XXXL nije lijepo

Modna industrija je opet žestoko krenula na žene. Više nisu “idealne žene” one koje nose konfekcijski broj 0, dapače, neodoljive su i one koje nose XXXL.

Zašto nam to rade? Modna industrija je, kao i sve ostale industrije, u rukama muškaraca koji žene drže predmetom. Nama se može manipulirati jer oni imaju moć, a mi sljepilo. Pušimo njihove priče jer nam godinama perfidno ispiru mozak. Pogledajte portale. Nema stranice na kojoj svakoga dana ne osvane fotkica bočice u kojoj čuči čarobni napitak koji će nama nižim bićima skinuti deset kilograma u samo osam dana. Ispod teksta vidimo kako su nekoliko bočica već ispile Dženi, Meri, Marija, Tonka, a svojoj je ženi napitak kupio i jedan Marko kome se, zahvaljujući upravo tom napitku, opet diže na njegovu ženu koja više nije XL nego S.

Neke žene i neki muškarci počeli su diljem svijeta dizati glas protiv prostačke manipulacije u ime astronomske zarade. Pokušavaju kroz medije provući tezu da žena nije samo tijelo, posebno ne avetinjski mršavo tijelo, da je žena osoba koja ima pravo na život iako su joj rebra pokrivena i mesom. I? Kakav smo dobili odgovor modne industrije na opravdana optužbe kako ženama već desetljećima nabijaju osjećaj krivice ako im odjeća ne služi za pokrivanje kostura?

Dobili smo milijun fotkica sa “prelijepim” XXXL modelima koje su postale megazvijezde iako “nisu savršene”. Poruka nam je jasna. Cure, eto, za sve vas ima mjesta u carstvu ekstenzija, umjetnih guzica, umjetnih obraza, umjetnih sisa, umjetnih trepavica, silikonskih usta, silikonskih kandži, botoksiranih vratova i čela. Lijepo nije samo nakazno mršavo, lijepo je i nakazno debelo. Zato nama “nesavršenima” kao poseban čin milosti nude nefotošopirane, ogromne, celulitične guzice koje nose XXXL “ljepotice”. Svi znamo, mršavo je “lijepo”. Danas je i debelo “lijepo”.

Zašto nam to rade? Zato jer nam se od rođenja prodaje teza da smo oštećene, uostalom, nastale smo od Adamovog rebra, prema tome logično je da čitav život moramo posvetiti uljepšavanju košćurine bez koje nas ne bi bilo. Alo, cure! Pružimo otpor pederčinama bolesno opsjednutim samo muškim guzicama. Pretjerujem?

Pogledajte nogometnu utakmicu, pogledajte svoga muža na kauču, bacite oko, ako vam se pruži prilika, u bilo koju mušku svlačionicu. Vidjet ćete uvijek istu sliku. Grupa muškaraca se zajednički tušira, njuši, grli, gledaju jedan drugome u obrijano ili zaraslo međunožje. Ne prođe ni jedna nogometna utakmica a da jedan drugome ovlaš ne pomiluju jaja. Vlasnici izgubljenog rebra svih zemalja jedino što na svijetu vole više nego sebe su drugi muškarci.

Zato od nas žena rade budale. Trenutno nam prodaju priču kako nismo normalne ako je u avionu našoj stražnjici dovoljno jedno sjedalo. Dečki, ako je XXXL tako neodoljivo, ako je tako “lijepo”, ako je normalno svijetom hodati noseći na sebi džak od četrdeset kilograma sala, zašto nam ne pokažete fotke muških manekena u XXXXL veličini? Gdje su manekeni kojima preko gaća vise pivske trbušine, gdje su “ljepotani” koji imaju sise broj sedam, gdje su neodoljivi mužjaci koji svoje XXXXXXL batake mogu pokretati samo uz pomoć hodalice?

NEMA IH. A zašto ih nema? Zato jer se vama ne sviđaju. Ne sviđaju se ni nama, ali to vas ne uznemiruje. Vama se sviđaju vitki, ne anoreksični, vitki, lijepi muškarci na čije tvrde guzice možete položiti šape bez da vam se želudac popne u grlu što bi vam se dogodilo da to učinite obješenoj, mekoj guzici veličine XXXXXXXL.

Želim reći, mužjaci, prestanite nas držati glupačama, maknite nam sa ekrana i kosture i brda sala. Mi pametne skužile smo da nam sreću može donijeti samo ono što ćemo zaraditi služeći se glavom, a ne koščatom ili masnom guzicom.

Dečki, dok se vi sve strastvenije bavite jedni drugima, vrijeme je na našoj strani. Pročitani ste. Moderne žene žive same, ne trebate im više ni vi ni vaši recepti za sreću. Za koju godinu sve će žene shvatiti da ste nešto za jednokratnu upotrebu što, s vremena na vrijeme, može zamijeniti pokvareni vibrator.