Drugi roman Vedrane Rudan ponavlja i produbljuje poetičko načelo prvijenca “Uho, grlo, nož” o onome na što se drugi boje pomisliti ili o čemu tek šapuću, e – o tome Vedrana Rudan vrišti.
I ovaj put je to univerzalna tema, život zlostavljane žene – djevojke, supruge, majke, ljubavnice – prikazan s takvom žestinom i uvjerljivošću da mu je teško naći premca u svjetskim razmjerima. “Globalni monolog” Vedrane Rudan napisan je kao govor kojim se žena, optužena za ubojstvo muža, brani pred sucima, iznoseći pri tom kratku povijest vlastitih nedaća i preplićući je sa središnjom pričom iz lova koja, nažalost, nije i “lovačka priča” nego krvava kulminacija bračne drame.
Tijekom te karakteristične rudanovske bljujice naprosto je nemoguće ne postavljati si temeljna pitanja o prirodi i društvu. Dragi suci i čitatelji: tko je kriv, a tko prav, tko je lud, a tko zdrav?
