Bikovi u okovima

Pisati o svakodnevnim sranjima koja se događaju u ovoj usranoj zemlji mora da je stresno. Srećom o tome najčešće pišu ljudi kojima je rečeno kako da pišu pa su autori tekstova potpuno opušteni, osim kad skuže da im gazda neće platiti. Mi koji s vremena na vrijeme pogledamo novine ili bacimo oko na neki portal, dobro se izrigamo pa brisnemo u neku rupu i tamo tjednima čekamo da nam se želudac umiri.

Što mene uznemiri kad mi muž baci novine na stol? Mnogo toga. Gadi mi se, primjerice, da \”moj\” premijer za koga neki veliju da on jest još uvijek premijer a drugi se kunu da je samo \”tehnički\”, ne zna govoriti hrvatski. Kad sam ga prvi put čula mislila sam da sam u ludnici. Liječnici testiraju stupanj moje bolesti. Ako mogu odgledati mucavog kretena bez potrebe da razbijem televizor pustit će me na slobodu, ako popizdim, a svatko bi popizdio, na mene će navući onu košulju. Uz nadljudske napore sam shvatila da mucavi, jecavi, nesuvisli gospodin jest “moj” premijer i da to jest normalno jer ovo je Hrvatska. Trenutno gospodin premijer koji možda to je a možda i nije ljetuje u mome gradu, preciznije, stanuje u vili na moj račun sa svojom dječurlijom i ženom, turbovjernicom kojoj je svaki smrtni grijeh stran pa tako i onaj, ne pokradi bližnjega svoga. Pa ipak, i ta žena i taj Kanađanin od mene kradu a sebi i svojima daju.

Povremeno, a možda i svakodnevno, na našim se ekranima ukazuje poslanik u Saboru, kosa mu je crna poput gavranova krila, i priča nam kako moramo vjerovati u Boga, kako se ne smijemo jebati osim kad želimo roditi Hrvata ili Hrvaticu. On se u životu, sudeći po tome s koliko komada djece doma moli Oče naš, pet puta pojebao. To me ne bi toliko uznemirilo, neka se ljudi jebu onoliko često koliko ih volja da taj isti čovjek u Dnevniku ili nekoj drugoj jednako ozbiljnoj emisiji Hrvatske teve nije izjavio kako nikad u životu nije drkao. Jebote! Ne jebe, ne drka, mlad je čovjek, svi mi koji ga gledamo i slušamo žrtve smo njegovog frustriranog kurca. Nama će njegova jaja koja pucaju po šavovima doći glave.

O Hasanbegoviću već i hrvatski gladni vrapci na krovu pjevaju. Naš ministar kulture koji možda to još uvijek jest a možda i nije daje tri ogromna intervjua dnevno. Objašnjava nam što je \”lijevo\” a što \”desno\”. Gleda u objektiv naoružan trondevnom bradom i govori o ljepotama nacizma. U posljednjem ogromnom intervjuu pušila mu je gospođa koja je istovremeno i zagrebačka najžena, i doživi “osobni Uskrs” kad ugleda Bandića, i dobiva lovu od Bandića, preciznije od građana grada Zagreba, i godinama nije uspjela shvatiti da bi morala plaćati najam za prostor koji koristi a nije njezin. Daje i savjete iz domene seksa, koliko čujem, ovo nije zlobno, žena je tu zaista doma. Ukratko, kad je vidim riga mi se. Hasanbegović koji čak i nije Hrvat, meni su svi doma ustaše pa smijem biti ovako slobodna, meni Hrvatici drži lekcije iz hrvatstva i jebe mi hrvatsku komunističku mater zato jer mi se ne sviđa kako se gospodin pali na nacizam. Neka mi dragi Bog oprosti zbog predrasuda, hvatam se za pištolj kad vidim muškarca visokog 1,63. Ti likovi svake večeri legnu u krevet s nadom da će se probuditi visoki 1, 89 i svakog jutra zato što se to nije dogodilo jebu mater svima. Bivši ministre, prestanite jebati građane Hrvatske! Postoje hormoni za rast, postoje psihijatri.

U jednom dalmatinskom gradu bolesnici dijele letke koji su naputci za roditelje male djece. Na njima piše da vampiri postoje ali oni nisu dobri kako to prikazuju perverzni crtići, oni ne ljube i ne pate i ne vole cvijeće, oni sišu krv zato dječica ne bi smjela gledati filmove sa vampirima, a tate i mame ne bi smjele koristiti zaštitu dok vode ljubav. Svi koji se budu prašili samo zbog orgazma završit će u paklu i tamo morati slušati govore Franje Tuđmana i gledati smješak one gospođe koja organizira marševe “za život” i koja živi u dvorcu kupljenom od love koju je zaradila dilajući kontracepcijske tablete.

Na Hrvatskoj teve padaju glave kao da oni koji su bili na vlasti ne znaju da više nisu i da više na vlasti neće biti. Najbolji novinari dobivaju otkaze, Udruženje novinara ili kako se već zove ta ekipa sve to šutke gleda i boli ih kurac zato jer ni oni ne smiju drkati. Prvi put sam ovih dana čula da najbolja hrvatska teve voditeljica Danijela Trbović nije najbolja hrvatska teve voditeljica nego Srpkinja kojoj je , za početak, ukinuta emisija, ako bude hrvatske pravde netko će je skratiti za srpsku glavu. OVO JE HRVATSKA!

Znam da se ponavljam ali uvijek govorim istinu, rigala sam jutros i rigala i rigala… Kad, na vratima ugledah moju susjedu. \”Zašto rigaš?\” Ja joj kažem. “Jesi li ikad bila na farmi bikova?”, pita ženska mene. \”Nisam.\” \”Bikovi su ti ogromne, snažne životinje, čame u boksovima i čekaju na klanje lancima privezane uz ogradu boksa. Šta misliš zašto se nikad ne otrgnu sa lanca iako bi mogli i ne krenu galopom na livadu?\” \”Pojma nemam. Možda zato jer pokraj njih stoji krava u koju su zaljubljeni? Nepopravljivo sam romantična.\” \”Ne, draga moja, bikovi jednostavno nisu svjesni svoje snage.\”

Jebote! To je problem nas građana ovog sranja od zemlje. Tupo gledamo pred sebe sa debelim lancem oko vrata i čekamo…Čekamo…Čekamo… A samo bi trebali trznuti glupom glavom i u masnu mrlju pretvoriti sve nedrkadžije, mucavce, naciće, krvopije, kurve i urednike Hrvatske teve.

12,204 total views, 73 views today