Tiha pasja noć u Dubrovniku

Nije lako biti slavan i moćan poput mene. Imam najčitaniji blog na Balkanu pa je logično da mi se čak i u ove svete dane obraćaju kojekakvi bolesnici da bi me opteretili nevjerojatnim pričama. Kao da ja nisam i majka i baka i kao da preda mnom nije Sveta noć u kojoj ću gledati u mobitel. Na njegovom ekranu je snimka razreda u koji ide moj unuk Krešo. Nitko od nas nije vjernik, Crkva nema nikakve veze sa školom u koju mali ide pa ipak, zlato moje, iz svega glasa pjeva o kravici, slamici i štalici. Kako moj Krešo ima krasan glas…Anđeoski. ANĐEOSKI! I tako, gledam ja moje zlato maskirano u božićnu pahuljicu. “Kravicaaaaa, travicaaaaa, štalicaaaaaaaaa…” A onda dobih gadan mail koji je iz mene izbacio i sreću i ganuće.

Piše tako meni lik iz Dubrovnika kako oni tamo dolje imaju Društvo za zaštitu životinja i gradonačelnika Vlahušića. To je onaj pravomoćno osuđeni gospodin koji je zloupotrijebio nekakav položaj. Nebitno za priču. Da gospodin nije nešto zloupotrijebio ne bi bio gradonačelnik. Elem, tom gospodinu prestrašno idu na kurac životinje, posebno one iz dubrovačkog Azila pa je zbog njih, navodno, prošle godine, negdje oko Božića, naručio splitske šintere da u čast rađanja malog Isusa u Splitu pobiju dubrovačke živine.

Pravomoćno osuđeni gradonačelnik nije uspio u svom naumu jer su se na dubrovačke noge digli neki ljudi, jedno 300 njih, pa mu je urlalo pred kućom, pa je o tome pisao Index, pa su živine vraćene iz Splita u svoj dubrovački dom. Neku Sandru Sambrailo, ženska, navodno, brine o tim živina zajedno sa sestrom, privelo pod izgovorom da je pružala otpor policiji. Srećom, ženu nije ni prebilo ni ubilo ni slomilo pa ona i dalje brine o tim sirotanima.

A taj Vlahušić je za vrijeme izbora obećao da će brinuti i o Dubrovčanima i o živinama što je očekivano obećanje od pravomoćno osuđenog zloupotrebljača položaja. Ne bi on tako daleko stigao da ne obećaje. Oni koji mi pišu s pravom misle da ću ja raščivijati ovo sranje oko dubrovačkog Božića. Mene čita cijeli svijet. Pravomoćnik se, navodno, na njih obrušio jer je onaj Azil blizu golf-terena na Srđu na kome će milijarderi slati plastične loptice u rupe obrasle travom, a svoga starčića obraslog sjedinama pokušati turati u mlade rupe oko kojih trava ne raste.

Da, još u mailu piše da ovog Božića nisu u Dubrovnik u prijateljski i službeni posjet stigli splitski šinteri nego se po čitavom Dubrovniku razbacuje otrov. Životinje ga gutaju a onda umiru danima u najstrašnijim mukama. I nikoga za to nije briga. Zašto bi mene morao uzbuditi otrovani, dubrovački Advent? Želim slušati o traviciiiiiiii, štaliciiiiiiii i kraviciiiiiiiiii! Ne želim u Svetoj noći slušati hroptaje pasa na samrti, ne želim da mi pred očima skaču zapjenušane gubice sirotih životinja. HOĆU SVOJ BOŽIĆNI MIR!

Imam li ipak neki savjet, neko rješenje koje bih mogla ponuditi očajnim Dubrovčanima koji misle da su i životinje Božja storenja? Naravno. Pravomoćnik će noćas otići na polnoćku. Dok bude na sav glas revao o tihoj noći i sve što uz nju ide izvući ga iz mase, diskretno, diskretno. Pa mu u blizini neke advent-kućice u labrnju uvaliti komad otrova sa okusom golf loptice. Čovjek je lud za golfom. Na pogreb mu dovesti stotinjak dubrovačkih pasa, neka mu se na grobu olakšaju.

Vidite, kukavice dubrovačke, rješenje postoji. Samo hrabrosti nema. Vaši herojski preci se u grobu okreću. Da je Boga on bi iskoristio ovu Tihu noć i na čitav vaš kukavički grad poslao šintere. Neka ga oslobodi od ljudi. Neka u njemu ostanu samo psi. Tako bi se Dubrovniku vratila stara slava.