Život on Vedrana Rudan

Čovjek u sivom

Sun, 10 May 2026 10:20:39 +0000

Gola sam u krevetu. Nedjelja. Probudio me miris kave.

Da se još jedanput rodim...

Sat, 11 Apr 2026 13:07:54 +0000

Da se još jedanput rodim…

Rekla bih sebi, jednom neću biti curica i otići ću od oca zauvijek.

Nakon duge i teške...

Wed, 11 Mar 2026 19:01:37 +0000

Koliko ste samo puta pročitali ovu rečenicu i nastavili dalje drkati po mobitelu…

Kako se žene dijele?

Mon, 04 Mar 2024 17:48:18 +0000

Postoje tri vrste žena. U prvu grupu spadaju žene Obožavam bebe, u drugu Pička ti materina, treću čini grupa Da se još jedanput rodim…

Vrištim, dakle postojim

Mon, 11 Dec 2023 17:31:33 +0000

Gledam oko sebe život mladih žena i muškaraca. Svatko od njih u džepu drži čarobnu pilulu, za ne daj bože. Taj ne daj, bože, treska ih svaki dan. Obični, mladi ljudi, ne mislim na mlade političare kriminalce ni navijače divljake, dakle ljudi koji u sebi imaju ljudskosti, lome se iz dana u dan.

Lampa

Fri, 26 Feb 2021 19:40:13 +0000

Jedanaest godina pišem ovaj blog. Pogledali ste ga preko 20.000.000, da, dvadeset milijuna puta. Nemate pojma koji je to užitak ulupati u komp nešto što te muči ili usrećuje pa onda čekati efekte od tog. Autor ideje je moj sin.

Svatko tko piše na mreži izaziva ljude ili „ljude“. Pa mu onda ispod objavljenog teksta nešto poručuju ljudi i „ljudi“. Ponekad me komentari nasmiju do suza, drugi puta dirnu. Kad se razmašu hejteri ostanem bez teksta. Je li moguće da svi ti nesretnici ne kuže koliko je moj život lijep?

Pijetao s Pantovčaka

Tue, 09 Feb 2021 17:08:05 +0000

Naš Zoki, „predsjednik s karakterom“, opet je uzburkao hrvatsku javnost. Bila sam sigurna da nakon dosadašnjih nastupa ne može više i ne može dalje. Prevarila sam se. Takvi čovjeka uvijek iznenade. Može Zoki bolje, uvijek Zoki može bolje, još nije doživio orgazam.

Pa ipak…On misli da Udruga B.a.B.e. ima „glupo i neduhovito“ ime. ?! Čovjek je iz Dalmatinske zagore, iz Sinja? Nije moguće da je Dalmozagorac zaboravio da „baba“ u Sinju i ostaloj Zagori znači baka? Zaboravio je da mu je „baba“ pekla palačinke, pričala mu priče, grlila ga, ljubila, voljela onako kako to samo mogu bake, none i sinjske babe?

Mošćenička Draga, Hrvatska u malom

Thu, 24 Sep 2020 15:57:36 +0000

Provela sam deset prekrasnih, toplih, babljeljetovskih dana u Mošćeničkoj Dragi, mjestu moje mladosti. Tko u nju dođe prvi put siguran je da ribarsko mjestašce izgleda onako kako je izgledalo prije sto godina.

Kamena peškarija, riva, svjetionik, ribarski brodovi plutaju u lučici, prekrasne plaže na kojima ima kupača kao da korone nema. Hotel Marina star nekoliko desetaka godina zatvorio je svoja vrata, mještani kažu da ga je kupio neki „Šiptar“. Obišla sam ulicu moje mladosti koju smo tada zvali „klanac“. U njoj žive duše nema. Domoroci su svoje stanove i kuće, i ja, prodali. „Klanac“ je prljav jer bi stepenice trebali mesti vlasnici stanova. Sjećam se koliko sam puta ja, protiv svoje volje, mela „škalini“ koji su vodili od naše „kuće“ do ceste.

Otvoreno pismo svima koji su sudjelovali u stvaranju predstave Ateljea 212 „Dabogda te majka rodila“

Fri, 11 Sep 2020 17:44:48 +0000

Draga ekipo, draga publiko!

Večeras će biti premijera „Dabogda te majka rodila“. Ne mogu vam opisati koliko mi je žao što neću biti s vama. Upoznala sam većinu od vas, divni ste ljudi, kada smo se sreli imali smo velike planove. Vi igrati moje likove, ja doći u moj voljeni Beograd. A onda nas je zaključala korona. Svijet mi se srušio na glavu. U martu, kada se dan pred pretpremijeru otkazala predstava, imala sam osjećaj da korona nešto posebno ima protiv mene, da baš mene želi opako zajebati i za srce ugristi.

Vrijeme je pokazalo da nisam bila meta. Čitav svijet je pod ključem, ja ne znam čijim, možda neki znaju, ali šute. Mislite da sam jedna od onih ludih teoretičarki zavjere? Nisam, ali mi je nekako nevjerojatno da se može u nekoliko minuta razoriti svijet, a već mjesecima nitko na svijetu ne zna što je korona. Gdje su ljudi koji se čitav život bave medicinom? Jedino što smo od njih do sad suvislo čuli jest da moramo prati ruke. Dobro jutro, Znanosti!

Moji koronarni dani II

Mon, 06 Apr 2020 14:39:00 +0000

Jučer je bila nedjelja, dan od odmora. Ne gledam televiziju jer ne mogu podnijeti kad ministar Beroš pun suosjećanja Naciji priopći da je preminulo petero ljudi, stanka, tužan pogled u kameru, stanka, pa se spomenu godine pokojnika: 89, 99, 98, 88, stanka, tužan pogled, stanka…

Škampi u doba korone

Fri, 13 Mar 2020 21:10:03 +0000

Ne bih mogla navesti trenutak kad je mome mužu i meni puknuo film. Možda nakon dvadeset i šestog nastupa nekog od naših virologa koji je priopćio Naciji: “Nama je svaki život dragocjen. Ipak, moramo naglasiti da korona najčešće kosi one 70+. Ti pate od mnogih kroničnih bolesti, to je najranjivija skupina.” Tužan pogled u kameru mome je mužu i meni svaki put poručio: “Jebite se, starci. Ja sam u grupi 53+."

Starost

Mon, 16 Sep 2019 15:22:16 +0000

Da, stara sam. U meni živi djevojčica, ipak znam da sam ja ona stara žena koja u mene gleda iz svakog izloga pokraj koga prođem.
Jučer smo u Istri proslavili četrdeseti rođendan moje kćeri. Kad sam počela pisati ovu knjigu, fešta je bila u planu. Dan je bio lijep, moja je kći plavuša na vrhuncu ljepote. Primala je poklone, smijala se, pazila da sve bude kako je planirala, uz nju su bili njezin muž, njegova mama i mnogi ljudi koji je vole. Ona i nećak zajedno su puhnuli u dvije svjećice.

U autobusu

Mon, 26 Nov 2018 14:40:21 +0000

On: “Ej, ne kužim, u Rijeci je pala jedna fasada, jebote, jedna fasada i mi se već sat i pol vozimo.” Ona: “Da.” Sjedim pokraj nje i gledam kroz prozor. On: “Kako ti je muž?” “U hospiciju je.” “Super, jebote. Trebaš mislit pozitivno i sve će biti super.” Ona: “Da.” On: “Ne mogu vjerovati, jebote, jedna fasada je pala i ovakav cirkus, a opet, kad malo bolje razmislim, Amerika može onim svojim bombama uništiti svijet nekoliko puta, jebote, a nisu mogli ugasiti požar u Kaliforniji. Nisu mogli ugasiti jedan jebeni požar, jebote.” Ona: “Da.”

Metkom do mira u duši

Sun, 06 May 2018 21:33:42 +0000

Većina ljudi oko mene hvata se za pištolj kad netko spomene dragovoljce Domovinskog rata. Traže pištolj i kad se spomene Domovinski rat. Želim reći, ljudi oko mene nadrkani su stalno i na mnoge teme. Ja poštujem dragovoljce, svaka njima čast. Nek se grebu i ogrebu, nek nas deru i oderu.

I danas je lijep dan

Mon, 23 Apr 2018 12:35:12 +0000

Jela me nazvala u osam. Probudila me. Plakala je. Danas ima sedamdeset godina. “Prastara sam. Uskoro ću umrijeti. Trebala bih srediti lice i vrat, nije to neka lova. Napuniti usta kiselinom, diskretno. Morala bih do ljeta izgubit bar deset kila. Vrat mi visi. Reci nešto.” Rekla sam joj, boli me grlo, ne mogu govoriti. Spustila sam slušalicu. Jela i ja smo gotovo vršnjakinje, mlađa sam od nje godinu dana.

Jebeš velika slova

Tue, 28 Nov 2017 18:12:46 +0000

Ima jedna luda prodavaonica u Rijeci, zove se “Borša”. Često tamo zalazim, torbe su jeftine, a napasanje očiju besplatno. Reći ću vam nešto o sebi, nešto intimno. Moja je penzija dvije tisuće kuna, izdavači mi ne plaćaju, da nemam muža noge optočene tamnoplavim venama virile bi mi iz kontejnera. Imam ja i dvoje odrasle nezaposlene djece, djeca su naša najveća radost, zato me uvijek razveseli kad se sjetim da će se jednoga dana zaposliti.

Petak, a ja se smijem

Fri, 24 Nov 2017 11:17:48 +0000

Jutros mi je kći, pitaj boga čime izazvana, poslala moju fotku kad sam imala dvadeset i šest godina. Bila sam presretna, mlada mama. O čemu sam sanjala? Sjećam se da bih, kad bismo se vozili noću, gledala u blještave prozore i maštala kako ću jednom, jedne noći, vidjeti kako moj prozor sja. I bi tako. Stekla sam ja svoj prvi prozor jako rano, ali to nije bilo to. Željela sam više svojih prozora na svom većem zidu. I bi tako. Ali to nije bilo to.

Nemam više vremena

Sun, 22 Oct 2017 15:49:57 +0000

Moja sugrađanka, jedna od najuglednijih evropskih spisateljica, knjige su joj objavljene i u Americi, prolazi kroz najjezivije trenutke u životu.

Stara frustrirana krava

Sun, 15 Oct 2017 13:25:47 +0000

Povremeno ispod nekog od mojih tekstova osvane komentar kako pišem ovako kako pišem jer sam “stara frustrirana krava.”

Danas sam sretna

Wed, 22 Mar 2017 15:59:01 +0000

Znam da sam u šezdeset i osmoj i da nisam Rockefeller koji je šest puta promijenio srce i dva puta bubreg i doživio sto i treću. Preda mnom nije još tridesetak godina, vjerojatno nije ni deset, ne brinem o tome.

I meni Hrvati idu na jetru

Tue, 07 Feb 2017 12:49:25 +0000

Gledam Rumunje na cesti, jedino su oni u Evropi siromašniji od nas, i pitam se zašto ja živim u ovom sranju od zemlje. Već dvadeset i pet godina ista ekipa, jebeš predznak, gura nekoliko milijuna ljudi prema provaliji, a baš nikome ne pada na pamet da tu ekipu spali.

Premijer i potpredsjednik Sabora, jedan anemičan, drugi poluslijep, zato nisu bili u vojsci što ne znači da ne vole rat, svakoga nam dana nameću druge teme koje život znače. Ovih dana će “otvoriti arhive” i svatko od nas će smjeti i moći saznati što je Dolanc govorio sedamdeset i pete. I ostali dolanci. Jebote! Koji će to biti orgazam kad milijun radoznalih Hrvata krene prema “Arhivu” da bi čim prije nešto doznali o mračnoj prošlosti sjajne zemlje.

Otto

Mon, 05 Jan 2015 10:59:36 +0000

Hvala bogu, praznici su prošli. Još da Tri kralja odjebu u krupnim koracima… Danima sam bila zarobljena u kući. Željela sam da djeca mogu opušteno provaliti u naš život u svako doba dana i noći. Što ako sin sretne kolegicu sa faksa koja je došla iz Amerike da bi na Božić bila uz tatu i mamu ali je ipak našla dva slobodna sata da bi se kresnula s mojim djetetom? Njenu bi djecu čuvali njeni a njegovu mi. Ni njima ni nama ne bi bilo teško u božićnom ozračju kuhati, peći i u unučja usta lijevati sok od bazge. Sve za djecu, djecu ni za šta.

Moja djeca i ja

Tue, 23 Dec 2014 20:23:14 +0000

Imam unuka. Nekad sam imala djecu. Morala su završiti fakultete, kći nije smjela ostati u drugom stanju prije nego naleti na nekog ozbiljnog. O sinovljevoj ženidbi nisam se usuđivala ni razmišljati. Postoji li žena na ovome svijetu koja Njega zaslužuje?

Nije život samo buđav lebac

Tue, 25 Nov 2014 17:51:42 +0000

Oko mene gladni. Sutra ću im se i ja pridružiti. Pišem blog koji je čitan ali to ne mogu naplatiti, ljudi me na cesti presreću i traže od mene da napišem što mislim o Šešelju, Kolindi, Josipoviću, Mamiću, onom luđaku Milanoviću… Piši, piši, piši…

Pisma meni

Tue, 14 Oct 2014 12:27:50 +0000

Svaki dan dobivam pisma. Moji dragi čitatelji spominju mi mamu, pokojnu, manje oca. Neki od vas sigurni su da sam ustašica, drugi mi ne mogu oprostiti moje napaljeno četništvo i još misle da mrzim pedere. Za treće sam “carica”, “kraljica”, “Tito”, “babuskara”, “stara babuskara”, mrziteljica svega što je hrvatsko, židovsko, ljubiteljica Srba, trebalo bi me jebati…

Moj moto

Mon, 01 Sep 2014 17:56:26 +0000

Često me novinarke i novinari pitaju koja je moja najdraža boja, koji je moj tip muškarca, kako se nosite sa godinama, koji je vaš životni moto?

O djeci

Thu, 07 Aug 2014 19:07:07 +0000

Djeca

Fri, 06 Jun 2014 11:51:50 +0000

Htjela sam bebe više nego išta na ovome svijetu. Mirišljave, dva zuba gore, dva zuba dolje, debele nogice. Željela sam da mi kikotavi smijeh mojih beba bude muzika na grobu.

Ja imam dom

Sun, 26 Jan 2014 21:03:37 +0000

Svi oko mene bolesni su od života u Hrvatskoj. Prijateljica me nazvala jer je u robnoj kući otkrila čizme po pedeset kuna. Navukle smo ih ali nam od toga nije bilo bolje. Gledale smo čizme na svojim nogama, pogledale jedna drugoj u oči i zaplakale. Pred desetak žena koje su poput nas mislile da se sa pedeset kuna može kupiti sreća.

Ima li života bez ljubavi?

Fri, 07 Dec 2012 12:50:51 +0000

Okružena sam ljudima koji očekivano ili neočekivano ostaju bez svojih najdražih. Muževi bez žena, žene bez muževa, u takvim smo godinama. Još uvijek se tome čudimo jer nam mediji stalno poručuju kako se životni vijek produžio i kako starost počinje u osamdeset i petoj.

Kad počinje život?

Fri, 10 Dec 2010 08:41:04 +0000

Nedavno su mi umrli roditelji. Ostavili su nam kuću kojom se, najzad, neće širiti smrad pileće juhe i konjske masti protiv vena.

U kući živimo muž, naša dva sina, Mikica i ja. Stara je dva mjeseca i jede samo gušću francusku paštetu koju kupujemo u Ljubljani u Leclercq-u, najjeftinijem šoping centru u ovom dijelu Evrope. Tamo sam ocu kupila cipele za tri eura, u njima smo ga zakopali.