Jesam li stilska ikona?

Ne bih ja znala što to je “stilska ikona” da ne čitam portale. Stilske ikone su žene koje imaju četrdeset kila na metar osamdeset, kad svojoj prirodnoj visini dodaju štikle od dvadeset centimetara, i muškarci, oni ne moraju biti mršavi, koji oko vrata nose maramu, a na marami piše Ralph Lauren.Ne tako davno jedan je hrvatski koreograf zlostavljao, po tko zna koji put, balerine jer nisu plesale onako kako se on derao. Dao je ekskluzivnu izjavu da kuje lažu. Svi su mediji zabilježili da je, dok je izjavljivao, oko vrata nosio nekakvog Laurena, sirotice nisu spominjali.

Ženske na hrvatskoj javnoj sceni koje drže do sebe ubijaju se koja će od njih biti jedina stilska ikona. Rat među zvijezdama na hrvatskom nebu koga nema prate modni mačkovi. Najpoznatiji od njih po kome su svi ostali dobili ime na sebi u pravilu nosi, dok gleda u kameru, nekoliko tisuća eura, a samo neki znaju odakle mu pare. Čovjek bi, da živi od bilo kakvog rada hodao gole guzice. Koja sam ja glupača! Rad je i zarađivati golom guzicom da ne bi svijetom hodao gole guzice.

Zašto u Hrvatskoj ne postoji ni jedna modna mačka? Biti modni mačak znači imati um. Ženske su klade, one su ikone. Da, to treba naglasiti, pederi, neka mi homoseksualci oproste, imaju savršen ukus. Zato sve svjetske ikone slušaju pedere i zato sve svjetske ikone, pa i ove naše sirotice, jednako izgledaju. Avetinjski mršave jedva nose ogromne silikonske grudi, u obrazima silikonske jagodice, usne poput kokošje guzice u naponu snage, guste trepavice, njihove polućelave glave obrasle su umjetnom kosom, iz struka im je liposukcirana posljednja kap masnoće.Jedna od njih, zašto je to javna tajna, u Americi je ostavila dvadeset kilograma svoje masti. Da je bar tamo ostala.

Kad osvanu na portalu pa im mačorčina pohvali autfit, tko sretniji od njih. Nažalost, premijera ima mnogo, a mačak nije uvijek mačić. Kad on svojim opakim jezikom sasječe ikonu, a pohvali onu kujetinu koja nije nosila original guči torbicu nego kopiju, jebo pas mačku oči, ikona ne spava tjednima. Do idućeg crvenog tepiha ili premijere u Sinestaru gdje su hrvatskim ikonama dječica modni dodatak. Doduše, i neka su dječica već ikonice.

Poruka koju šalju i ikone i mačci i mediji je zastrašujuća: ti si ono što na sebi nosiš. Kraće, ako nisi ikona, ili ako se bar ne potrudiš da to postaneš, gubitnik si ili gubitnica. Zanemaruješ jedinu istinu našeg doba, vrijediš onoliko koliko vrijedi tvoja ambalaža. Jebeš pamet, jebeš talent, jebeš rad daleko od bljeskalica i mačorčina. Jebeš život bez Ralpha i Laurena.

Izrigala sam se na sirote ljude koji samo vole sve što je lijepo zato jer do danas nisam bila modna ikona. Danas jesam! Jesam li? Jučer je bio veliki dan u mom životu. Čak dvije riječke prodavaonice u koje u pravilu nitko ne ulazi, tenisice 1300 kuna, jakna 5.000 kuna, majica od kašmira 3.000 kuna, otvorile su svoje rajske dveri i nama koji smo do jučer pljuvali i mačke i njihove žrtve. NA SVU ROBU POPUST 70%.

Mislila sam u jednu od trgovina ući opušteno, onako kako to rade ljudi koji preziru robove skupih krpa. Jedva sam ušla. Ljudi su jedni drugima otimali iz ruku Ralphove i Lorene. Nitko nije pitao koliko nešto košta. Neka košta šta košta kad manje košta. Nažalost, nisam znala da će se tako nešto u mom životu ikad dogoditi pa nisam smršala trideset kila. Od moga bi se tijela mogle napraviti četiri malo punije ikone pa sam skrenula pogled sa haljina, jakni, hlača… A onda sam, već pomalo očajna, ugledala brdo cipela.

Kupila sam tenisice, plave, brušena koža, koštale su tisuću i pol kuna, a ja sam ih dobila za 450 kuna. Na šest rata. Prodavačica mi se ispričavala, nemamo manjih vrećica, kutiju vam mogu staviti samo u najveću, ako vam ne smeta? Da smeta? Da smeta? Ha, ha i ha, ha. Prvi put u životu hodat ću Korzom i mahati vrećurinom Ralpha i Laurena, neka me svi vide, neka krepaju od ljubomore. Ja sam IKONA, MODNA IKONA!

Izašla sam na Korzo. Svi oko mene bili su ikone. Jebemti život!