Kad liječnik ubije liječnika

Jedna sam od rijetkih osoba u Hrvatskoj koja prema našim liječnicima i medicinskim sestrama osjeća duboko poštovanje.

Čujem, a ona pobijena dječica na jugu Dalmacije, a one bezobrazne sestre koje starcima ne mijenjaju pelene pet puta dnevno, a bolnice koje majke i očeve na samrti ne žele primiti u bolnicu… A onaj odvratni ministar koji laje kako više vrijedi jedan pop nego dvadeset liječnika…

Slažem se da je lajavi gospodin nešto najstrašnije što se hrvatskom zdravstvu moglo dogoditi, ali njegovo ukazanje ne možemo gledati van konteksta. Kakva politika, takav ministar. Državom vladaju razbojnici, ministar ne može biti svetac.

A sad o liječnicima i medicinskim sestrama, tim \”zlotvorima\” o kojima slušamo svaki dan. Nema pacijenta koji danas ne ulazi u bolnicu ili ambulantu a da nije spreman svojim mobitelom snimiti svako sranje na koje naleti.

U bolničkim zahodima nema ni papira ni sapuna ni tople vode. Seronje, zaguglajte koliko Hrvatska ima \”dragovoljaca\”. Koliko ima \”gradova\” od tri stotine stanovnika, svaki hrvatski \”grad\” zapošljava bar troje smrdljivaca.

Čitate li koliko naše propalice u Evropskom parlamentu zarađuju mjesečno? Negdje sam naletjela na podatak da će jedna od Plenkovićevih ženica u Luksemburgu, što će raditi tamo, zarađivati 20.000 eura mjesečno. Koliko bi se hrvatskih ambulanti moglo opremiti za njezinu petogodišnju plaću? Zaposliti liječnika i sestara? Kupiti sapuna i toalet papira? Inkubatora za nedonoščad? Ne zanima vas ta tema? Ne osjećate potrebu da gospođi razvalite glavu? Njena je plaća volja Božja?

A hrvatski narodni bankari? U Hrvatsku narodnu banku nećete provaliti i krenuti toljagama na zlotvore koji mjesečno zarađuju vašu petogodišnju plaću. Na liječnike se pališ, stoko bezuba.

Nikad naš mali čovjek nije svojim mobitelom krenuo snimati automobile u kojima se voze \”dragovoljci\”, postavljati pitanja zašto Hrvatska ima više \”heroja\” i \”generala\” nego civila, čemu služe tupe mrcine u Hrvatskom saboru i Vladi? Imaju li te spodobe ikakve veze sa stanjem hrvatskog zdravstva i zahoda u bolnicama?

Ne, nama su tema medicinska sestra koja bez smješka sama provede noć sa trideset nepokretnih pacijenata, nas uznemiravaju liječnici na hitnoj koji se ne smiješe kad noći o ponoći navratimo izvaditi krv, brže je nego čekati u ambulanti. Nas užasavaju liste čekanja.

Smetaju nas umorni liječnici, liječnici koji ne prepoznaju sepsu, vikendom zatvoreni domovi zdravlja, stara aparatura, ogroman broj pacijenata po glavi liječnika i sestre… To nas do te mjere smeta da se ne tako davno čitava jedna čerga, nisam politički korektna, tko vas jebe, usudila provaliti na Jordanovac i tamo krenula rušiti i razbijati.

Da je u liječnicima i sestrama na Jordanovcu, njima se posebno divim, bilo samo malo samopoštovanja prebili bi ona smrdljiva čudovišta. Prebili bi svakoga koji im pijan ili trijezan jebe mater jer su mu nekoga od rodbine \”ubili\”. Oni su u b i l i?

Jebeni idioti, djecu vam u Dalmaciji ubija sistem, ne doktori. U pulsku bolnicu ne primaju ljude na umoru. Zašto je to brejking njuz u našim medijima? Bolnice nisu odlagališta leševa koji iritiraju rodbinu, bolnice bi trebale biti ustanove za one kojima se može pomoći.

Već dugo u meni kuha. Poznajem mnoge liječnike i liječnice i medicinske sestre i braću i zaista im zamjeram što tako saginju glavu i dozvoljavaju da rulja po njima sere. Dignite… Dignite glas, htjela sam napisati, a onda sam naletjela na tekst iz Liječničkih novina, broj 176, veljača 2019.

\”Suicid liječnika\”, autor doc.prim.dr.sc. Tomislav Franić, dr.med. psihijatar, KBC Split, Medicinski fakultet Sveučilišta u Splitu. Citiram. \”Liječnici prema najnovijim zapadnim istraživanjima kao profesija imaju najveću stopu suicida, veću nego vojnici izloženi izravnim borbenim djelovanjima i dvostruko veću nego opća populacija(opća populacija 1-2%, liječnici 2-4%).\”

Dr. Tomislav Franić objašnjava zašto je to tako. \”Naporan vojnički dril studiranja i specijaliziranja, složena medicinska kultura i hijerarhija koja je rijetko na razini feudalne, stalna borba za postizanje ravnoteže između rada i privatnog života ostavljaju razorne posljedice i ovisno o nizu drugih rizičnih ili zaštitnih čimbenika ta plovidba olujnim morem može završiti kojekako, uključujući i namjerno nasukavanje.\”

Tekst profesora Franića je nešto najbolje što sam ikad pročitala o liječnicima. Mnogo govori o njima, još više o hrvatskim pacijentima koji se ne pitaju zašto je suicid među hrvatskim političarima O,OOOOOO%, a koriste svaku priliku da uz pomoć retardiranih novinara vrisnu:\”Ubij, ubij liječnika!\”

Ne derite se, kreteni! Vidite, sami se ubijaju.


76,718 total views, 11 views today