U potrazi za Gospodinom raskopčana šlica

Volim kardinala Bozanića. Ne glasa se često ali kad se oglasi onda to odjekne. Ovih nam se dana ukazao jer je Uskrs na vratima. Najveći katolički praznik.

Kardinal Bozanić je dobro procijenio, Uskrs je pravi trenutak da se ovcama objave i objasne neke istine. A istine su tako jednostavne.

“Kristovo uskrsnuće mijenja svijet”, javlja nam Bozanić, mi “djeca Božjeg milosrđa moramo živjeti milosrdno, osobito u društvu koje je sklono poniziti drugoga, lažno se predstaviti, zanemariti njegovu ljudskost, izvrgnuti ga ruglu, previdjeti požrtvovnost, pogaziti klice i uništiti sjeme dobra, ne oklijevajući pritom posegnuti za sredstvima koja miješaju krivce i nevine.”

Ajmo redom. Živimo u društvu koje je sklono “poniziti drugoga”. Što je “društvo”? Da li je “društvo koje je sklono poniziti drugoga” seoski ili gradski pop koji hvata dečkića za guzicu?

Da li se seoski ili gradski pop koji navuče dečkića “lažno predstavlja”?

Da li katolički popovi diljem kugle zemaljske koji ga stavljaju dečkićima na sve zamislive i nezamislive načine “zanemaruju ljudskost” te dječice? “Izvrću ih ruglu”?

Da li katolički popovi i Papa koji zataškava njihove zločine “uništavaju sjeme dobra”?

Da li Papa, dok se uz pomoć vrhunskih odvjetnika bori protiv onih koji ga zbog zločina svećenika žele privesti sudu, “poseže za sredstvima koja miješaju krivce i nevine”?

Da li je kardinal Bozanić, kad se ovih uskršnjih dana digao na svoje zadnje katoličke noge, govorio o svojim kolegama? Tko je kriv što živimo u “društvu koje je sklono poniziti drugoga, lažno se predstaviti…”

Ako ne znate, čitajte Bozanića. Za užas u kome danas živimo kriv je “gospodar medijskog prostora”. Mediji su ti koji grade velebne zgrade dok ljudi žive u straćarama, mediji su ti koji ljube gologuze, sirote, male crnce obučeni u dizajnerske bijele halje, oko vrata ogroman, zlatni križ, na prstenjaku ogroman zlatni prsten, na nogama im crvene Prada mokasine.

Bozanić zna! A sada znamo i mi. Na kraju svoje poslanice Kardinal nam je poručio: “Tražite Gospodina”.

Da nije prokletih medija možda bismo i otišli u potragu. Ovako…Tko zna, možda nas i On iza ugla čeka, šlic raskopčan, đoko u ruci…

Tekst je objavljen u Nacionalu 2.4.2010.