Godinama sam bila osigurana preko Croatia zdravstvenog osiguranja. Kad mi je isteklo krenula sam u obnovu. Malo morgen. U međuvremenu sam postala prestara. Kaznili su me zato jer sam koristila ono na što sam imala pravo: preglede, konzultacije, masaže, terapije… Umjesto police koja mi je pokrivala \”sve\” ponudili su mi policu za penziće. Godišnje imam pravo vidjeti čak pet specijalista ali moram platiti sve pretrage koje mi preporuče. Ipak mjesečno plaćam tristo kuna jer mi polica uključuje besplatan prijevoz leša iz inozemstva u koje ponekad otputujem.

Zašto sam se uopće osigurala preko Croatie? Zato da ne moram čekati, da mogu gledati samo nasmiješene sestre, zato jer me specijalist neće otprašiti nakon tri minute, privatne klinike imaju bolju opremu, u jednom danu možeš saznati da li trebaš napisati oporuku pa onda na putu do kuće odlučiti kome od djece ćeš ostaviti dugove a kome pogrebne troškove.

Kad mi je ona skuplja polica bila na samrti otišla sam na kontrolu vida. Rečeno mi je da imam opake promjene na makuli, moram se često kontrolirati, ne gledati u sunce, vrelo kamenje, blještave dragulje, na nosu mi stalno moraju biti naočale sa tamnim staklima, nikako gledati u more koje se ljeska. Bolest je neizlječiva i napreduje ali ako budem jela mnogo mrkve i zelenoga povrća…

Godinu dana živjela sam u panici. Vježbala sam hodati po kući sa pokrivenim bolesnim okom, ovog sam se ljeta kupala sa ogromnim šeširom na glavi koji mi je bacao sjenu na oba oka, naočale na nosu. More pred Orebićem posebno je blistavo tako da sam bila u strašnoj frci. Da li biti tamo da bih izliječila dušu ili godišnji provesti u rudniku da bih sačuvala oko?

Mome sam mužu žestoko išla na živce jer zdrav bolesnome ne vjeruje. \”Ponovi pregled, možda ti se stanje popravilo.\” On ne čita \”Doktora u kući\”. Tamo sve piše o mojoj bolesti i mnogim drugim bolestima. Da li znate da prostata raste dok si živ, \”povećana prostate\” ne znači i rak prostate ali raka prostate nema bez povećane prostate, od raka prostate se ne umire nego se s njim umre. Sve sam to izrecitirala mužu koji ne ide dovoljno često liječnicima iako ima onu Croatia policu koja pokriva \”sve\”. Otišao je na pregled. Vratio se doma presretan. Dočekala sam ga sa ljubičastim povezom preko oka, ljubičasta je moja najdraža boja.

\”Prostata mi je povećana, doktor je rekao da takvu prostate imaju samo najveći jebači.\” Istu dijagnozu je kod privatnika dobio i muž moje prijateljice kome se ne diže od osamdeset i pete. Možda mu se ne diže na psihičkoj bazi? Ima Croatia osiguranje koje pokriva \”sve\” a ne ide psihijatru? \”Ne mogu te više gledati sa tom krpom. Pogled na tebe smanjuje mi prostatu. Odi u bolnicu i zatraži drugo mišljenje!\”

U bolnicu?! Tipično za budale koje ne proučavaju medicinu. Ako ti je makula načeta kod privatnika u bolnici ti može biti samo načetija. Tamo nemaju aparata, liječnici su živčani jer u jednoj smjeni vide bar stopedeset makuletina…Uzalud. \”Ili pregled ili ja! Zbog tvog gusar looka ja sam impotentan iako nalaz prostate govori da bih mogao jebat dvadeset puta dnevno.\”

Otišla sam u bolnicu. Primio me profesor koji me utješio na startu. \”Iz te nam ustanove stalno stižu prestravljeni pacijenti koji misle da su slijepci. Pregledao me aparatom koji može dati odgovor vezan uz stanje moje makule, \”tamo ga nemaju\”. Da skratim, moja makula je u savršenom redu. Smijem gledati u sunce, kad se ukaže. Ovdje stalno kiša pada. Ljubičastu krpu ostavila sam u bolničkoj kanti za smeće.

Došla sam doma i skočila mužu oko vrata. \”Neću oslijepiti, neću oslijepiti, neću oslijepiti, ajmo skupa pod tuš!\” Odbio me. Jebote! Možda čovjek ima prostatu sitnu poput zrna riže ili kod prostate ipak veličina nije jednako veličina? Poslat ću ga u bolnicu.