Mama on Vedrana Rudan

Prijepodne jedne mame

Mon, 10 Aug 2026 20:49:43 +0000

Stojimo na onom trgu pokraj apoteke. Gledam svoju kćer. Pramenovi stari nekoliko mjeseci, sivi i isprani, oči mutne, da mi ta mlada žena nije kći moje bi ocvalo srce bilo veselo. Ni cure u dvadeset i nekoj nisu uvijek lijepe.

Nadnica za zajeb

Thu, 20 Jan 2022 13:34:38 +0000

Treba li govoriti o jadnicima koji doje djecu staru pedeset godina? Ili je ipak na tu temu sve rečeno, napisano, snimljeno? „Posudi mi tisuću eura, hitno mi je, jesi doma?“ Naravno da si doma, uvijek si doma kad navršiš šezdeset plus, a korona oko tebe. Međutim, euri ti nisu doma. Uz pomoć štapa vučeš se do autobusne stanice, ne želiš ušteđevinu trošiti na taksi. Imaš bebicu na pragu pedesete. Njoj uvijek nešto treba.

Škare

Sat, 13 Nov 2021 16:34:16 +0000

„Nona.“

„Reci, Krešo.“

„Tata je u bolnici.“

„Što mu se dogodilo?“

„Ima koronu. Svi imamo koronu. I mama i ja.“

„Aha.“

„Nisi tužna, nona? Tata je tvoj sin.“

„Krešo, korona ne postoji, tvoj tata zna da korona ne postoji, onda nema koronu.“

„Doktori su rekli da ima i da mora ostati u bolnici. I mama ima koronu i ja.“

„Krešo, nitko od vas nema koronu. Pitaj mamu, ako meni ne vjeruješ. I tvoja mama zna. Korona ne postoji.“

„A imaš ti koronu?“

„Djeca ne duguju roditeljima ništa“

Tue, 03 Aug 2021 14:40:21 +0000

Negdje na netu naletjela sam na ovu rečenicu. Napisala ju je Lisa Pontius, poznata influencerica, žena ima trideset i tri godine, mnogi čitaju njene objave.

Sviđa mi se teza. Bez ikakve zajebancije, sviđa mi se. Ni jedno dijete, naravno kad prestane biti dijete, roditeljima ne duguje ništa. Dijete je odrasla osoba kad navrši osamnaest godina. I baš bi bilo lijepo kad bi roditelji odrasloj osobi mogli reći: „Bivše dijete moje, ne duguješ mi ništa. Tamo su ti vrata. Sretan put!“

Posjetio me unuk

Wed, 28 Jul 2021 12:16:44 +0000

“Nona, ja bi došao.“ Nisam ga vidjela mjesecima. Sin mi je rekao: “Kreši sam zabranio da ti dolazi dok ne dođeš k pameti. Svojim ljubavnim pizdarijama osramotila si čitavu porodicu.“ „Odjebi“, rekla sam, „imaš svoj život. Nećeš me ucjenjivati unukom. Mogu i bez tebe i bez njega.“ Spustila sam slušalicu.

Nije da ja ne volim Krešu, ne volim sina, ali današnji unuci nisu kakvi su nekad bili. Mene je u Krešinim godinama veselila šetnja s nonom kroz polja orošena šumskim jagodama. Kad dođe k meni, sjedne za moj pisaći stol, krene igrati igrice, noge drži na stolu i izgovara: “Sok! Čips! Pohano!“

Koga mama više voli?

Mon, 15 Feb 2021 15:43:43 +0000

Najnovija britanska naučna istraživanja pokazala su da majke koje imaju sinove i kćeri više vole sinove. Prema njima su „mekše“, njihovi su grijesi „nestašluci“, a kćeri su „zle“. Koja glupost. Imam sina i kćer, jednako ih volim iako je moja kći, čudno stvorenje s kojim nikako da izađem na kraj, uvjerena da više volim njenog brata.

Kad sam bila prvi put trudna osjećala sam da ću roditi sina jer mi je druga opcija bila nevjerojatna. Sjećam se kao da je jučer bilo. Prvi sam put u ruke primila Ljubav Majčinu. Osjetila sam da smisao mog života nikad ne bih smjela ispustiti iz ruku. Nitko mu se nije smio približiti. On je moj, moj, moj, moj i samo moj. Imao je šest mjeseci. Ošišala sam ga na četkicu. Željela sam da mi na smrtnom času u nosu lebdi miris njegove kosice. To bih i danas željela da nije ćelav.