Ulomak iz knjige “Muškarac u grlu”

Ulomak iz knjige “Muškarac u grlu” koju možete kupiti u Hrvatskoj u svim knjižarama osim u Profilu i VBZ-u. U Srbiji izlazi sredinom augusta u izdanju Lagune.

“Ajmo se pojebati.“ Njegov molećivi glas žestoko mi ide na kurac, komade pohane puretine slažem na veliki, stakleni tanjur obložen papirnatim ubrusima. Oni upiju mast pa je meso ukusnije. Znam da se neću izvući, da ću se morati pojebati ako ne želim doček Nove godine pretvoriti u katastrofu. Poslije seksa žvakat ću žilavu, hladnu, suhu puretinu.

Imam izbor. Da li imam izbor?

Živi sa mnom u mojoj kući četiri mjeseca, volimo se, valjda, mogu ga odjebati i hladno spremiti večeru ili ga glasno poslati u kurac pa sama sjesti za stol i jesti ili… Ili učiniti ono što znam da moram. Otići na kat, istuširati se i ubrzati miješanje izlučevina tako da stignem u usta uvaliti koliko-toliko jestiv komad mesa. Govorim mu: “Idi ti pod tuš prvi.”

“Zašto bih otišao pod tuš? Opusti se malo. Možemo se pojebati tu na kauču.”

O, ne. O, ne. NEEEEEEEEEEEEEEEEEE! “Ne mogu se jebati prljava, smrdim. Želim i da se ti istuširaš. I da dobro opereš kurac.” Smiješim se da bih sakrila bijes.

“Kako ti kažeš.” Penje se na kat. Žvačem toplo meso. Žderem. Ubacujem u usta i dvije suhe šljive odjevene u hrskavu pancetu. Gutam i komad “pametnog kolača”. U mene s police gledaju četiri mrtva mobitela. Želimo biti sami na svijetu. Pojma nemam koliko je minuta trebalo njemu da se istušira i meni da pojedem novogodišnju večeru, ako je to uopće bitno. Silazi. Bijeli, frotirski ogrtač na golom, mladom tijelu.

“A sad ja idem gore”, govorim, “pojedi meso dok je toplo.”

“Neću novogodišnju večeru pokvariti gutanjem na brzinu, poslije ćemo sjesti i uz svijeće uživati.”

“Jedva čekam.” Vučem se uz stepenice. Zašto s partnerom ne možeš biti iskren? Ili moraš urlati: “Ne jeeeeeeebe mi se”, nisam to probala pa ne znam što se dešava kad takav urlik zapara zrak između dvoje ljubavnika, ili moraš u sebi suspregnuti bijes jer je nuđenje kurca ženi čin milosti, pa ga zato mora primati s dubokom zahvalnošću.

Sa svim svojim partnerima povremeno bih imala isti problem. Oni bi meni ponosno nudili svoj kurac i tražili od mene da budem počašćena što se njihov puž pretvorio u opakog udava, a ja bih osjećala sram i nelagodu što se osjećam ucijenjenom. Zašto moje “ne jebe mi se sada i ovdje“ uvijek zvuči kao uvreda, a njegovo “digao mi se” kao vješanje zlatne olimpijske medalje oko moga vrata?

Jebiga.

Tuširam se, ne mažem se gelom, negdje sam pročitala da pogubno djeluje na kožu. Jedan mlaz upućujem u pičku iako sam negdje pročitala da ni to nije zdravo. Ono što sam vodom isprala zapravo štiti moju sluznicu od… Kurca, valjda. Zašto naše pičke nešto mora štititi od kurca, a baš nas ništa ne štiti od nositelja kurca?

Brišem se, navlačim na sebe bijeli ogrtač od frotira, spuštam se niz stepenice. U mojoj kući su kuhinja i dnevni boravak jedan prostor. On žvače puretinu, pojeo je i tri šljive, dva kolača, pa ispio čašu crnog vina. Sjedim na kauču i čekam znak za pokret.

“Napeta si.”

“Nisam.”

“I ne budi, ne žuri nam se nikuda.“ On ne zna koliko me smeta kad netko kaže “nikuda” umjesto “nikamo” jer mu to nikad nisam rekla. Prekratko smo skupa. Dok on jede novogodišnju večeru kao da je predjelo za novogodišnju večeru, u meni kuha. Jebote. Rekla sam ti da možemo upaliti svijeće, sjesti za stol, polako pojesti što sam spremila a onda se pojebati ili ne pojebati. Zašto žderemo kao da žurimo na vlak koji će nas, bar u mom slučaju, odvesti na izdržavanje robije. Ne, ne jebe mi se! I sigurno neće oprati zube prije jeba. Ja ću s njegova jezika svojim jezikom skupljati mrvice kruha, komadiće šljive i ostatke “pametnog kolača”. Da sebe volim, da sebe volim, popričala bih s njim kao kći s majkom na umoru kojoj je oduzeta moć govora i rekla mu sve što me muči. Ne jebe mi se, nisam na ovome svijetu da bih tebi ugađala, ako se tebi jebe a meni jede zašto na miru ne porazgovaramo o tome? U našoj priči nitko nije u pravu i oboje smo u pravu. Ti imaš pravo na jeb, ja imam pravo na večeru, ako ja popustim, to je poraz, ako ti popustiš, to je poraz. Mi smo u ratu u kome nema pobjednika. Jebeš rat bez pobjede, ovo je moja kuća, idi doma, jebi nekog drugog. Da te volim tvoj mi prijedlog ne bi išao na kurac. Da te volim…

Što je ljubav? Ako je ljubav davanje i primanje, a često se čin davanja i čin primanja ne odvijaju u isto vrijeme,
onda to nije ljubav nego gubljenje vremena. On ti nudi kurac, ti želiš “pametni kolač”, kako uskladiti interese
a da oboje budu sretni? Jede. Kurac mu se pretvorio u ogromnog puža golaća, još ću morati krenuti u specijalnu
akciju da iz mrtvih dignem ono što me mrtvo najviše raduje. Gledam ga, on je zaista komad, govorim sebi, nezahvalna si, neke bi u zlatu platile da se takvom jednom na njih digne, na ovome svijetu nema mnogo parova koji dočekuju Novu godinu u društvu s napetim kurcem…

Opuštam se. Čemu analize? Kad proguta kolač i ispije vino, krenut ćemo na jebanje. Tko živ tko mrtav.