Aleluja, Aleluja! I na prostoru “Regiona” ukazala se Velika Majka Angelina Jolie. Nije došla sa svojom mnogobrojnom djecom i stotinu dadilja jer su u Sarajevu sige padale sa krovova.
foto: AP / Huffington Post
Žao mi je što anoreksična bivša drogerašica baš nikad nije osjetila potrebu da uz egzotično dijete iz neke divlje Kambodže usvoji i neko siromašno crno ili bijelo dijete, svejedno, iz Amerike.
Svi znamo da i u Americi žive milijuni gladnih mališana samo… To se jednostavno ne nosi. Kakva bi to bila poruka, vući za ručicu mršavo, prebolesno, gladno njujorško dijete?
Smije li Big Mama roniti suze iz očiju premazanih šminkom otpornom na tekućinu nad sudbinom vlastite zemlje? Malo morgen, rekao bi pokojni Milošević.
Smije li Angeline Jolie snimiti ljubavni film o Libijki kojoj su Ameri zatrli svu rodbinu i Amera koji je to učinio? Smjela bi jedino kad bi u filmu pokojni Libijci puni ljubavi silovali Amera.
Ali doći u Region i prodavati nam priču o “lošim momcima” i “srpskom narodu koji je dobar” mnogo je lakše. Preciznije, poželjno. Krajnje precizno, Jolie je jednostavno dobila zadatak i logistiku.
Tko normalan može povjerovati da je Jolie “režiserka”, “scenaristica”…Smije li se tako vrijeđati ozbiljna profesija?
Naravno da mi Indijanci sa ovih prostora koji smo od Amera dobili šarena stakalca u obliku filma “o ljubavi” ne možemo iz svoje kože.
U Zetri je plakalo nekoliko milijuna Bosanaca uvjerenih da su ih silovali i da ih siluju i da će ih silovati “Srbi”. Odavde do vječnosti.
Mi ćemo sutra gledati Jolie u Zagrebu i skupa s njom liti gorke suze nad silovanim Bosancima i s užitkom u sebi jebati mater “Srbima”. U sebi jer je glasno jebanje “Srba” u Hrvatskoj u međuvremenu postalo politički nekorektno.
Koju i kakvu je ulogu u klanju u našoj bivšoj zemlji igrala i igra domovina Suzane Jolie nikad nećemo saznati. A i koga briga. Ako budemo dobri Angelina će usvojiti neko Bosanče bez ruku i nogu da svijet podsjeti na divljake sa Balkanu.
Priznajem. Jebe mi se i za Jolie, njene suze i frku koja se digla oko “njenog” filma. Ja i dalje čekam film u kome ću vidjeti kako kršni Amer jebe čitav svijet.
Neću dočekati film ali da osjećam američki kurac u guzici iz dana u dan, iz godine u godinu, da će me šarafiti dok sam živa, to osjećam. To će osjećati i splitska dječica koja će umirati od raka kad se u Lori budu prali američki ratni brodovi.
Film Angeline Jolie o silovanju sigurno je potresan, baš, ono, potresan. Naravno.Tko o silovanju može napraviti bolji film od silovatelja?
Bilo je to u jednoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu…
1. vodeni says:
20:59 ON FEB 20TH, 2012
Goca
Srbe muslimanske vere? O cemu ti to? Mislis na drzavljane Srbije muslimanske vjeroispovijesti???
—
1. haha says:
20:02 ON FEB 20TH, 2012
@Goca
“Srbe muslimanske vere”… ? Ako vec jesi ateistkinja, onda se tako i odnosi. Necemo se sada igrati marginalizacije u ime ateizma.
—————————————-
Ma Goca je najverovatnije u totalnoj konfuziji. Ne znam samo sta ju je moglo zbuniti izuzev ako nije mozda pomislila na tamo nekog Salku Vukovica, Hasana Delica, Omera Popovica, Mujagu Mrakica, Mehmadaliju Stefanovica, Hajrudina Stupicu, Nedzada Sokolovica..
Boga mi ako se jos malo duze zadzi u potraznji “cistih muslimanskih” prezimena, Goca ce napokon shvatiti da su Srbi postali od balkanskih muslimana.
c-c-c-c-c-c-c-c… neuka Goco, kad ces malo progledati?
=======
==========
Za osobu Bosna:
Bio bih najsretniji kad bi samo 55 posto muslimana imali tvoje poglede, IQ i druge p ozitivne osobine. Zracis ljudskoscu, medjutim, hvatas se za detalje za koje ne bi smela. Ostavi ti Vedranu, jer mi ne znamo sta je sve Vedranu ponutkalo da tako pise, ALI SAM SIGURAN DA I TI I JA ZNAMO I RAZUMEMO ONE DVE IZREKE:
-nije zlato sve sto sija
-’nije sve onako kako izgled’, rece stariji andjeo mladom andjelu.
Od rata pa na ovamo samo procitao “milione komentara”, ali nikada – NIKADA nisam naisao na komentar u kojem musliman/ka uvazava zrtve ne mareci sa koje strane dolaze. (ni Srbi nisu andjeli, ali najcesce tako ljudski komentari dolaze upravo od njih).
Bosno, ako si bozije celjade, zar je vazno je li zrtva muslimanka ili Srbkinja, Nemica..? Ja kazem da zrtva ALI KAO NI MONSTRUM, nema naciju, pa stim mislim i osecam da svako zrtvu treba zaliti i postovati, a svakog monstruma osuditi i KAZNITI.
Sve dok ne budemo zajednicki uvazili sudijinu ne-korektnu dosudu penala, mi cemo se svadjati i gadjati kamenjem i flasama, jer FK Partizan je svetliji/jaci/bolji od Zvezde i obratno.
Bosno, veoma mi je zao sto si pred kraj svog izlaganja dovela svoju objektivnost u pitanje. Preispitaj se po ovom sadrzaju, i veruj mi necu biti zavidan ako, posle analize budes mnogo veca Ljudina nego Vedrana ili sto je to moja malenkost.
Ipak, srdacno te pozdravljam, jer si, prosecno gledajuci, odskocila od svojih sunarodnika bar desetak svetlosnih godina kad je rec o u izgradnji svesti. Vislja/visoka SVEST i jeste jedino sto univerzum/Bog ocekuje od svih nas.
Svako dobro nasoj planeti i njenim zivotinjkama.
koja je samo poenta ovog glupog teksta jer autorica ocito iznosi tonu nebuloza?! kakva Libija sad?! zene u Libiji se fizicki nisu mogle zaljubit u Amere buduci da su ovi letili na 7km visine. al eto Nemanja Kusturica je obecao da ce snimiti film o Irackim zrtvama americke vojske (tj ako ga CIA ne digne u zrak prije). Srbi nikom nisu smetali u BIH, mnogi su bili i pripadnici ABIH.
Cetnici (mnogo se razlikuju od Srba) su zlocinci sto potvrdjuju i cifre zrtava:
33 071 civila (bosnjaci)
2 163 civila (hrvati)
4 075 civila (srbi)
jasno se vidi zasto sud BIH sad podnosi vise optuznica protiv cetnika nego protiv vojnika HVO/ABIH – zato sto su cetnici ubijali civile vise. (ovo je usput i odgovor Dodiku na isto pitanje)
Za kraj poruka: naviknite se na americki/EU kurac jer cete isti primat dok god postojite – zato sto oni imaju moc a mi ne, pomirite se sa sudbinom i shvatite jednom da imaju dvije mogucnosti: IL’ JEBES, IL’ GA PRIMAS – treceg nema brate. e mi svi smo oni koji primaju…
poruka autorici: glupa si bicarko, i dzaba ti sav gnjev prema “anoreksicnoj drogerasici” – njeno ime ce se pamtit u historiji dok ce tvoje jednostavno nestat 4 sedmice nakon sto odapnes papke. surova realnost znam, al tako ti je zato idi duvaj kitu i uzivaj dok si ziva.
@Nebula
Alo, momce, ajde ponasaj se kao da si normalan, pa da nastavimo pricu, ok ? Andjelija i lesnik su ovde metafora, nemoj da si papak. To sto ti imas kasno paljenje , pa ne kapiras , sta da ti radim. Sta ova drolja sere po svetu , mene uopste ne zanima, ali kad dodje ovde da mi prodaje “muda umesto bubrega” , e to ne dam. Ne dam , jer samo doliva ulje na vatru, a ne miri zavadjenu bracu. Kada to budes skontao , onda ces doci k sebi. Dok ne dodjes sebi, veruj belosvetskim hohstaplerima i barabama, laznim mirotvorcima i pacifistima. Sto se tice mog “gnusnog” recnika , jao pa nisam znao da ste tako osetljivi. Vedranin tekst je koncipiran na vulgarnostima, a ko sam ja da spamujem temu. Uostalom ,ako ti se ne svidja moj komentar , mozes da ga ne citas, samo nemoj da mi se tu kerebecis, ne podnosim placipicke.
Realno razmisljanje. Sad muslimani placu nad “50 hiljda” silovanih zena i nad “300 hiljada njihovih zrtava” i mrze nas jos vise nego sto su nas mrzeli pre filma, a i mi njih zbog naucne fantastike. Film bi trebalo prikazati i u Novom Pazaru kako bi plakali i ovi “bosnjaci” iz Srbije koji nikakve veze sa Bosnom nemaju, cak im ni daleki predak nikad nije video bosne. I da kompletiramo ovu ujdurmu
ti si bolesna Vedrana…kad toliko žudiš za qurcem u guzici kupi si jedan dobar vibrator vjerovatno neće niko da ti ga stavi!!!
Darko says:01:01 on Feb 21st, 2012 Nabijem vas ja i jedne i druge i trece na kurac, sve onako od reda. Zbog takvih sam i otisao iz zemlje. Nema boljeg leka za nostalgiju nego ovakva baljezganja polupismenih morona svih ljudi iz nasih krajeva, zbog toga i posecujem ovakva mesta, da se podsetim od kakvog sam jada utekao. Pozdravi od Darka iz Irske, poljubite me svi u dupe.
————————————————–
Od 15 prokletih strana komentara jedino ovaj vredi i govori vise od bilo kog drugog. Najgore od svega jeste to sto ocigledno mnogi i ne znaju ko je Vedrana, sta je ona sve pisala do sada. Balkan – mrak.
E pa moja predobra, prelijepa i prepametna Vedrana:
Trazili ste – gledajte (tj. citajte komentare na svoj tekst)! Sav taj publikum od do sada cca. 700 “komata” prepiski punih zanosa, iskricavosti, zrelih misli i pametnih zakljucaka pokazuje nivo do kojeg se doslo tokom 20-tak posljednjih godina.
Svjetski poznati filozof, pisac i veliki prijatelj BiH Bernar-Anri Levi (Bernard Henry-Levy) objavio je jučer u listu “Huffington Post” autorski tekst u kojem odaje priznanje holivudskoj divi Anđelini Đoli (Angelina Jolie) za film “U zemlji krvi i meda”.
Na početku Levi konstatira da je Đoli, najpopularnija filmska ličnost u cijelom svijetu, napravila film koji odzvanja.
Noćne more
- Anđelina Đoli bila je adolescentica u vrijeme događaja o kojima je pravila film. Znala je za njih kroz nejasne rekla-kazala priče. U vrijeme kada se nekolicina starijih (Peter Šnajder i Hans Kristof Buh u Njemačkoj, Salman Ruždi u Engleskoj, Kristofer Hičens i Suzan Zontag u SAD i autor ovog teksta uz neke druge u Francuskoj) pribojavala da je Sarajevo zazvonilo Evropi koja je 21. stoljeću ponudila novi Španski građanski rat s nimalo manjim noćnim morama. Tada je Anđelina Đoli još sanjala o ulogama u filmovima “Glass Shadow” i “Hackers”.
Ali, ona je preuzela ulogu, pokupila baklju, nastavila u smislu borbe, a ne sadržaja, da proživi ono što smo mi preživjeli, te ostvarila čudo pretvarajući naše sjećanje u historiju. A to je uvijek neodoljivo kada se dogodi – napisao je, između ostalog, Levi.
On dalje u tekstu navodi da je rezultat u konačnici politički čin, onakav kakav film rijetko rađa.
- Politički odlučan film? Djelimično? Film koji se ne ustručava boriti i kada je to potrebno, preuzeti rizik da ga kreteni optuže za maniheizam. Da, naravno. Film koji naziva pravim imenom. Film koji pripadnike srpske milicije iz te ere naziva “fašistima” i film koji se brine da razlikuje žrtve od krvnika u konfuziji tih tmurnih dana. I film koji u konačnici, da posudim Godarov izraz, nije samo film, nego samo film koji pruža pravdu mrtvima i odaje počast preživjelima – također je napisao jedan od najvećih filozofa današnjice o dostignuću Đoli.
Podizanje glava
U jednom dijelu teksta čini se da Levi o filmu “U zemlji krvi i meda” govori kao o historijskom dokumentu.
Spominje silovane žene koje su šutjele proteklih dvadeset godina, djecu koja su se rodila poslije tih silovanja, a koja su rođena s “genetskim teretom sramote” i sada su odrasla.
Levi dalje kaže:
- Razmislite o bosanskom društvu koje je opazilo svoje najbolnije tajne. Odjednom se pojavljuje velika glumica, a i velika dama, koja je iskoristila svoj prestiž da bi im, prvi put, bilo dozvoljeno da podignu svoje pognute glave.
Nemam nameru da branim Srbe, a ni gospođu Rudan, mada se ne slažem sa njenim rečnikom, kur…ali ko o čemu a baba o uštipcima, ili ono: “Što joj milo to se babi snilo”! Međutim, da je ona koristila pristojne izraze ko bi čitao te pisanije!
Svatski mas mediji, filmovi …lansiraju princip – što gore – to bolje.. Cilj je jasan. polugladna raja gleda jad i bedu u svetu i misli: Bože kako je meni lepo – Thank You America… Danke Deutchland…
Gospođa Rudan kaže u “Pressu” da je napisala članak za sedam minuta, a dalje tvrdi da je njen IQ 100 i da piše za takve. HA..HA.. To je ono da se Vlasi ne dosete!
Njen IQ je daleko iznad proseka, a sve ovo ostalo je EPP!
Želim samo da pitam gospa Anđeliju zašto ne snima filmove o silovanjima u Vijetnamu, Laosu, Kambodži gde su ratovi trajali mnogo duže i gde je žrtava bilo mnogo više- Što dođe među nas genocidne i monstruozne Balkance, mada nas ima i takvih!
Ko je ubio oko tri miliona Vijetnamaca na Severu. Njihovi ratni veterani su pričali kako su silovali i ubijali Vijetnamke, odsecali im grudi itd. Ko je napalmom palio vijetnamska sela, ko je herbicidima zasipao šume i polja..Verovatno zločesti Srbi, Muslimani i Hrvati sa Balkana. Ko je ubijao indijance i crnce – kju-kluks-klan ili možda genocidna i zavedena raja sa Balkana?
Jaooooo Vedrana se ukinula sa facebooka, hahahahahahahaaaaaaaaa.
VR nije imala privatni FB račun, a službena stranica stoji i dalje.
Dabogda tebe silovali pa bi te onda volio vidjeti kako bi pisala , picka ti materina samo Bog dragi zna u koju si se ti misiju rupu sakrila dok je rat trajao i ko ti daje za pravo da pises uopste o tome
Bernar-Anri Levi, filozof i prijatelj BiH, o djelu Angeline Jolie: Film agresore naziva pravim imenom – fašisti
To je film koji se ne ustručava boriti i kada je to potrebno, preuzeti rizik da ga kreteni optuže. Da, naravno, piše Levi
Autor I. Ć. | Objavljeno 22.02.2012. u 06:04
Verzija za štampu Samo tekst Decrease font Enlarge font
Levi: Film naziva pravim imenom Levi: Film naziva pravim imenom
Svjetski poznati filozof, pisac i veliki prijatelj BiH Bernar-Anri Levi (Bernard Henry-Levy) objavio je jučer u listu “Huffington Post” autorski tekst u kojem odaje priznanje holivudskoj divi Anđelini Đoli (Angelina Jolie) za film “U zemlji krvi i meda”.
Na početku Levi konstatira da je Đoli, najpopularnija filmska ličnost u cijelom svijetu, napravila film koji odzvanja.
Noćne more
- Anđelina Đoli bila je adolescentica u vrijeme događaja o kojima je pravila film. Znala je za njih kroz nejasne rekla-kazala priče. U vrijeme kada se nekolicina starijih (Peter Šnajder i Hans Kristof Buh u Njemačkoj, Salman Ruždi u Engleskoj, Kristofer Hičens i Suzan Zontag u SAD i autor ovog teksta uz neke druge u Francuskoj) pribojavala da je Sarajevo zazvonilo Evropi koja je 21. stoljeću ponudila novi Španski građanski rat s nimalo manjim noćnim morama. Tada je Anđelina Đoli još sanjala o ulogama u filmovima “Glass Shadow” i “Hackers”.
Ali, ona je preuzela ulogu, pokupila baklju, nastavila u smislu borbe, a ne sadržaja, da proživi ono što smo mi preživjeli, te ostvarila čudo pretvarajući naše sjećanje u historiju. A to je uvijek neodoljivo kada se dogodi – napisao je, između ostalog, Levi.
On dalje u tekstu navodi da je rezultat u konačnici politički čin, onakav kakav film rijetko rađa.
- Politički odlučan film? Djelimično? Film koji se ne ustručava boriti i kada je to potrebno, preuzeti rizik da ga kreteni optuže za maniheizam. Da, naravno. Film koji naziva pravim imenom. Film koji pripadnike srpske milicije iz te ere naziva “fašistima” i film koji se brine da razlikuje žrtve od krvnika u konfuziji tih tmurnih dana. I film koji u konačnici, da posudim Godarov izraz, nije samo film, nego samo film koji pruža pravdu mrtvima i odaje počast preživjelima – također je napisao jedan od najvećih filozofa današnjice o dostignuću Đoli.
Podizanje glava
U jednom dijelu teksta čini se da Levi o filmu “U zemlji krvi i meda” govori kao o historijskom dokumentu.
Spominje silovane žene koje su šutjele proteklih dvadeset godina, djecu koja su se rodila poslije tih silovanja, a koja su rođena s “genetskim teretom sramote” i sada su odrasla.
Levi dalje kaže:
- Razmislite o bosanskom društvu koje je opazilo svoje najbolnije tajne. Odjednom se pojavljuje velika glumica, a i velika dama, koja je iskoristila svoj prestiž da bi im, prvi put, bilo dozvoljeno da podignu svoje pognute glave.
Ha, ha, ha… Bernar Anri L-iJevi…. He, he, he…
Get the fCuk outta here!
Pa, nemo’ da se zajebavamo… malo ozbiljnosti, molim.
A šta je rek’o Bernar Kušner? Je li se očitovala i Kristijana Aman’kur? Džordž Soroš? SANELA DIANA ĆATIĆ DŽENKINS?
A Madlen Olbrajt? Havijer Solana? Vesli “Weirdo” Klark? A Billy Boy Clinton? Hilari? Nicholas Burns? Džozef Bajden? Ričard Holbruk… aaa, ček malo on se rahmetile, ne može očitovati…
Šta su rekli o “uradku” u U-aSS-of-A udruzi “COUNCIL ON FOREIGN RELATIONS” (“ODBOR ZA VANJSKE ODNOSE”)? Biće da ih je hAndželina dobrano razočarala? Slabo je to hAnža odradila. Pa napravila je KARIKATURALNU MONTIPAJTONOVSKI GROTESKNU TRAVESTIJU od “slikopisnog promidžbenog uradka”. A toliko su u nju uložili! E, hAnžo, hAndžo! Ima da te na kraju izbace iz CFR-a. Trebli su ipak “slikopisne radove” povjeriti koleZi joj iz CFR-a S. Spilbergu. Ali on ozbiljan čovjek od integriteta i uz to preskup.
A šta veli o “krvi i medu” Saneca Diana Dženkins-Ćatić?
Kako su reagovali u njenom losanđeleskom (UCLA) “Projektu za ljuCka prava (bošnjaka) Sanele Diane Dženkins” (The Sanela Diana Jenkins Human Rights project”), jesu li o “uradku” raspravljali na Sanelicinoj “Klinici za meDŽunarodnu pravdu” (“The Sanela Diana Jenkins International Justice Clinic”)?
Pa nije valjda Sanelica za džabe donirala Pravnom fakultetu univerziteta UCLA ciglih 4 miliJooona dolara?
Jesu li “uradkom” zadovoljni njeni “jarani i jaranice” Bil i Hilari Klinton, Vesli Klark, Kristijana Amankur, Tony bLIAR… Tom Kruz, Ričard Gir, Grejem King, Šon Pen, Kluni…?
Jah, jah! Džaba bačene pare. Mogli ste time otvoriti ko zna koliko javnih kuhinja po Bosni da se pučanstvo nahrani i napoji.
No, ipak se čini da vam je cilj bio da stanovnike govnjivog dubokog ŠAHTA (sa pogledom na polumjesec) “nahranite i napojite” novom dozom MRŽNJE i PROMIDŽBE.
Sudeći po reagovanju efendi Cerića i pastve mu, tu ste uspjeli.
Worldwide, Big Pissmaking Mama Angelina Jolie-Joker ipak nije Leni Rifenštal, kao što Vesli Klark & Sanelica Ćatić nisu Jozef Gebels?
Samo za društvo iz ŠAHTA!
“Oh, when the Yanks,
Oh, when the Yanks,
Oh, when the Yanks go PISSING on!”
@monika
Bravo Monika. Tu sam Vas čekao! To je ono pravo ! DA VIDIMO UZROKE – PA DA SUDIMO O POSLEDICAMA ! Kako je počeo rat u BiH? Nemojte mi reći da branim Srbe jer ne znate koje sam nacionalnosti i vjere! Jest, NEKI Srbi su činili zločine, ali i NEKI Muslimani su činili zločine. NEKI Hrvati su takođe činili zločine, ali šta je sa Nemcima, Amerikancima, pa i Rusima i drugim koji su učestvovali u ratovima. Svi su oni samo branili svoju zemlju, a samo su Srbi genocidne ubice, silovatelji, itd. Baš prozirno i glupo do besvesti, a o logici i moralu ne treba ni pričati.
Najviše zločina u BiH su činili pripadnici raznih paravojski. Srbi koji su ubijali van borbe i pljačkali Muslimane i Hrvate, činili su to i sa Srbima koji su im se usprotivili. Primer ubistva Aleksića u Trebinju koji je branio komšiju Muslimana. Šta su radili nemački, italijanski, mađarski fašisti u II sv. ratu, pa danas živite i radite u Nemačkoj, ali ne možte da oprostite celom srpskom narodu zbog zločina NEKIH nazovi Srba.
Da li se sjećate snimaka iz novina na kojima su mudžahedini i belosvetski psi rata iz Somalije, Avganistana i dr. zamalja prikazani sa odsečenim glavama srpskih vojnika! Rodbina je kasnije prepoznala te mučenika na slikama! To su opet radili NEKI Muslimani. Osuđivati sve pripadnike nekog naroda zbog zločina pojedinaca je isto tako zločin. Dakle, satanizacija svih strana, a posebno srpske je kontraproduktivna i sve žrtve treba jednako tretirati, jer je bol svih majki, očeva, sestara i braće dubok.
E, monika, povod za rat je bio ubistvo oca mladoženje Nikole Gardovića, ranjavanje srpskog sveštenika Radenka Mikovića ispred srpske crkve na Baščaršiji 1. marta 1992. godine.
Ko je pucao na veliku masu demonstranata Muslimana, Srba, Hrvata koji su tražili da BiH ostane u Jugoslaviji. Snajperisti SDA su pucali na demonstrante i čak na jednog dečaka od oko 10 godina – postoji filmski dokaz! Nisu valjda i to Srbi uradili, oni su se borili da očuvaju Jugoslaviju i to je njihova velika greška. Čuvali su zemlju za koju su samo u I sv .ratu žrtvovali oko trečine stanovništva i svojoj braći od Đevđelije do Triglava doneli slobodu. Kako im je vraćeno?.
Teoretski uzroci rata leže u Islamskoj deklaraciji Izetbegovića zbog koje je robijao. Cilj je bio stvaranje islamske države od BiH. Taj cilj je u glavama mnogih i danas!
Ko je podržavao separatiste sve tri nacije i vere (Nemačka, Austrija i Vatikan). POOGLEDAJTE KOJE SU ZEMLJE PRVE PRIZNALE SLO, HRV I BIH, pa će vam se samo kazati.
Ko je ubio više od sto vojnika KOJI SU SE MIRNO POVLAČILI kroz Tuzlu – sigurno ti zločesti Srbi. Ali to su opet uradili NEKI muslimani, a ne svi!
Dakle, iako ni narodi nisu nevini, ali prestanite generalizovati zločine pojedinaca ili manjine sa većinom!
To je logika morala i zdravog razuma, a ko toga nema džabe mu je pričati. Isprnim mozgovima ne možeš ništa dokazati.
Fašizam demokratije nije ništa bolji od klasičnog.
Bila bi fora da u drugom dijelu gospođa Anđelina snimi film o logorima za Srbe u Čajniču, Sarajevu, Tarčinu, Konjicu, Mostaru, Lori i ostalim stratištima pa da onda čitamo pozitivne komentare svih ovih koji su glave zabijene u pijesak pisali hvalospjeve.
Volim i ja, dragi moji za sebe misliti da sam super pička ali nisam, ogledalo mi kaže da mi svašta fali. Tako da najprijateljskiji savjet ljudima koji ovih dana jašu svoj nacionalni zanos zahvaljujući ovom filmu- Pogledajte se u ogledalo, shvatite da su i *vaši* radili ovo isto samo na mjestima gdje su oružjem bili u mogućnosti. I zato ne učite djecu ono što ih učite zadnjih dvadeset godina a to je da su vam komšije dužne krv i da budu spremni kad stigne čas osvete. Sram nas bilo sve redom. Za Vedranin tekst čista desetka mada se vidi da je pisan za vrlo kratko vrijeme te se tu i tamo primjećuju obrisi konfuzije a još bi se svašta tu moglo reći.
Svaka cast Vedrana! Drago mi je sto neko ima muda da artikulise i javno kaze istinu bez izmotavanja.
Pozdrav iz Sarajeva.
….”Svaka cast Vedrana! Drago mi je sto neko ima muda da artikulise i javno kaze istinu bez izmotavanja.
Pozdrav iz Sarajeva.”….
Da ih ona ima, vjerovatno bi u proteklom ratu bila ista kao i bezbroj tih gamadi koji su silovali zene.
P.S
A tebi Damire iz Sarajeva …jedi govna znas, to sto si iz Sarajeva.
@ Miki Maus:
Pozdrav.
Prvi znak rata u BiH bilo je uništenje sela Ravno, u istočnoj Hercegovini.Ubistvo srpskog starog svata Nikole Gardovića ispred Stare crkve na Baščaršiji je događaj koji se desio na dan 1. marta 1992. godine tokom srpske svadbe ispred Stare crkve na Baščaršiji u Sarajevu, SFRJ, kada je kriminalac i pripadnik Zelenih beretki Ramiz Delalić znani Ćelo, pucnjem iz pištolja ubio mladoženjinog oca Nikolu Gardovića, i ranio sveštenika Srpske pravoslvne crkve Radenka Mikovića. Ovaj događaj je bio JEDAN od mnogih povoda za početak ratnih sukoba u SARAJEVU.
No,moje lično mišljenje je da život teče dalje…treba živjeti i potruditi se da današnja mladost ne doživi RAT,jer to je veliko zlo.Uvijek stradaju ljudi,a ti ljudi imaju nekoga ko ih voli
Najnoviji svjetski poredak u Afganistanu
Zbog opravdanog a i sve upadljivijeg pada popularnosti okupacionih Nato trupa u Afganistanu, američki general David Petraeus, obratio se civilnoj populaciji Afganistana, preko javnih glasila. Jedan od njegovih pomoćnika, komesar i stariji zastavnik Samuel McJerk, poslužio je kao prevodilac za one Afgance koji ne razumiju engleski. Objavljujemo transkript tog obraćanja. Pošto većina on-line čitalaca manje-više dovoljno barata engleskim jezikom, generalov tekst će ići skupa sa prijevodom gospodina McJerka. Unesen je prijevod i na balkanske dijalekte. Obraćanje se uglavnom odnosi na planove koje Nato, Marinci i američka armija općenito, imaju u vezi sa Afganistanom, ali i još nekim zemljama, regijama, kulturama i narodima.
Evo šta im poručuje slavni oficir:
Petraeus: „You ugly suckers, don’t you ever dare to question our presence in your filthy country. We came here to stay, and I don’t give a shit about your opinion!“
Prevodilac: „Gospodin general je polaskan vašim gostoprimstvom i razumijevanjem za humane razloge neophodnosti našeg privremenog dolaska u vašu cijenjenu zemlju.“
Petraeus: „Among the other things, we are going to blow away your dirty villages, and just for fun, we are going to occasionally rape your mothers, sisters, wifes, daughters, or even some young Afgan boys.“
Prevodilac: „Mi smo u Afganistanu da pomognemo vašim obiteljima u obnovi oštećenih kuća. Želimo i da zaposlimo što više mladića iz vaših krajeva.“
Petraeus: „I don’t give a damn about your way of life, your traditions or religion. As an example that our Marines share my views, they will occasionally burn some Korans, or even urinate on it.“
Prevodilac: „General će skupa sa svojim trupama učiti o vašoj kulturi, poštivaće vašu religiju i običaje, i neće dopustiti čak ni da se neko ružno ophodi sa vašim svetim knjigama, uz obazrivost na specifične kulturološke razlike između nas i vas.“
Petraeus: „Any time we bomb some of the alleged Taliban strongholds, we might bomb some innocent civilians as well, including your children. Of course, after that, we are gonna pretend to feel sorry, and we shall issue some pathetic, fake public apology on TV.“
Prevodilac: „Ukoliko se u vrijeme zračnih operacija ustanovi da se naše mete nalaze u blizini civilnih ciljeva, mi ćemo odustati od gađanja da ne bi došlo do kolateralne štete, jer, vaši životi su nam ipak prioritet.“
Petraeus: „All the time, world media need to see us here as a liberators, even if it doesn’t make much sense, just like in Iraq or in Lybia. So, you better keep you stupid mouth shut and act like we are your heroes, otherwise, we’ll get you in one of our military camps for personal entertainment of the soldiers.“
Prevodilac: „Gospodin general kaže kako ponekad ne može da skrije svoje suze radosnice činjenicom da smo mi vaši dobročinitelji i vaši osloboditelji, i da će ponosni afganski narod znati da cijeni naše žrtve za vašu dobrobit.“
Petraeus: „Anyway, you motherfuckers should be treated like Native American Indians, back at my home. I wish I could live in a time of general Custer, and contribute extermination of the fucking Indian tribes. However, I can compensate it by shooting you and your villages.“
Prevodilac: „Do te mjere smo impresionirani hrabrošću vašega naroda, da je možemo uporediti sa sličnim primjerima iz drevne povijesti.“
Petraeus: „If any of you stinky locals try to rebel against us again, I am gonna make you eat the flesh from the dead body of your family.“
Prevodilac: „General sada mora ići na povečerje i na počinak, i nada se da će sanjati ljepšu sadašnjost i budućnost Afganistana koju ćemo graditi skupa s vama.“
@ Kolja : Za ime Mehmedalija Stefanovic nigdje nisam naisao, probao na drustvenim mrezama (Facebook i s.) ali nista ne nadjoh. Znaci lupetas sa imenima. Nesto slicno se moze naci, ali se moze naci i nesto tipa Goran Hadzic i slicne gluposti…
S druge strane ako ne priznajes termin “bosnjak” vec srbin islamske vjeroisp. onda si za ti mene bosanac pravoslavne vjeroisp. a ne srbin. Nemoj da se natezemo oko toga, boga ti…
Veco dušo,
raspali po ovim zapadnim bubašvabama. I mi bi, al’ nemamo muda.
Retko smo se mi ovde hvatali za gušu dok nas nisu pogurali. Doduše nije im trebalo mnogo da nas guraju, začas mi uskočimo u sranje.
vodeni kaze ;
Kolja, Za ime Mehmedalija Stefanovic nigdje nisam naisao, probao na drustvenim mrezama (Facebook i s.) ali nista ne nadjoh. Znaci lupetas sa imenima. Nesto slicno se moze naci, ali se moze naci i nesto tipa Goran Hadzic i slicne gluposti…
———-
Haha- koja si ti mustra, bravo! Pa sigurno takvog ne bi nasao ni u vladi SAD, a kamoli u nekoj vukoyebini gde nema ni struje a kamoli interneta.
Najlepse u svemu je da si od 6-7-8 prezimena prihvatio jedno kao neistinito, jer, eto, ne nadje ga na stranicama neta.(a on-MS jadnik -kao i neki drugi na onim prostorima- i ne zna sta je internet.)
Sedi, JEDAN, a zbog pristrasnosti, kaznjavam te da stojis u mracnom cosku sve dotle dok ga ne prosvetlis svojom svescu.
Vedrana, daleko si bolja kada pises o seksanju sa mladjim momcima, a o Andjelini je smjesno da uopste ista govoris, jer je ona izuzetno pametna, posvecena, humana, a uz to i najljepsa zena na planeti, te udata za najzgodnijeg muskarca na planeti. Napravila je izvrstan scenario i film, proucavala detaljno povijest i sadasnjost regije, angazirala odlicne glumce iz regije i sada ti, sveznajuca posvudusa pokusavas da je diskreditujes. Bilo je momenata kada si nase drustvo u Sarajevu zabavljala svojim angaziranim i zanimljivim komentarima, ali svi mi koji smo prezivjeli agresiju yu armade, gnusamo se tvog komentara na ovaj film i nama vise nisi zanimljiva. Steta, moglo je biti drugacije. Stidi se, sto napadajuci Andjelinu, vrijedjas i sve nas koji smo 4 godine svog zivota zivjeli gore od pecinskih ljudi.
Zalis za nekim tamo Gadafijem i ostalim diktatorima koji su svoje narode mucili decenijama. Zivio sam 5 godina u Iraku i osvjedocio se kako su obicni ljudi stradavali od Sadamovog rezima. I za njim tugujes, a sigurno ti je Asadov rezim takodjer prirastao srcu, pa ne primjecujes kako njegova Armada, uz podrsku Rusije Kine i Irana, ubija hiljade/tisuce svojih gradjana, a evo danas i dvoje cuvenih, i stvarno posvecenih novinara. Umjesto da se bavis kritikom svega postojeceg sto dolazi sa zapada, svoju agresivnost i zluradost usmjeri prema rezimima u Venezueli, Iranu, Kini Rusiji, Belorusiji, Ukraini, Myanmaru, Pakistanu, Sjevernoj Koreji, Sudanu, Zimbabweu i sl. Mozda ces promijeniti svoj stav ako dozivis par dobrih orgazama, sa nekim od preostalih svjetskih diktatora, sto ti od srca zelimo ja i moje drustvo intelektualaca iz Sarajeva.
Kolja kaze: Haha- koja si ti mustra, bravo! Pa sigurno takvog ne bi nasao ni u vladi SAD, a kamoli u nekoj vukoyebini gde nema ni struje a kamoli interneta
……
Ocito da ima interneta, opet valjas gluposti. Knjigu malo u sake i zagrijati stolicu…
Ovaj film obavezno pogledati ako imate ”jak” stomak da vidite kako su stvarne scene koje su se desavale u ratu prenjete na filmsko platno i da pogledate kakvi su fasisti pripadnici nebeskog naroda -cetnici.
Here we go again.
Samo za montipajtonovsku “redateljku” Angelinu Big “Pissmaking” Mama Jolie-JOKER, za efendi Cerića i njegovu, viktimizacijom bez granica, BRAINWASHED, hipnotisanu pastvu iz dubokog šahta, sa pogledom na polumjesec.
Glede i unatoč. It’s “suoĆavanje” time!
ISPOVIJESTI SRPKINJA SILOVANIH U SARAJEVU (1)
“Žrtve pamte zloglasni Centralni zatvor”
Silovanja Srpkinja za vrijeme rata u BiH, naročito na početku, po raznim zatvorima u Sarajevu javna su tajna pred kojom je ratna vlast u Sarajevu zatvarala oči – za te zločine niko nije odgovarao, nijedan sudski proces nije pokrenut, niko to više i ne pominje?! Srna je imala uvid u iskaze deset silovanih Srpkinja u zatvorima u Sarajevu, što u zvaničnim što u privatnim, kao i iskaze osam žena koje su maltretirane u sarajevskim zatvorima, a koje svjedoče o silovanju, te 17 iskaza muškaraca, zatvorenih Srba, koji takođe svjedoče o silovanju Srpkinja, a tu je i krivična prijava za silovanje 12 Srpkinja u Hrasnici. U svojim iskazima ove bivše srpske zatvorenice i zatvorenici, svjedoci iživljavanja, pominju imena više od 30 srpskih žena, od maloljetnih djevojčica do starica, koje su seksualno zlostavljane, a među silovanim ženama pominje se najmanje pet supruga oficira JNA.
- Zločinci Prazina, Ćelo, Kruško…:
Najviše silovanja izvršeno je na početku rata, tokom 1992. godine, kao i 1993. godine, a nesrećne žene i djevojke često nisu znale identitet svojih mučitelja, pošto su se oslovljavali po nadimcima ili su nosili maske preko lica, a nekada su među silovateljima bili i poznanici tih žena. Najozloglašeniji po ovom zločinu je Centralni zatvor u Sarajevu, odnosno četvrti sprat tog kazamata, u kojem je u jednom momentu na razne načine prebijano, ponižavano i zlostavljano – prema iskazu jednog svjedoka, bivšeg zatvorenika – više od stotinu srpskih žena i djevojaka. Tu su i mnogi privatni zatvori u podrumima, stanovima, kafićima, koje su koristili sarajevski kriminalci, bliski tadašnjoj ratnoj vlasti u Sarajevu, kao što su Ismet Bajramović – Ćelo i Juka Prazina, Samir Kahvedžija – Kruško… odakle su neke od silovanih žena prebacivane u zatvor “Viktor Bubanj”, dok se drugima, koje se pominju u iskazima, gubi trag. U nekima od ovih zatvora viđani su pojedini generali Armije BiH, ali i neke druge javne ličnosti. One žene koje su preživjele silovanja nastavile su život sa teškim psihičkim traumama, ali ostaju nepoznate sudbina djevojčice Jelene ili 16-godišnje Snježane silovane pred cjelokupnom rodbinom, kao i desetine Srpkinja, o čijoj zlehudoj sudbini u svojim iskazima svjedoče srpski zatvorenici i zatvorenice koji su preživjeli sarajevske kazamate. Razlozi zbog kojih su srpske žene privođene – trivijalni su, od već uobičajenih da su “peta kolona”, snajperisti, da su davale svjetlosne signale i navodile srpske granate, pa do apsurdnih – kao što su knjiga – neka narodna pjesmarica, pronađena tokom pretresa stana ili isječak iz sarajevskog “Oslobođenja” o boravku Vuka Draškovića u Moskvi, a jedna starica je hapšena čak dva puta, jer je “peta kolona i sklona bježanju”, dok je jedna 16-godišnja djevojčica uhapšena samo zato što je Srpkinja. Hapšene su u svojim stanovima, na ulici na osnovu prijava komšija, a u zatvorima su izlagane najvećim torturama, koje su podrazumijevale premlaćivanja, silovanja, javna ponižavanja, robovski položaj, pranje nogu dželatima poslije prebijanja, koje su bile poprskane krvlju, a neke – kao S. I. – silovane su i zadavljene u svom stanu.
- Djevojka invalid “snajperista”:
Među uhapšenim Srpkinjama bila je i jedna retardirana djevojka – R. O. sa defektnom lijevom rukom, koju su optužili da je snajperista, a tako su je i zvali – “snajperista” i predstavljali stranim novinarima. Bar dvije od uhapšenih i silovanih žena radile su na tadašnjoj Radio-televiziji u Sarajevu, a bile su optuživane da su snajperisti i da su novinari Srne. Žrtve u svom iskazu navode da su mnoge muke prolazile uhapšene Srpkinje koje su makar nakratko bile u zatvoru kod Juke Prazine, a sve su bez izuzetka bile silovane. Jedna od uhapšenih žena – N. S., inače novinar, kaže da su u Centralnom zatvoru srpske zatvorenike tukli dok ih nisu usmrtili i da se “čulo pucanje kostiju”, a “kada krici utihnu, stražar otvori vrata i obično kaže: ‘Tropa’, a drugi dođe i kaže: ‘Kupi srpsko đubre’”. U tom zatvoru su se nad Srpkinjama seksualno iživljavali noću, a jednu su silovali tri puta po osmorica čuvara. Bilo je poznato šta znači “poziv na izlazak u provod” ili “odvođenje na tuširanje”. Nisu sve žene bile registrovane kod MKCK, neke su bile skrivane prilikom dolaska predstavnika MKCK. “Najperfidniji konc-logor za Srbe – grad u kojem svako može da ti radi šta hoće, a da ti se ne predstavi ni ko je, ni šta je, grad gdje ne znaš u kojem sokaku čija banda vlada, a svi se dozivaju po raznoraznim nadimcima, dok svi stariji muslimani imaju samo jedan nadimak – “dedo” – kaže o Sarajevu u svom iskazu jedna od žrtava. Jedna od žrtava priča da su u jednom od zatvora – podrumu zgrade u ulici Đure Đakovića žene Srpkinje silovali “danju i noću, uz tuču, prijetnje noževima da će im sjeći dojke, uši i druge dijelove tijela. Jedna je žena, najstarija, imala više od 60 godina, umrla od batina i maltretiranja (u avgustu 1993)”. Kada se desi da silovanje prijave policijskoj stanici, dobijale su odgovor: “Šta hoćete, ostale ste žive”, a jedna od silovanih Srpkinja navodi u svom iskazu: “Nisam se udavala, ostala sam osramoćena, bez kuće i budućnosti, oboljela sam od raka”. Jedan ugledni sarajevski urolog – Srbin S. B. kaže u svom iskazu da je “silovanje Srpkinja postalo činjenica na koju se u tom poludjelom Sarajevu malo ko obazire – zna se za javne kuće, gdje Srpkinje koriste kao nagradu za najniže porive muslimanskih vojnika”.
- Svjedočanstva:
U ovom istraživanju Srna se koristila direktnim izjavama silovanih Srpkinja koje su one dale pravosudnim organima Srbije. Koristila je i materijale iz arhive srpskog Tužilaštva za ratne zločine. Agencija se služila i podacima nekadašnjeg Komiteta za prikupljanje podataka o izvršenim zločinima protiv čovječnosti, te podacima Ginekološko-akušerske klinike (GAK) u Višegradskoj ulici, u Beogradu, gdje su primane silovane Srpkinje radi prekida trudnoće. Srna u nastavcima prenosi direktne iskaze nekih od silovanih Srpkinja (navodeći samo njihove inicijale – da ne bi bio narušen integritet žrtava), ali i iskaze drugih zatvorenih Srpkinja, svjedoka zlostavljanja.
http://www.glassrpske.com/drustvo/feljton/ISPOVIJESTI-SRPKINjA-SILOVANIH-U-SARAJEVU-1-Zrtve-pamte-zloglasni-Centralni-zatvor/53260.html
ISPOVIJESTI SRPKINJA SILOVANIH U SARAJEVU (2)
“Silovana u hrvatskim pa muslimanskim logorima”
Ginekolog beogradske Ginekološko-akušerske klinike (GAK) u Višegradskoj ulici doktor Miomir Krstić, koji je bio na čelu tadašnje komisije za odobravanje prekida trudnoće, rekao je Srni da je u ovu ustanovu, pri Kliničkom centru “Srbija” primljena 21 silovana Srpkinja tokom rata u BiH, radi prekida trudnoće, od čega ih se šest porodilo, jer su bile u poodmakloj trudnoći. Nijedna nije htjela da zadrži dijete, jer je nastalo silovanjem – pa su ta djeca slata u Dom za nezbrinutu djecu u Zvečanskoj ulici, u Beogradu. Od šestoro rođenih, jedno je umrlo, za jedno se javila porodica majke da ga primi, dok je preostalo četvoro otišlo na usvajanje. Dr Krstić navodi da su se u GAK javile tri Srpkinje koje su silovane u Sarajevu. Jedna je bila sa većom trudnoćom, dok je jedna došla sa malom trudnoćom – upali su u stan i silovali je naoružani muškarci.
- Liječenje u Psihijatrijskoj bolnici:
Sve silovane Srpkinje koje su trudne dolazile u GAK liječene su u Psihijatrijskoj bolnici “Laza Lazarević” u Beogradu, a u jednom od psihijatrijskih nalaza od 21. novembra 1992. godine navedeno je: “Od euforije do utučenosti. Plače. Govori: “Dijete ne mogu da vidim, to ne mogu da podnesem, to me podsjeća na sve što sam preživjela”. Dr Krstić, koji je sada u penziji, sjeća se da su žrtve silovanja u Sarajevu, koje su dolazile u GAK u Višegradskoj ulici, bile mlade, a jedna je bila iz mješovitog braka, brat joj bio u Vojsci Republike Srpske. Svaka je bila pod stresom, što je psihička reakcija na silovanje. “Mnogo su propatile, ispričale su potresne priče, sve su obrađene psihijatrijski. Veliki problem je bio šta s njima posle. Jednu smo držali u bolnici i više od mesec dana nakon što se porodila. Za svoje dete nikada nije rekla “moje dete”, nego – “ono”. Ona je i sada u kontaktu sa socijalnim radnikom. Zasnovala je porodicu, dobila dete. Za ostale žrtve silovanja ne znamo šta je sa njima bilo”, kaže dr Krstić. Dr Krstić navodi da, prema nekim uobičajenim procjenama, na 100 silovanih žena jedna ostane u drugom stanju, pa se može reći da je bilo oko 2.000 silovanih Srpkinja, s obzirom na to da se u GAK javilo njih 21 da prekinu trudnoću. On se sjeća prvog dolaska u GAK, u septembru 1992. godine, žrtve silovanja, jedne medicinske sestre iz Brčkog, Srpkinje I. J., koja je prvo bila silovana u hrvatskim logorima, a onda je prebačena u BiH, ponovo u logor, gdje je njena golgota nastavljena. “Ona je bila veoma lepa, imala je velike plave oči. Rekla mi je da se plašila da joj ih ne iskopaju”, navodi dr Krstić. Osim žena koje su bile žrtve silovanja, najpouzdanije su mogle o tome da svjedoče žene i muškarci koji su sa njima bili u zatočeništvu, s obzirom na to da se žrtve silovanja tek u jednom od deset slučajeva odlučuju da progovore o svojoj nesreći. “U Centralnom zatvoru svake noći smo slušali kako gore na tom zloglasnom četvrtom spratu jauču nesrećni Srbi i ponižene Srpkinje…
- Svirepa ubistva u privatnim zatvorima:
Noću su na četvrtom spratu izgonili žene u hodnik, njih više od sto, neke su zatvarane sa djecom, jauču, čuo sam kako im govore “gledajte kako muslimani prave djecu”, vodili su ih odatle negdje u javnu kuću, čuo sam to, izvodili su nas da ih gledamo u hodniku tako jadne i ponižene, bilo ih je polugolih”, svjedočenja su muških zatvorenika – Srba, koji su preživjeli pakao Centralnog zatvora. “Žene su odvodili u stan iznad zatvora, vraćane su vidno izmrcvarene, ponižene, ćutljive…”Šćućure” se u ćošku i pate; sve su to bile žene uglavnom od 25-30 godina”, priča jedan od svjedoka o silovanju Srpkinja u jednom privatnom zatvoru. U jednoj krivičnoj prijavi protiv Samira Kahvedžuća – Kruške, jednog od komandira privatnih zatvora, navodi se da je imao butik “Garfild” na Trgu solidarnosti (na Alipašinom), te da je jednom dovezao dva kamiona srpskih civila u svoj privatni zatvor, pa ih svirepo ubio, da je osnovao javnu kuću, gdje su silovane srpske djevojčice i žene od 12 do 30 godina u “svrhu relaksiranja njegovih boraca”. Zatvori gdje su vršena silovanja, a koje žrtve pominju su, osim zloglasnog četvrtog sprata Centralnog zatvora i Studentski dom “Mladen Stojanović”, podrum starog hotela “Balkan” u Buća Potoku, podrum Željezničko-industrijske škole (ŽIŠ); Stan u ulici Mis Irbina, u centru Sarajeva, podrum prodavnice “Sunce”, šupa kraj jedne kuće u Pofalićima, podrumi zgrada u ulici Đure Đakovića i na Alipašinom polju, podrum samoposluge kod kafića “Borsalino”, podrum i kancelarije Privredne banke, kafe “Baltazar”, skladište “Jugoeksporta” i prodavnice “Borovo”, podrum “Poljoopskrba”, podrum zgrade na Otoci kod OŠ “Alija Alijagić”; Elektrotehnička škola u Buća Potoku, zatvor u Popravnom domu za maloljetne delinkvente, podrum jedne zgrade na Dobrinji 2, MZ “Mladost”, hotel “Zagreb”, hotel “Evropa”, kao i logor na stadionu “Famos” u Hrasnici i drugi…
http://www.glassrpske.com/drustvo/feljton/ISPOVIJESTI-SRPKINjA-SILOVANIH-U-SARAJEVU-2-Silovana-u-hrvatskim-pa-muslimanskim-logorima/53261.html
ISPOVIJESTI SRPKINJA SILOVANIH U SARAJEVU (3)
“Potresna svjedočenja žrtava iz privatnih logora”
Najtragičniji primjer silovanja Srpkinja u Sarajevu jeste slučaj djevojke S. I., koju su silovala trojica muslimanskih vojnika u njenom stanu, a potom i ubili. O njenoj nesrećnoj sudbini u iskazu priča njena prijateljica N. J., koja je bila u tom stanu za vrijeme ovog zločina, a koja je uspjela da izbjegne najgoru sudbinu – skočivši kroz prozor s prvog sprata. Prema ovom iskazu, u stan S. I. 30. septembra 1992. došli su pripadnici Jukine vojske, koje je predvodio komandant vojne policije Hamdo Šašić. Oni su upali u stan S. I., a Šašić je počeo da ih ispituje. Tada se “ubacio” jedan od vojnika riječima: Ne radi se to tako, nego ovako-uhvatio je Sanju za ruku i odveo u drugu sobu. Ta trojica su je maltretirali i silovali. Šašić je rekao N. J., koja je ostala sa njim u prvoj sobi: Moramo, N., praviti balijsku djecu, a kada je N. J. ušla u sobu, zatekla je S. I. blijedu, crvenog vrata, sa pjenom na ustima. Šašić je rekao N.: Ti ćeš sutra naveče biti silovana sa moje strane.
-Bjekstvo skakanjem iz stana:
Hamdo i ta trojica su potom otišli, zaključali stan, a N. je skočila sa prozora prvog sprata na neke vreće sa pijeskom i pobjegla preko rijeke Željeznice u Vreoca. Službenica iz Buća Potoka M. O. uhapšena je 29. juna 1992. godine, nakon što se vratila u svoju opljačkanu kuću, odakle je pobjegla poslije muslimanskog napada na Pofaliće 17. maja 1992. godine i paljenja srpskih kuća u Orlovačkoj ulici u Buća Potoku, koje su predvodili momak sa nadimkom Žuti i Murat Šabanović iz Višegrada (poznat po tome što je prijetio da će branu na Drini dići uvis). Poslije hapšenja odvezli su je u podrum starog hotela “Balkan”, u centru Buća Potoka. Hapšenje je predvodio Sejo (Kemo), radio u “Zraku”, odjeljenje “Optika”. On joj je rekao da je uhapšena, jer je kod nje pronađeno pismo iz Okučana, koje je dobila prije rata i tekst o boravku Vuka Draškovića u Moskvi (tekst iz tadašnjeg sarajevskog “Oslobođenja”). Odvoze je u podrum ŽIŠ-a (Željeznička industrijska škola). Rekli da će je ubiti i baciti u Miljacku, policajac pokušava da je pipa za grudi. Vezali su joj oči i doveli u neku prostoriju – kada su skinuli povez, vidjela je jedna vrata sa napisom “Biblioteka”. U tu prostoriju je ušlo deset mladića, tetoviranih, ošišanih… Rekli su da čekaju dolazak Juke Prazine. Ona pominje da su u te prostorije došli i kratko se zadržali jedan poznati sarajevski pjevač i glumac (imena zabilježena u iskazu Komitetu). Potom su je odvezli u Centralni zatvor, gdje je ispitivao Ismet Bajramović Ćelo, a poslije ispitivanja uz prijetnje “predložili” joj da prespava kod jednog mladića, koji je sjedio za pisaćim stolom. Odvezli su je u stan tog mladića u Mis Irbinoj, kod FIS-a, tu je Ćelo prinudio, prijeteći oružjem, na seks, rekao joj da je ona treća Srpkinja koju je tu doveo. Poslije toga je pustio da ide kući.
- Svakodnevna zlostavljanja Jukinih vojnika:
Djevojka M. B. (1975), živjela je sa roditeljima i sestrom u soliteru blizu Trga Pere Kosorića, a u izjavi navodi da je silovao dva puta u toku deset dana isti mladić. Ona je 15. decembra 1993. godine pošla da izbaci smeće, kada su je presrela tri mladića, jednog je znala iz viđenja, uvukli je u prizemlje jednog stana koji je bio prazan, a silovao je onaj koga je poznavala, dok su je druga dvojica držala, prijetili joj da nikome ne kaže ili će joj ubiti oca i majku. “Bilo me sramota i užasno sam se plašila, nikome nisam rekla”, kaže ova nesrećna djevojka i dodaje da je opet silovana kada je deset dana kasnije izašla po neka dokumenta za oca. Opet je ugledala tu trojicu, koji su joj doviknuli “Ej, ti, četnikušo”. Ona je potrčala, ali su je sustigli i opet odveli u onaj isti stan. Vrištala je, a jedan je silovao, prijetili su joj pištoljem da će je ubiti. Nije smjela da kaže svojima, a od jedne drugarice kasnije je saznala da je jedan od njih poginuo – po opisu je zaključila da je to onaj koji je silovao. “Jedne večeri osjetila sam da se beba mrda, rekla sam majci i sestri”, navodi M. B., koja je izašla iz Sarajeva – posredstvom jednog Hrvata, za 300 maraka – do Ilidže, a odatle u Pale, pa potom u Beograd kod rodbine. Ona je 25. jula 1994. godine došla na GAK u Višegradskoj ulici, u odmakloj trudnoći, rodila je muško dijete, teško 3.650 grama i dugo 51 centimetar i namjeravala je, kako je navela u iskazu, da ostavi bebu. S obzirom na iskaze žrtava i potvrde da skoro nema žene koja tokom boravka u zatvoru Juke Prazine ili Ćele nije bila silovana, može se pretpostaviti, na osnovu ukrštanja svjedočenja, da su seksualna zlostavljanja pretrpjele i one zatvorene Srpkinje koje u svojim iskazima svjedoče o silovanju drugih. Među silovanim sarajevskim Srpkinjama bile su i dvije radnice tadašnje Radio-televizije u Sarajevu. “Svakodnevno su me silovali, molila sam da me ubiju, izvodili su i silovali i druge žene. Senad je izvodio zatvorenike i tukao u separeu u sastavu samoposluge, bilo je mnogo krvi po podu, zidovima, to sam morala da perem, Senad me prinudio da perem i masiram mu noge poslije tih prebijanja. A noge su mu bile poprskane krvlju”, rekla je u svojoj ispovijesti Srpkinja N. V.
http://www.glassrpske.com/drustvo/feljton/ISPOVIJESTI-SRPKINjA-SILOVANIH-U-SARAJEVU-3-Potresna-svjedocenja-zrtava-iz-privatnih-logora/53262.html
ISPOVIJESTI SRPKINJA SILOVANIH U SARAJEVU (4)
“Podrum u Alipašinom polju mučilište za Srbe”
Nakon odlaska JNA 5. maja 1992. godine, na vrata pominjane N. V., koja je bila razvedena (rodica je jednog poznatog estradnog menadžera), pokucala su dva čovjeka u civilnom odijelu, koji su je pozvali, navodno, na razgovor u mjesnu zajednicu, pa je izašla u bermudama, majici i papučama. Smjestili su je u podrum jedne zgrade na Alipašinom polju, gdje je u prostoriji 5h6 metara bilo između 20 i 30 srpskih muškaraca i žena. Jedan od stražara je uveče odveo u stan u toj zgradi, tu je bio Jasmin, taksista, koga je poznavala “iz viđenja”. Htio je da je siluje, a tada je u sobu upao Kruško (Samir Kahvedžić), komandir zatvora i odvukao je u drugi stan, u kojem je bio plavokos čovjek, mršav, oniži, zvao se Senad. Senad ju je silovao. Taj zatvor bio pod komandom Juke Prazine. Svakodnevno su je izvodili u stanove iznad podruma i silovali, nekad po petorica, nekad desetorica, a izvodili su i 70-godišnju staricu Z. T., kojoj je sin bio u JNA. Silovali su i nju. Za tu staricu N. V. kaže da je nakon prebacivanja u “Viktor Bubanj” puštena, ali je umrla ubrzo od posljedica mučenja. Pokopana je u krugu naselja Alipašino polje, a u pokopavanju je učestvovao njen komšija Kemo.
- Monstrumi Senad i Zovko:
Srpske žene su silovali i tukli – najviše Senad, ali tu su bili i ostali koji su na glavi imali oznaku HOS ispisanu mašinom za šišanje. Tu bio i izvjesni Zvonko. I on je silovao. Potom su srpske zatvorenike preselili u veći podrum samoposluge, pored kafića “Borsalino” i tu su stražari dovodili u podrum djevojčice muslimanke da vide “četnike”. One su ih tukle i maltretirale. Zatvorenike su tukli i stražari, a broj zatvorenika se mijenjao, jer su stalno prethodne odvodili, a dovodili nove. Jedan stražar, navodi N. V. u iskazu, jednom je doveo djevojčicu i upitao N. V. sa koje strane lica želi da je ta djevojčica udari, tada se N. B. obratila djevojčici: “Teško tebi kad si zla, uvijek ćeš biti nesrećna”. Zbog tih riječi stražar je teško N. V. pretukao u krugu dvorišta tog logora. Prolazili su poznanici i ponižavali je, iako je s njima radila na RTV. To se dešavalo i sa ocem i sinom, čija je prezime Đurašković, koji su takođe radili na RTV-u u Sarajevu. Ona se sjeća da je u zatvor dovedena cijela porodica Radović iz naselja “Aneks”, 17 članova, četiri brata sa suprugama i djecom, djed stariji od 80 godina (sa šubarom na glavi), koga su posebno maltretirali, jer je “četnik sa šubarom”. Ne zna šta je s tom porodicom bilo, ali je jedna djevojka iz te porodice silovana. Povremeno je dolazio izvjesni “Babo”. Imao je u džepu brojanice i dolazio u pratnji neke crnokose djevojke. “Babo” je posebno maltretirao i tukao zatvorenike. Poslije mjesec i po N. V. je prebačena u kasarnu “Viktor Bubanj”, a nakon puštanja iz zatvora otišla je 1993. godine u jednu zapadnu zemlju sa sinom. Kada je poslije 2000. godine kontaktirala sa poznatim sarajevskim advokatom Senkom Nožica, tražeći prava i vraćanje stana, ona je burno reagovala i rekla joj da joj je “poznato njeno ime i prezime, da je bila u nekim zatvorima, gdje je komandir bio Kruško, da joj je brat četnički vojvoda”. To je , naravno, bila laž – kaže N. V. “Iz tih riječi zaključila sam da je tadašnjim muslimanskim vlastima u Sarajevu poznat cijeli moj slučaj. Iz susreta sa bivšom koleginicom sa RTV Sarajevo – muslimankom, saznala sam da im je poznato da sam bila u zatvoru, jer sam navodno bila snajperista, da sam “davala svjetlosne signale Srbima” – ispričala je N. V. Reagovanje advokata Senke Nožica je značajno, jer je ona bila angažovana kao pravni zastupnik raznih međunarodnih organizacija, koja imaju navodno humanitarni karakter, navela je N. V. U stan R. E. na Dobrinji upala su 27. maja četiri uniformisana pripadnika TO BiH, morala je pred njima da se presvuče, a za njima u stan su upale i komšije muslimani, muškarci i žene, radujući se što je odvode.
- Ljudi vezanih očiju:
Odveli su je u podrum prodavnice “Borovo”, vezali ruke za naslon stolice, našli joj propusnicu za zgradu RTV-a i odmah saopštili da je “novinar Srne”. “Kod tebe smo pronašli radio-stanicu”, rekao joj je inspektor koji se predstavio kao Zoka, Srbin iz vangrada, ali je po govoru zaključila da je Sandžaklija. “Zoka” je udarao gumenim čekićem po koljenima, šamarao, tražio da kaže o čemu je radio-stanicom izvještavala Srnu, a ona je rekla da nije novinar. U tom podrumu bila je osam dana, nekad i po dva dana bez hrane, ona sama sa još devet muškaraca Srba, vezanih očiju; tu je bila jedna kanta u koju su vršili nuždu, kanta je bila prepuna krvi (to vidjela kada su joj jednim skinuli povez s očiju), jer su muškarci prebijani. Silovala su je tri čuvara iz podruma kod “Borova”, poveli je u prostorije iznad zatvora, prijetili da će joj otkinuti nožne prste, pekli je cigaretama po koži. Oči su joj bile vezane, jedan joj se pomokrio u krilo, sva trojica su je silovala, vratili je poslije u podrum, u podrumu pitali zarobljene Srbe da li neko od njih želi da seksualno opšti sa “četničkom kurvom”. Svi su odbili. Potom je premještena u podrum Privredne banke (zatvor na Dobrinji 2). Tu je bilo 60 žena i muškaraca, među kojima i zatvorenik od 70 godina i baka od oko 80 godina. Žene su brisale krv sa poda od prebijanja, a stražari su uzimali novac, nakit. Tu je bio i novinar Milan Radić. U zatvoru ispod Privredne banke drugi stražari su je prisilili da sa njima oralno opšti. Taj zatvor su držali Jukini borci, a upravnik tog zatvora bio je stariji čovjek, oko 50 godina, zvali su ga “Dedo” i govorio je ekavski. U podrumu “Poljoopskrbe” tukao ju je Asko, koji se predstavljao kao Srbin, tukli su je stražari. I to je bio zatvor Juke Prazine. Glavni je bio neki Kemo, koga su zvali Ćelo, tukli su zatvorenike i prisiljavali da pjevaju “Bosno moja”.
http://www.glassrpske.com/drustvo/feljton/ISPOVIJESTI-SRPKINjA-SILOVANIH-U-SARAJEVU-4-Podrum-u-Alipasinom-polju-muciliste-za-Srbe/53263.html
ISPOVIJESTI SRPKINJA SILOVANIH U SARAJEVU (5)
“Ćelini ljudi izvršili pokolj Srba u Pofalićima”
Žene su tjerali da čiste srpske stanove – da bi se u njih uselili muslimani, neke od žena vodili da se “istuširaju” u stanovima, vraćali ih nakon sat vremena. Za žene je bila zadužena neka Mirela, policajac (koju pominju i druge zatvorenice, nosila je nož sa bajonetom i “škorpion” za pojasom). Kad su je pustili u julu, Izudin Isović, iz RTV, rekao je da su joj dali otkaz, “jer je bila odsutna sa posla”, a kad je pokazala potvrdu da je bila u zatvoru, stavili su je “na čekanje” i ironično rekli da je otkaz dobilo 300 Srba. “Likovali su, čak i moje dojučerašnje dobre drugarice sa posla, a jedna je rekla: ‘Ne pozdravljam četnike’, navodi u iskazu R. E., koja nije željela da uđe u zvaničnu izjavu da je silovana. “Tokom boravka u garsonjeri silovala su me šestorica uniformisanih muslimana, bez ikakvih vojnih oznaka na odijelu – to su bili mlađi ljudi, vulgarnog, primitivnog, divljačkog ponašanja” – svjedočila je silovana Srpkinja, učiteljica M. M.
- Pretresi stanova na Koševu i zločini u Pofalićima:
Stan u sarajevskom naselju Koševo učiteljice M. M. (koja je majka troje djece i aktivista jednog srpskog udruženja) 8. maja 1992. godine pretresli su ljudi Ismeta Bajramovića – Ćele, među kojima su bili i nekakav Srbin – kriminalac Obren Jevtić i Hašim Sarajlić. Njih dvojica su došli u njen stan krvavih ruku, hvaleći se da su prethodno učestvovali u pokolju “četnika” u Pofalićima. Među njima bila je i jedna crnokosa naoružana djevojka, te Muhamed Begić – Đilda, njegov brat Halil, buregdžija Nurudin… Razbijali su stvari u stanu, repetirali oružje na nju i njenu kćer Natašu, koja se zbog straha onesvijestila. Odveli su je u školu “Franjo Kluz”, u kabinet biologije, gdje je zatekla suprugu poznanika M. Č., koja je bila vezana za klupe, ležala potpuno gola potrbuške i pretučena, uz nju su bili razbacani dijelovi odjeće. Oko nje se nalazila grupa odraslijih dječaka koji su je hvatali za grudi, zadnjicu i po ostalim dijelovima tijela, iživljavajući se i ponižavajući je. Iz drugih učionica i podrumskih prostorija škole čula je strahovite krike, plašila se da i njoj ne skinu odjeću. Ispitivali je o oružju, prijetili da će je mučiti, ubiti joj supruga, koga su takođe odveli iz stana – ako ne oda “četnike”, optuživali je da je pravila spiskove za likvidaciju muslimana, ali pošto je jedan poznanik musliman to negirao, vratili su je stan, da bi je odmah ponovo odveli, ali ovaj put u Studentski dom “Mladen Stojanović”. U domu su je uveli u trpezariju, gdje je na jednom od zidova bila velika fotografija Homeinija, kao i posteri arapskih gradova, a na velikom stolu fotografija Radovana Karadžića sa zabodenim nožem po sredini. Ko god bi prošao zabadao bi nož u tu fotografiju. Dok su je ispitivali Refo (oniži, crn, sa naočarima) i Zlajo (krupan, imao na sebi farmerke) – ušao je mlađi čovjek, uzeo jedan veći nož sa testerom i zasjekao joj mali prst desne ruke, a zatim i obje noge preko cjevanica, otvorivši velike rane, čiji su ožiljci vidljivi i danas. Došao je i Ćelo, obratio joj se: “Evo naše učiteljice koja dijeli oružje po naselju”, a neki nepoznati mladić je tada udario pesnicom u desnu stranu lica, tako da su joj iz gornje vilice ispala četiri zuba. Ćelo joj je rekao da je uhapšena, jer je ranije konkurisala za mjesto direktora u školi.
- Zapaljena tijela ubijenih Srba iz Velešića:
Izvjesni Besim odveo je u jednu od studentskih garsonjera u tom domu, na drugom spratu, gdje je bila do 15. maja 1992. “Povremeno sam, danju i noću, iz susjednih prostorija, hodnika i sa stepeništa, čula ženske glasove, kuknjavu i vriske, imala sam utisak da se nalazim u javnoj kući”, priča M. M. Tokom boravka u toj garsonjeni silovana je. Prvi put su je silovala dvojica, a kasnije pojedinačno četvorica u različite dane. “Osjećala sam se veoma ponižavajuće i druge detalje ne želim da objašnjavam; međutim, sigurno je da su ovaj gnusni čin izvršioci obavljali sa znanjem svojih pretpostavljenih, svakako Ćele i ne isključujem mogućnost da je on to naredio”, kaže M. M. u iskazu. Vraćena je ponovo u stan, gdje zatekla kćer Natašu u veoma teškom stanju, smršala je 12 kilograma i od tada se nije oporavila. U povjerenju nam je rekla da su i Natašu silovala petorica muslimana, koji su upali u stan. Učiteljici M. M. su i treći put upali u stan, prijetili smrću, izvodili da je strijeljaju, postavljali uza zid, repetirali oružje. Uspjela je da pobjegne krajem maja 1992. pored stadiona Koševo, sa zapadne strane, gdje je vidjela nekoliko zapaljenih ljudskih leševa kako tinjaju, a medicinska sestra D. P. rekla joj je da su to Srbi iz Velešića. “Zbog svega proživljenog imam zdravstvene probleme, izraženu srčanu aritmiju, strahove, košmare, kćer dobila alergiju zbog koje se otvaraju sitne rane na nogama i rukama”, navodi M. M. u iskazu.
http://www.glassrpske.com/drustvo/feljton/ISPOVIJESTI-SRPKINjA-SILOVANIH-U-SARAJEVU-5-Celini-ljudi-izvrsili-pokolj-Srba-u-Pofalicima/53264.html
ISPOVIJESTI SRPKINJA SILOVANIH U SARAJEVU (6)
“Stalna prebijanja, silovanja, prijetnje noževima”
Frizerka S. K. (1970) poznavala je Ismeta Bajramovića – Ćelu odranije. Htio je da se sa njom “zabavlja”, a ona ga odbijala. Nju su 25. aprila 1992. na ulici, dok je išla s drugaricom, zaustavili Ćelo i još dvojica muslimana, zatvorili je u šupu, kraj jedne kuće u Pofalićima. Tu je bila i djevojčica Jelena, koju su takođe silovali, kao i još djevojaka, kojima je čula glasove. Tu su bila desetorica muslimana, tzv. “ljiljani”, sa nadimcima: Alibaba, Kemo, Ari. Ćelo joj rekao: “Ipak ćeš biti moja, kučko, treba vas poubijati, bolje niste zaslužili. Vi ste pogan narod, treba vas uništiti”, pokidao je odjeću sa nje i silovao je. On i još sedmorica. Izašla je iz tog zatvora u maju, na intervenciju muslimana E. T. – muža njene koleginice.
- Bjekstvo u Beograd:
Ostala je trudna. A kad je bila u drugom mjesecu, otišla je u bolnicu na Koševu da abortira. Međutim, rekli joj da će to uraditi ako pristane da dođu novinari i da kaže da su je silovali Srbi. Ljekar se zvao A. N. U novembru 1992. godine stigla je u Beograd, porodila se 21. novembra u GAK-u, u Višegradskoj ulici. Rodila je žensko dijete, koje nije htjela da prihvati. Liječila se u psihijatrijskoj bolnici “Laza Lazarević” u Beogradu, a psihijatrijski nalaz od 21. novembra 1992. godine glasi: “Od euforije do utučenosti. Plače. Govori: Dijete ne mogu da vidim, to ne mogu da podnesem, to me podsjeća na sve što sam preživjela”. Udovica B. A. J., majka dvoje djece, stanovala je u ulici Đure Đakovića, a u podrumu te zgrade više puta je silovana, sa još osam žena iz iste zgrade, koje su bile zatvorene tu od juna 1993. godine. Kad je bila u poodmakloj trudnoći, abortirala je u GAK-u u Višegradskoj ulici u Beogradu, a u njenom psihijatrijskom nalazu navodi se da je bila “u teškom psihičkom stanju, sa suicidnim tendencijama”. Početkom 1992. počela su uznemiravanja, upadi u stanove, pljačke… Odveli su joj muža, koga više nije ni vidjela, rekli su da je poginuo, a u proljeće 1993. godine sve Srpkinje iz njene zgrade smjestili su u podrum te zgrade. Bilo ih je osam. Ona bila najmlađa, a bilo ih je i starijih od 60 godina. Prvo su prale veš i radile razne druge poslove. Bile su maltretirane mjesec dana. Prvo su napastvovali Ružicu (60 godina), jer je protestovala zbog neljudskog ponašanja, a onda su počeli da ih sve siluju, danju-noću, uz tuču, prijetnje noževima da će im sjeći dojke, uši i druge dijelove tijela. Jedna žena, najstarija, imala više od 60 godina, umrla je nakon zadobijenih batina (u avgustu 1993). Žena koja nam je dala izjavu ne zna imena zločinaca, samo nadimke. Zna jedino komšiju iz susjednog ulaza, on bio glavni, određivao je kako će biti napastvovane i mučene, zvao se Asim Čampara ili Čapara (35-40 godina), crnog izgleda, ostali su bili Čenga (28-29), Aka (30), Zika (Zimić).
- Inspektor odobrava zločine:
Dvojicu braće daktilografkinje S. K. iz Pazarića kod Hadžića u maju 1992. godine uhapsili su muslimanski vojnici i odveli u logor Silos u Tarčinu, a ona i majka ostale su u kućnom pritvoru i svakodnevno maltretirane. Drugog septembra 1992. ova djevojka i njena majka zatekle su u kući K. K., gdje je bila i dvogodišnja kćerka i svekrva te K. K. Oko ponoći na vrata su im zakucala dvojica muslimanskih policajaca i zaprijetili da će ubaciti bombu ako ne otvore. Kada su ušli, prijetili su nožem da će da ih zakolju, a potom su izveli K. K. i silovali je, a poslije su izveli i S. K. i nju su silovali. Jedan je nožem rasjekao spavaćicu, malo zasjekao iza vrata, pa je krvarila, a nakon seksualnog iživljavanja nad njom, pomokrio joj se na glavu, udario je nogom i šutnuo. S. K. i K. K. sutradan su krenule da prijave silovanje u policiju u Pazariću, a putem ih je napao komšija Kemo Šarić. U policiji u Pazariću, kada su prijavile silovanje, inspektor i policajac Mujo Fatić rekao im je: “Šta hoćete, ostale ste žive”. “Nisam se udavala, ostala sam osramoćena, bez kuće i budućnosti”, kaže S. K. u iskazu, navodeći da je oboljela od raka. K. K. je u svom iskazu potvrdila priču S. K., navodeći da su joj u kuću upala dvojica, koji su preko lica imali crne čarape, silovali je uz prijetnju nožem – jedan, a zatim i drugi. Poseban metod terora u Hrasnici i Sokolović Koloniji bilo je silovanje srpskih žena od 16 do 60 godina, a u toku prve dvije godine rata (1992-93); za vrijeme najvećih ubistava i progona Srba u tim naseljima kod Sarajeva silovano je više desetina žena. Zatvorenica M. P. – koja je bila u “Viktoru Bubnju” – kaže da su u sobi od 12 kvadrata bila tri kreveta i 12 zarobljenica od 22 do 84 godine, dok zatvorenica C. M. navodi da je bila zatvorena u podrumu jedne zgrade na Dobrinji 2, gdje je zatekla D. K. koja joj je rekla da je očajna, a R. E. je preživjela teška zlostavljanja i poniženja… Ipak, zbog moralnih obzira vrlo teško se dolazi do podataka i pristanka na svjedočenje – stoji u prijavi MUP-a Rogatica i Bijeljina protiv 39 pripadnika Armije BiH u Hrasnici i Sokolović Koloniji.
http://www.glassrpske.com/drustvo/feljton/ISPOVIJESTI-SRPKINjA-SILOVANIH-U-SARAJEVU-6-Stalna-prebijanja-silovanja-prijetnje-nozevima/53265.html
ISPOVIJESTI SRPKINJA SILOVANIH U SARAJEVU (7)
“Zločini muslimanske Četvrte motorizovane brigade”
U krivičnoj prijavi od 12. jula 1996. godine pominju se imena 12 silovanih Srpkinja iz Hrasnice i Sokolović Kolonije, među kojima je i jedna učenica, koja je ubijena nakon silovanja. Silovanja su vršena u za to pripremljenim stanovima, ali samo za interne potrebe, tj. “za elitu komande Četvrte motorizovane brigade”, zatim prilikom upada u stanove i u kancelarijama zatvora. U sastavu Četvrte motorizovane brigade bili su “hosovci”, to je 15 ljudi pod komandom Hajrudina Fazlića – Bate, a logor je bio na stadionu “Famosa” i u školi “Aleksa Šantić”. Silovane su B. M., Z. H., M. Ž., S. M., Z. K., B. P., S. M., B. H., R. M., S. V., M. D. i učenica B. L. Jedna od silovanih (S. M.) je uhapšena, jer joj je u stanu nađena dječija igračka “voki-toki”, a u hrasničkom zatvoru je provela 18 mjeseci.
- Policajac Admir Šabović pljačkaš:
Pretresi stanova vršeni su po nalogu komande Četvrte motorizovane brigade, čelni ljudi su bili Enes Zukanović, a poslije Fikret Pljevljak (tokom 1992), pretresima i pljačkom rukovodili su komandir vojne policije Admir Šabović, njegov zamjenik Nermin Bajramović – Baki, saradnici i izvršioci vojni policajci Pero Šutalo – Ustaša, Mirsad Sarajkić – Kuba, Mirsad Bašalić – Cinci, Fehim Belko, braća Senad i Samir Agić – zvani “miševi”, te Munib Hodžić – Muna, Edin Kapetanović – Kina, “hosovci” sa Hajrudinom Fazlićem – Batom na čelu. Javne kuće za internu upotrebu su bila dva stana, gdje su dovođene pretežno djevojke i mlađe žene od 16 do 20 godina za komandni kadar, jedan stan iza škole “Aleksa Šantić” i drugi preko puta visočke prodavnice u Hrasnici. Glavni organizator za privođenje djevojaka bio je isljednik u hrasničkom zatvoru i oficir bezbjednosti – bivši piljar Mustafa Gegaj. On je za svoje potrebe privodio za jednu noć više, pretežno maloljetnih djevojaka – jedna mu je spremala hranu, druga ga služila na koljenima, treća spremala stan, a nad četvrtom se seksualno iživljavao. U stanovima su silovanja vršila maskirana lica, pa se pretpostavlja da su to bili poznanici i komšije – stoji u prijavi. Žrtva B. P. silovana je u pripremljenom stanu, po nju su došli vojni policajci Suad Dedović – Ciko, Adnan Memić – Kefa, sa još dvojicom nepoznatih, pod izgovorom da je vode na saslušanje u policiju, ali su je odveli u stan i naizmjenično silovali. Silovanja su vršena u kancelarijama uprave zatvora. Pored kancelarije upravnika zatvora nalazila se prostorija sa dva kreveta koja su služila za silovanja. Privođenjem Srpkinja i seksualnim iživljavanjem bavili su se pojedinci iz komande Četvrte motorizovane brigade – Mustafa Gegaj, Suad Dedović, Hamo Lokvančić – Brile, Mirsad Sarajkić – Kuba. Oni su više puta u stan Hame Lokvančića dovodili D. Č. i B. G. (koju su prvo tukli, a onda su je silovali Hamo, Suad i još trojica neidentifikovanih muškaraca).
- Učenica silovana, pa ubijena:
Učenica B. L. je stanovala kod prijateljice muslimanke M. K. u Hrasnici kada je grupa pripadnika Četvrte motorizovane brigade – Haris Ibrahimović, Pero Šutalo – Ustaša, Suad Dedović – Ciko, Albin Lokvančić – Done – u noći krajem maja i početkom juna 1992. organizovala žurku u stanu u Školskoj ulici, lamela 5, u Hrasnici, gdje su priveli B. L., silovali je i ubili iz vatrenog oružja. Ubistvo je pripisivano Harisu Ibrahimoviću, koji je poslije, navodno, kratko bio u muslimanskom pritvoru, ali je pušten, jer je “dokazano” da je B. L. uzela Harisov pištolj i izvršila samoubistvo, dok se u Hrasnici pričalo da ju je ubio Pero Šutalo – Ustaša, nakon silovanja. Leš učenice B. L. nađen je u garaži Save Mandića, u ulici Hrasnički put, zakopana je blizu mosta, pored puta koji vodi prema muslimanskom groblju na Kovačima. Ženu čiji su inicijali S. M. uhapsili su u maju 1992 (sa 15-godišnjim sinom); privedena je u kancelariju Harisa Ibrahimovića, uhapsili su je Suad Dedović, Albin Lokvančić, Tucaković – zvani Čičak, a optužba je bila da je “snajperista, da ima radio-stanicu”. Sa sinom su je prebacili u svlačionicu Rukometnog kluba “Famos”, tu doveli grupu muslimana, njenih sugrađana, oba pola i svih uzrasta, koji su je kao Srpkinju i “četnikušu” pljuvali i psovali. Više puta noću odvođena u zatvorske kancelarije, gdje je seksualno zlostavljana. Udovica S. M. (majka dvoje djece) uhapšena je 8. avgusta 1992. pošto su joj našli dječiju igračku “voki-toki” pri pretresu. U vojnoj policiji je ispitivao Nezir Agan, optužujući je da to “nije igračka, već radio-stanica”, a od nekih muslimana kasnije je čula da je uhapšena kako bi joj se oduzeo stan, u koji je odmah po njenom hapšenju uselio Fehim Belko. U prijavi se navodi da postoje indicije da je silovana, ali ona to nije priznala. Tučena je i zlostavljana. Prema toj krivičnoj prijavi, zatvor za Srbe u Hrasnici bila je fiskulturna sala škole “Aleksa Šantić”. Sa grede su visili logoraši. Tukli su ih džakom punim olova, gvozdenim šipkama, vezivali oko stolice u klupko, pa tukli… Šef logora bio je Amir Šabović. Tu su i zatvori samački hotel, garaže između dva nebodera. Huso Mujanović je bio upravnik. U blizini je bio rovokopač za odvoženje i ukopavanje leševa, kojim je upravljao Šefik Lokvančić. Leševe je odvozio u pravcu izvora Bunice i na druga mjesta noću.
http://www.glassrpske.com/drustvo/feljton/ISPOVIJESTI-SRPKINjA-SILOVANIH-U-SARAJEVU-7-Zlocini-muslimanske-Cetvrte-motorizovane-brigade/53266.html
ISPOVIJESTI SRPKINJA SILOVANIH U SARAJEVU (8)
“Drogirani i pijani stražari mučili zatočene Srbe”
Zatvorena Srpkinja M. V., čiji je muž radio u JNA, uhapšena je u svom stanu na Koševu, a u Centralnom zatvoru je provela 24 dana na petom spratu, gdje je komandant bio Sulejman Horo, sin Ramiza iz Foče. “U prizemlju je bila soba gdje su nas mučili različitim spravama. Među zatvorenicima neki Kemo pokušavao je oteti 16-godišnju djevojčicu radi silovanja. Makedonka S. T., supruga oficira JNA, pričala mi je kroz kakve su sve muke prolazile uhapšene žene koje su i najkraće vrijeme provele u zatvoru kod Juke Prazine, sve su bez izuzetka silovane”, navodi M. V. u svom iskazu. Novinar N. S. je u Centralnom zatvoru zatekla i staricu od 67 godina (kojoj je u stanu prilikom pretresa nađen list iz neke narodne pjesmarice) i 16-godišnju djevojčicu – koja je uhapšena samo zato što je Srpkinja. “Sve žene su trpjele poniženja, bile nijemi svjedoci strašnih mučenja, odvođenja u sobu za mučenje, odakle su se čula zapomaganja i preklinjanja. Jusufović, čija je majka Esma nekad radila kod vojske, bio je pijan i drogiran, ulazio je sa peškirom oko vrata i sa policijskom palicom u ruci – birao koga će tući. Prijetio je M. V. da će je zaklati”, navodi ona u iskazu.
- Nečovječni stražari:
Po nečovječnom ponašanju, dodaje ona, bili su poznati stražari Slavko i Fudo. Pijani i drogirani Slavko bi prvo “očitao nešto”, pa bi zaredali po sobama da tuku, Fudo je nogu povrijedio, tukući zatvorenike. Žena, čiji su inicijali N. T. bila je u “Viktoru Bubnju” sa još sedam zatvorenica, najstarija je imala 70 godina. Tu je bila i R. DŽ. (1947), supruga oficira JNA. Čula je da su nju u Centralnom zatvoru silovala petorica muslimanskih policajaca, a čula je i za druga silovanja u “Viktoru Bubnju”. “Sjećam se djevojke Snježane, koju su odveli i nije je bilo cijele noći, a poslije toga je nestala, nisu je vratili”, navodi ona u iskazu. Zatvorenica N. Š. sa Dobrinje bila je u podrumu zatvora ispod Privredne banke, zatim u nekadašnjem magacinu prodavnice “Sunce”, a poslije u “Viktoru Bubnju”, gdje je, kako kaže, bila već pominjana R. DŽ. – supruga oficira JNA i još mnogo supruga vojnih lica, među kojima i izvjesna J., koju su u Centralnom zatvoru vezivali između dva crna psa, a tu je bila i Mađarica R. S. uhapšena što je jednoj srpskoj porodici pomogla da pređe iz Dobrinje na srpsku teritoriju. Dok se nakon puštanja iz zatvora skrivala kod jednog muslimanskog bračnog para, čuli su jedne noći neartikulisane krike i vidjeli kako je iz zgrade istrčala naga žena, čuo se pucanj, ona je pala, a ujutru su vidjeli leš na stazi. “Muslimani su iskonstruisali priču da su je Srbi silovali, otkinuli pola jezika i pustili u naselje. Ta žena je bila crnokosa, mlađa, vjerovatno, su je silovali, pa ubili, leš je ležao do podne na stazi, pred veče su natjerali dva-tri Srbina da je sahrane pod balkonom, gdje su već sahranjivali poginule”, navodi N. Š.
- Trebaju im mrtvi Srbi:
Srpkinju I. Š. su odveli iz stana, sa kćerkom Slobodankom, u kancelariju Privredne banke u ulici Jovana Cvijića, kod prodavnice “Slon”, a potom u naselje “Otoka”, u podrum stambene zgrade kod OŠ “Alija Alijagić”. Kćerku su joj zadržali u prostorijama, a nju su tukli u podrumu te zgrade. Prepoznala je komšiju Safeta Zajka, koji joj je govorio: “Znamo za tvog muža”, a tukao ju je najviše jedan mladić crne kose i psovao joj četničku majku. Tukao po rebrima, glavi. Stalno se “pripremali da je kolju”. Tu je ostala tri noći. Za vrijeme boravka u “Viktoru Bubnju” upoznala je već pominjanu R. DŽ. koja je zlostavljana, jer joj muž bio vojno lice, a tu je bila i S. D., koja je provela 11 dana kod Juke i mučena na razne načine. U tom zatvoru je bila i 72-godišnja starica R. S., tetka političara Dragana Kalinića, i još jedna starija žena, teško oboljela od raka, a za nju su govorili: “Nama i mrtvi Srbi trebaju”. U “Bubnju” je upoznala i R. E, koju su doveli Jukini zločinci. Svašta joj radili 39 dana, ponižavali je, a tu je bila i već pominjana retardirana R. O. koju su zvali “snajperista”, ali sa njom, kako kaže I. Š, “nije moglo normalno da se razgovara – naizmjenično je pjevala i plakala”. Za retardiranu djevojku R. O., koja je ranjena u nogu na Marin dvoru, drugi svjedoci kažu da su je muslimani prozvali “snajperista”, da su je – dok je bila u Centralnom zatvoru – tukli tako ranjenu. Ona u svom iskazu kaže da je u bolnici Koševo jedna sestra htjela da je tuče i da je govorila da joj tu nije mjesto da se liječi, “jer je četnik i da Srbe ne treba liječiti, nego ubijati”. R. O. navodi da su je u Centralnom zatvoru mučili dok nije priznala da je snajperista. “Morala sam, nisam više mogla izdržati, psihički su me upropastili, često mi je dolazila muka da plačem ili da se smijem”, navodi ona u svom iskazu. Nakon toga je prebačena “Viktor Bubanj”, plašila se svih, krila se od svih. Tu je nju vidio Bernar Kušner kad je dolazio. “Rukama je on meni ovako pokazao da je došao da me vodi iz zatvora i ja sam to razumjela”, kaže ona, dodajući da su joj muslimani zaprijetili da će je ubiti ako kaže šta su joj radili. (Kraj)
http://www.glassrpske.com/drustvo/feljton/ISPOVIJESTI-SRPKINjA-SILOVANIH-U-SARAJEVU-8-Drogirani-i-pijani-strazari-mucili-zatocene-Srbe/53267.html
Ammend your texbooks!
Mala škola demokraCIA-e:
Ooops! Lapsus clavis: – Amend your textbooks!
It’s “suoĆavanje” time!
http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=RUuhSGnLvv8#t=0s
Čovječe/ženo kjoji/koja se naziva “johntherebelator” – zašto radiš to što radiš? Kao da nije banalna i notorna istina da u svakom narodu ima priličan broj zločinaca, monstruma i idiota?
Kakvu bi (razumnu) svrhu mogla imati napr. “konačno utvrđena istina” da su pripadnici naroda “A” poubijali 25% više pripadnika naroda “B”, nego što su pripadnici naroda “B” poubijali pripadnika naroda “B”?
Dakako – nikakvu razumnu svrhu.
Zaključak izvedi sam/sama.
Eto, gđo Rudan. Sad lijepo pročitajte u šta Vam se pretvorio vaš blog ili što je već. Gomila prosrpskih i četničkih tekstova u kojima krive sve druge osim sebe samih. Ceo svet protiv nas-stara priča četnička. Rat u BiH počeo ubistvom jednog od svatova. Kakva glupost. A vi se gđo Rudan svrstavate sa takvima u isti red ili?
U BiH je do tada bilo koliko hoćeš ubistava na svadbama, pa što nije počeo rat?
Srbi imaju samo jedan cilj. Krivnju za rat rasporediti na sve jednako. E pa neće ići gospodo. Nećete moći sprati sa sebe sve ono što su neki vaši sunarodnjaci učinili , sve dok se ne ispričate drugima. Potez Vilija Branta se mora vama dogoditi, katarza, i onda možemo pričati o svemu. Sve dok to ne učinite pratit će vas ovakvii filmovi, svjedočenja, suđenja, ………. Mentalnog ludila vaše nacije i luđačke košulje koju ste navukli na sebe se nećete moći riješiti dok druge na zamolite za oprost. Zato i nemate potporu nikoga, zato i neće nitko sa vama, svi bježe od vas. Zapitajte se već jednom . Dokle to ludilo?
Vedrana, kraljica si, odusevila si me s tekstom
NIJE LI DOSTA GOSPODO !!!
Prvo, mislim da je vreme da zaključimo diskusiju. Još jednom želim da kažem da je gospođa Vedrana visprena, lucidna, MNOGO INTELIGENTNIJAJA I LUKAVIJA nego što se predstavlja, ali balkanski vulgarna! No, to je ona, a šta smo mi koji smo skočili na bačene koske? Vređa me njena izjava o tome da ne čita komentare – samo baci koske, pa se vi glođite. Tako rade i političari – nema povratne informacije! I to je sve O.K. Međutim, bilo bi dobro da čuje šta priča ta raja kojoj se obraća.
Mene iritira jedna druga stvar. U pravu je što se tiče spoljne politike SAD, ali zašto ne pominje neke druge velike sile koje su u 20. veku učinile 1000 puta više zla na tlu Evrope, Afrike i Azije! Danke Dojčland!
Drugo, kada čovek sluša nacionalističko-šovinistička trivijalna, banalna i vulgarna prepocavanja između nekih pripadnika tri nacije i vere – ostaje mu da postavi pitanje: PA, ČEKAJTE, AKO STE VI TOLIKO BOLJI, HUMANIJI, PAMETNIJI, NEVINIJI, ITD. OD DRUGIH – KAKO STE DOZVOLILI DA VAS DRUGI UVUKU 1999.godine, samo 50 godina posle 1941. godine u nova bratoubilačka klanja? SVI SMO MI – NA NAŠU ZALOST – VEOMA SLIČNI!
Treće, NEKI Srbi su kao i njihova braća – NEKI Muslimani, – NEKI Hrvati, – NEKI Slovenci, – NEKI Crnogorci i dr. činili zločine, ali želim da vas potsetim da su jedino u Beogradu Srbi izašli 9. marta 1990. godine na demonstracije protiv rata, protiv diktatora Miloševića, protiv TV Bastilje (TV RTS), a ko ih je predvodio – gle ironije – vođa pročetničke stranke SPO – Vuk Drašković. To su ti Srbi četnici ! Posle tih protesta vojska JNA se povukla iz Slovenije. ETO TO SU RADILI TI “KRVOŽDERNI,” “GENOCIDN” SRBI ŠETNICI! ZAŠTO NAŠA “NEVINA”, ” MIROLJUBLJIVA” BRAĆA IZ LJUBLJANE, ZAGREBA, SARAJEVA I DR. GRADOVA NISU TADA IZAŠLA NA ULICE I TRAŽILI TO ISTO OD SVOJIH NACIONALISTIČKIH VOĐA – OČEVA NACIJE, NAJVEĆIH SINOVA NARODA!
Crno bela slika u smislu MI SMO NEVINI, FINI, KULTURNI, A ONI DRUGI SU KRIVI, UBICE GENOCIDNI! Sve kao u kaubojskim filmovima iz Holivuda: belci su dobri momci, a Indijanci su loši momci!
PA GOSPODO KO JE PRVI UDARIO ŠAMAR, KO JE PRVI POČEO DA RASTURA SFRJ U KOJOJ JE 95 % LJUDI ŽIVELO BOLJE NEGO ŠTO DANAS ŽIVE NA TIM PROSTORIMA! MUĆNITE MALO USPALJENIM GLAVAMA I ISPRANIM MOZGOVIMA BRAĆO OD TRIGLAVA DO ĐEVĐELIJE. ZA KOGA I ČIJE INTERESE STE SE KLALI I ŠTA STE DOBILI. ZAR NIJE BILO DOSTA KRVI? HOĆETE LI NOVA STRATIŠTA: JASENOVCE, BLAJBURGE, SKELANE, KRAVICE, SREBRENICE i DRUGR JAME!!! HOMO HOMINI!!!
Nije čudo što je jedan engleski grof još 1895. godine upotrebio izraz – BALKANIZACIJA!
Hajdmo opet u nove ratove da dođu Ameri i Nemci da nas mire. Nemci su mnogo finiji od Srba I NAS DRUGIH – oni nisu genocidni. Adolf Hitler sa bradom je verovatno iz Beograda ili Kragujevca. Ako to kaže CNN, BBC i SE – to je 100% istina. Samo ti smrdljivi, genocidni, fašistoidni Srbi lažu!!! Neka nam je Bog na pomoći, ali i on je već digao ruke od nas. ZATO GLASAJTE PONOVO ZA ŠOVINISTIČKE VOĐE i I POLITIČKU ELITU KOJI SVOJU NESPOSOBNOST DA OBEZBEDE BOLJI ŽIVOT OPRAVDAVAJU KRIVICOM DRUGIH NARODA. ONI ĆE NAS PONOVO GURNUTI U NOVA KRVOPROLIĆA!
Tuzno, zaista tuzno. Mi Jugosloveni, da nas tako nazovem, smo nekad bili veoma inteligentan narod. Kazem Jugosloveni jer od kako smo se podelili u tabore zaglupljuju nas sa svih strana, a mi i dalje verujemo da je nesto tudje i daleko mnogo bolje od bilo cega ovde.
Vecina ljudi na ovim prostorima je potpuno otupela od gluposti koje su nam servirane tokom najgoreg perioda u istoriji nase zemlje. DA, KAZEM NASE ZEMLJE! Svi smo mi isti narod. Istrazite malo dublje tu mracnu istoriju, razmislite ko su NAM neprijatelji. Zli nisu ni Hrvati ni Bosnjaci, ni Srbi. Zli ljudi su od spolja omogucili da se sve desi sto nam se desilo, a maloumni nasi sugradjani koji su na vlasti tada bili su im, zaslepljeni pogresnim idejama i vrednostima, pomogli.
Glava ne sluzi samo za sesir, nadjite joj jos neku svrhu. Dosta smo ko muve bezglavo leteli. Nigde nas mrznja nije dovela, niti ce ikada. Mrznja samo mrznju radja. DOSTA!
Now, look who’s talking!?
, vidjeće se da najglasnija i najbeskrupuloznija propaganda dolazi iz sljedećih sredina:
)) Yeah, right!
Ako se malo pažljivije analizira ko je najglasniji u medijskoj i politikantskoj demonizaciji i osudi Srba za jel’te, “genocid” (i to onaj “općinski”
Amerika, Njemačka, Velika Britanija, Turska, Francuska… , a na regionalnom nivou, to su (neki krugovi) Hrvatske, naravno pristalice nekadašnjeg handžar-divizijskog hrvatskog “cv’jeće”, Cerićevih sljedbenika i kosovskih Albanaca… Koalicija oko “IV Američkog Rajha” (N. Čomski) i satrapi.
Kakvo probrano društvo visoko-moralnih, bogobojažljivih, “uzoritih”, takorekuć “HIPPIE” nacija.
“Wear some flowers in your hair!!!”
Nacija i društava izgrađenih na bogobojažljivoj, “miroljubivoj” koegzistenciji sa drugim civilizacijama, na teškom, poštenom, mukotrpnom radu… I tako kroz vijekove i stoljeća…
Nisu oni kao tamo neki neki “zli”, “genocidni”, kolonizatorski, “zloćinaćki” “silujući”, okupatorski, Srbo-Ćetnici i agresori! Oni su cv’jeće. Jašta radi.
Za one sa IQ-om barem nešto višim od broja cipele koju nose, sa najelementarnijim znanjem iz istorije svijeta, stvari su sasvim jasne.
“Općinski genocid” ?
http://www.youtube.com/watch?v=Rw6A034Yfxo&feature=player_detailpage#t=5s
http://www.youtube.com/watch?v=RCRQKp54yVM&feature=player_detailpage#t=11s
Izvinjavam se na trolovanju, ali očigledno je preovlađujuće mišljenje u nečijim glavama da Srbi NEMAJU PRAVO čak ni da pominju svoje žrtve. Ni ubijene, ni silovane žene, ni prognane. To su “politički nekorektne”, “nedostojne”, “trećerazredne” i “nebitne” žrtve i o njima ima da se ĆUTI u javnosti “međunarodne” američke-NATO “zajednice”.
Čak i sam pokušaj ukazivanja da su i Srbi (pored ostalih naroda) stradali u krvavim građanskim ratovima, (podstaknutim baš od onih koji sada šalju “Mamu Džoli” sa novim oruđem za produbljavanje razdora i “hranjenje” mržnjom) smatra se za srbo-ćetnićku “propagandu”. I to od bolesnih umova onih koji se otvoreno predstavljaju “živopisnim” nick-om “MRZIM SRBE”.
Samo i isključivo Srbi moraju da se “suočavaju”, ostali su Mama Anđelinini “anđelčići” sa fes’ćima. Little kittens.
E pa, neće da može! Have a nice life.
Uvijek se ponovno iznenadim brojem Srba u ovakvim prepirkama. Svakom su loncu poklopac, j***la ih politika, megalomanija i Velika Srbija. Zavise nas u crno i jos im krvopijama nije dosta. Mars.
Ajde bre, ne davi nas vise sa copy&paste…
Potrudila sam se zaista da procitam sve komentare od prvog do poslednjeg. I zaista sam iznenadjena onime sto je napisano.
Film kao film je bezobrazan iz jednog veoma jednostavnog razloga. Ko je ona da prica pricu o Balkanu, kada do juce nije ni znala ni sta je Balkan a kamoli kakva je istorija zapisana tu. To je ono sto mene vredja.
Ovde su neki komentari ispisani da pokusavaju svi da svale krivicu na nekog drugog. Morate da shvatite da je to sve u ljudskoj prirodi. A i sama istorija govori da smo svi redom ispali govna.
Ja jesam bila mala kada se sve to desilo ali dobro pamtim suze moje majke koja ne zna da li je moj otac ziv ili ne. Meni je pola rodbine u istoj toj Bosni u koju nisam otisla 17 godina jer nisam smela.
Mene ono sto cudi jeste to sto dozvoljavate da neko apsolutno bezvredan pravi zavadu izmedju jednog naroda. Jer svi mi smo potekli od Juzih Slovena i za mene smo jedno.
A najvise me fascinira nemogucnost da se istorija ostavi tamo i da se gradi bolja buducnost. Nekada smo bili jak narod i pogledajte sta smo sve postigli nekada davno a sada smo samo sprdnja u svetu.
Umesto da se udruzimo kao nekada i da jurimo zajedno napred mi cemo opet dozvoliti da nas idiotluk i neki strah natera na budalastine.
Svi smo u tom ratu izgubili mnogo i ja shvatam da je svakome njegova tuga najveca ali zar nije bolje oprostiti i u boli se pronaci nego optuzivati? Svuda ima idiota koji su spremni na razne grozote pitanje je da li cete naici na njih.
Proslo je 22 godine nije li vreme da se zaboravi i krene dalje?
Za rastanak i dugo sjećenje, jedno tiskovno priopćenje:
Press na premijeri Anđelininog filma:
“U ZEMLJI PET GLEDALACA”
(“Press” ; 24. 02. 2012)
Bolje da smo igrali poker: Na beogradskoj premijeri filma „U zemlji krvi i meda” bilo je samo petoro ljudi.
A to je – sve i da u njemu nema nikakvih Srba ni Bošnjaka – petoro više nego što ovaj “uradak” zaslužuje.
Dva sata pred film bile su rezervisane dve karte, ali se broj gledalaca u „Sinepleksu” na kraju udvostručio.
Petnaest minuta treba da prođe od početka filma „U zemlji krvi i meda” do trenutka kada srpski penis penetrira u muslimansku vaginu, bez ausvajsa, naravno. Ali, do tog momenta vi se već uveliko osećate silovanim. Ne kao Srbin, već kao filmski gledalac.
Prvo prikazivanje premijernog režiserskog “uratka” Anđeline Džoli u Beogradu, u četvrtak, 23. februara, ostaće to zapisano, gledalo je petoro ljudi. Petoro. Društvo im je u sablasno praznoj sali Sinepleksa pravila grupa novinara, pristiglih da čuju zašto bi to, pobogu, neko gledao film u kojem se – pričaju ljudi i žene po pijaci – Srbi prikazuju na tako strašan način.
A tih petoro je, nazdravlje njima, a politiku i negativnu kampanju na stranu, pet ljudi više nego što ovaj film zaslužuje.
U Beogradu, za razliku od Sarajeva i Zagreba, nije bilo crvenog saga, šampanjca i uglednih gostiju. Nije bilo ni aplauza, osmeha, ali ni zvižduka.
Džaba ste kreĆili, ba!
So long… and PISS be with you.
@johntherebelator: naravno da je samo petero gledalo film,i da nije bilo ni šampanjca,ni tepiha crvenog,jer drugi ne žele da gledju…ko zna,možda je napokon savjest proradila,ne kaže se tek tako “ISTINA BOLI”…povodom hronike o silovanjima gore navedenim škola Alija Alijagić se ne nalazi na Otoci,kao što jedna svjedokinja navede.
@Saxxcy: Ne vidim zašto je Angelina bezobrazna zbog snimanja filma o stradanjima u Bosni,pa nije ona jedina koja je snimila film o stradanjima u Bosni…a nema nikakvog svaljivanja krivice,tačno se zna šta je bilo ovdje,ali samo se pokušava preliti iz šupljeg u prazno…no,najveća tragedija je što se 22 godine od kraja rata još uvijek vode teme ko je kriv,narod se puni negativnom energijom i žive u bijedi,dok oni koji su u foteljama maste brk i uživaju,a jadan narod bori se za goli život…i ne daj Bože da opet počne belaj oni i njihove porodice će se skloniti na sigurno i neće stradati ni fizički ni materijalno,jer će imati budale da se krve u njihovo ime da bi oni imali sve i da ne siđu s vladajučeg trona.Zato ljudi moji,nema veze koje ste vjere i nacije gledajte sebe i svoju porodicu,užvajte koliko možete u životu,jer svi smo mi ovdje na posuđenom vremenu…sad te ima,sad te nema…okrenite se boljem životu bez straha da ćete vi ili vama draga osoba stradati…pozdrav
Srbin sam, i ponosan sam što jesam, ali sam svestan toga da su mnogi (nazovi) srbi činili gnusne zločine i u minulom građanskom ratu i na Kosovu, kako nad drugima, tako i nad svojima, srbima koji nisu razmišljali kao i oni. Isto tako znam da su mnogi drugi pomogli svojim prijateljima srbima da se izvuku na vreme, jer su znali planove svojih zločinaca.
Isto tako znam da među vama postoje ljudi koji isto to znaju, ali preneto na svoj narod, i molim ih da se jave u što većem broju.
Jer se ne delimo na srbe, hrvate, slovence, bosance, mađare, albance, pravoslavce, katolike, muslimane, i ostale, već na ljude i neljude. Ne može neko da bude dobar srbin, pravoslavac i oslobodilac, ako ubija nenaoružan narod, siluje i pljačka. Isto važi i za pripadnika bilo koje druge grupe.
Strašno je to što nevine žrtve koristimo za dalje sukobljavanje, umesto da naučimo lekciju koju su oni krvavo platili, i da našu decu naučimo tako da se ovako nešto više ne ponovi. Jer ni jedna religija, za koju se većina toliko vezuje, ne propoveda da treba činiti zlo, već samo dobro. Kada se sve svede, običnom čoveku, bilo kojoj veri da pripada, treba isto: posao, porodica, topli dom, suva odeća, hrana, i zadovoljstvo koje može da mu pruže svoji bližnji, uključujuću i komšije, koje ne moraju da bude iste narodnosti ili vere.
STOP MRŽNJI, jer ipak, svidelo se to nekima ili ne, potekli smo iz iste kolevke, samo smo u nekom trenutku krenuli nekim drugim putem, i svaki od njih je podjednako ispravan, jer svi imamo pravo na izbor.