitabilan ali jest biznis koji ne uništava okolinu i koji na duge staze omogućava mnogima da dođu do posla i da pristojno žive.

Na sve Marine vapaje ministrica Marina ostala je srca kamenoga. Mare se čak usudila Marini poslati fotografije objekata koji su na Pelješcu nikli uz samo more. Mislila je, sirota Mare, da će Marina odmah na teren poslati inspekciju ili njoj Mari objasniti zašto su u Hrvatskoj neki volovi a neki Jovovi.

Marina se nije oglasila ali se ipak nešto dogodilo. Jednoga su dana na Marinim vratima osvanula čudna gospoda sa zanimljivim prijedlogom. Neka Mare i Bob kažu što žele, gospoda će u skladu s tim napraviti \”idejni projekt\”, u cijenu \”idejnog projekta\” uračunali su i \”prezentaciju\” onoj Marini.

Tvrdoglava Mare i tvrdoglavi Bob odbili su čudni prijedlog još čudnije gospode. Mare i Bob sebi su sigurno mogli skratiti muke. Bob je mogao nazvati Obamu, Obama Kosor… Luda Mare i još luđi Bob na silu sve žele po zakonu. Zašto se ne ugledaju na Vladimira Jevtušenka, jednog od najbogatijih ljudi na svijetu. Njemu godinama ne daju graditi na terenu koji je kupio na Mljetu. Preko njega se tamo prepucavaju SDP i HDZ.

Siroti čovjek bio je prisiljen zamoliti za pomoć svog dragog prijatelja Putina koji je onda zagrlio svoju dragu prijateljicu Kosor i šapnuo joj u uhu, pomagaj, Jadranka. Ona mu, kako stvari stoje, još nije rekla da.

Neki naši mediji, i lijeva i desna ruka korumpirane hrvatske vlasti, priču o Mari i Bobu iskoristili su da bi građanima objasnili kako će nam \”stranci\” glave doći. Oni će kupiti našu zemlju i uništiti njenu netaknutu ljepotu. Mljet će Vladimir zaliti betonom, Pelješac će Bob utopiti u vinu.

A sve baš i nije tako komplicirano. Da su Rus i Amer potkupili državne štakore ni Mljetu ni Pelješcu ne bi prijetio gubitak \”netaknute ljepote.\” Ovako…Putin je morao grliti Kosor, kad se Mare i Bob umore možda će je zagrliti i Obama.

Da li je to garancija da će Vladimir moći graditi na Mljetu a Bob na Pelješcu? Vidjet ćemo. Nikad se ne zna. Pitanje svih pitanja jest, da li će Dropulić primiti Kosor.

Tekst je objavljen u Nacionalu 27.7.2010.