Bezube lavice

Pojma nisam imala da u Hrvatskoj postoji Udruga “Lavice”, a tekst koji sam danas pročitala na stranici 100% zaista me zaprepastio. Predsjednica Udruge Anita Papa, “nakon što su skandalozni slučajevi pedofilije iz crkvenih odaja izašli u javnost” moli vodstvo Zagrebačke nadbiskupije da oštro reagira na prijave spolnog zlostavljanje djece od strane članova crkve.Zanimljivo je kako javnost reagira kad se sa “robije” u trajanju od šest mjeseci pedofil vrati u ulicu u kojoj je živio. Građani, posebno susjedi, traže da mu se objavi ime, uvali ga u registar pedofila doživotno iako naš zakon predviđa da pedofili moraju kratko biti u registru, pretpostavljam, da ne bi trpjeli duševne boli. Javnost se žestoko, uvijek anonimno, zalaže i za rezanje kurca, kemijsku kastraciju, njima ionako nema pomoći… Kad nam djecu pop jebe, e onda molimo od popova da nam pomognu u borbi protiv popova.

Čitava hrvatska povijest povijest je kukavičluka i šutnje. Odjebite priče o Domovinskom ratu. Što smo dobili Domovinskim ratom? Pravo “dragovoljaca” na sramotne mirovine dok dragovoljci crkavaju od gladi. Pravo radnika da skapavaju radeći za 3000 kuna, kad ih dobiju, ako ih dobiju. Stekli smo pravo da danima na svim televizijama, nakon što se odvrte presmiješne bombastične špice, gledamo pizdarije na temu “Todorić”. Ima li itko od običnih ljudi pojma koliko Todorići imaju love koju im nitko neće oduzeti? Može li itko od nas kojima je 1000 kuna veliko k’o kuća zamisliti što to znači imati na stotine milijuna eura? Pokradenih eura. Od nas pokradenih eura.

Za isti kurac za koji su Hrvati ginuli u Domovinskom ratu ginu i u domovinskom miru. Kurac iz Domovinskog rata kriminalci, gospodari naših života, prodali su nam kao uspješnu borbu za pravo na “slobodu”. Kurac iz domovinskog mira prodaju nam kao porez na život u “demokraciji” koja ima jedno pravilo. Jebat ćemo te dok ne krepaš. Kad netko krene pljuvati spermu svoga “dobročinitelja” i gristi mu kurac, optuži ga se za veleizdaju i pošalje u Irsku.

Vraćam se na jadnu Udrugu “Lavice.” I dok se Udruga žestoko zalaže da se hrvatski pedofili privedu pravdi, doživotno uvedu u registar i da im se jebe mater pedofiličarska, s pravom, Crkvu mole da im pomogne. Moliti Crkvu da se obračuna sa pedofilijom jest contradictio in adiecto. Ljudi u crnom postali su ljudi u crnom da bi mogli bezbrižno jebati djecu i još za to biti dobro plaćeni i dovijeka oslobođeni od svake kazne. Takve ljude moliti da se ne bave jedinim “poslom” koji im je smisao života je, blago rečeno, glupo.

Drage “Lavice”, napravite test da biste me bolje razumjele. Bacite desetogodišnjeg klinca u kavez sa gladnim lavovima i onda molite lavove da ga ne pojedu. Kužite? Mi Hrvati i Hrvatice neviđeno smo sranje od naroda. Živimo u zemlji za koju nam lopovi govore da je “naša”, da smo se za nju “borili” i “izborili”, da je sasvim normalno da todorići imaju milijarde eura.

Istovremeno iz naše zemlje ljudi bježe jednakom brzinom kao i oni iz Sirije, naša je zemlja gora od Sirije samo se kulise bolje drže, naši suci imaju cijenu, a odvratni ubojica “sinkopu”, “dragovoljci” puni para otimaju iz naših gladnih usta. Petnestogodišnji klinac vrati nam se iz crve razorene guzice, pa se drugi dan objesi, pa ga onda peti dan zakopamo uz popa koji mu je razorio guzicu, pa onda istoga popa platimo da nešto lijepo kaže o našoj najvećoj sreći kojoj smo željeli dug i sretan život, a ne uže oko krhkog vratića.

Na ovome svijetu ne postoje ljudska bića koja imaju manje kičme od Hrvata. Mi smo amebe jebene i neka nam jebu djecu i neka jebu nas i neka nam jebu unuke i praunuke. Zaslužili smo. Smiješno, zapravo, jer živimo u zemlji u kojoj komad dobrog oružja košta manje nego par dobrih tenisica. A možda smo sranje od naroda jer oružje ne možemo kupiti na karticu i na dvanaest rata?