U Hrvatskoj nikad nije dosadno. Svi naši mediji uvijek istovremeno razvlače jednu žvaku. Sudeći po njim mi smo još u opakom ratu sa mrskim nam četnicima. Jadnoga nam Šeksa optužuju da je ratni zločinac, Bog i Hrvati su svjedoci da on to nije.
Srbi ili četnici, svejedno, umjesto da se pokriju ušima, izgubili su rat, i budu sretni da na njih ne pošaljemo NATO… Znaju li oni uopće tko je NATO? Ovih dana je netko lijepo zamolio građane koji žive u rodnom gradu diktatora u bijegu, Gadafija, da odsele jer bi, ako ostanu, mogli stradati od NATO bombi.
Neka mi još netko kaže da ratno klanje ne može biti pristojno. Nažalost, na divljem Balkanu nitko nikoga nije molio da se povuče prije nego koljači krenu klati ili konobari pucati u glave civila. Da jest ona žena kojoj je u glavu pucao konobar iz Sinja danas bi bila živa ili bi umrla prirodnom smrću,od gladi.
I ostalim smaknutim Srbima, gospićkim civilima, možda bi bilo bolje da su hrvatski heroji bili pristojni poput NATO-a. Ti bi ljudi lijepo živjeli na Kosovu i čekali što će im poručiti pristojni NATO. Nije nešto ali poklonjenom se konju ne gleda u zubiće.
Kako napisah, još smo u ratu, mi Hrvati. More nas teške dvojbe i trojbe. Da li je Šeks heroj kako tvrdi Hrvatska teve ili ipak zločinac kako tvrde četnici? Tko je veći zločinac, Sanader koji je opljačkao Hrvatsku i Hrvate ali nikome nije pucao u potiljak ili je to ipak konobar Norac koji jest smaknuo onu ženu? Doduše, bila je Srpkinja.
Sanader je iza rešetaka, Norac će ovih dana biti prijevremeno pušten, vjerojatno zato jer ne može ponoviti zločin. Teško da bi u Gospiću danas mogao naletjeti na dvadesetak srpskih ženskih glava pa izabrati jednu u koju će sprašiti metak.
Kako bi bilo krasno, a kako je nemoguće, nama Hrvatima i njima Srbima odmaknuti se od rata. Govoriti o Norcu kao o zločincu koji ne bi trebao prijevremeno izaći iz zatvora škaljiva je tema. Zašto čovjek ne bi izašao kad u Gospiću živi ubojica koji je smaknuo Levara?
Zaboravili ste ga? Taj je gospodin nešto želio ispričati u Hagu ili je ispričao pa je dignut u zrak i on i njegova radionica a zamalo i sin. Ubojica šeće, nitko ga ne rasteže po novinama, nitko ga ne uspoređuje sa Šeksom koji je također na slobodi.
Da li je veći zločinac Šeks koji je na stotinu načina zavio Hrvatsku u crno a nikome, bar nije dokazano, nije pucao u glavu, ili je ipak veći zločinac onaj čudak koji je ubio Levara? Ili je još veći zločinac onaj lik koji je, također u Gospiću, najprije ženu silovao pa je ubio? I opet moram biti precizna. Ne treba olako preskakati olakotne okolnosti. I ona je bila Srpkinja. A danas, što mu fali? Čak ga i u novinama hvale kao dobročinitelja.
Želim reći, Hrvatskom slobodno šeću ratni zločinci, ne trebaju nam Srbi javljati njihova imena, kao što ni mi ne moramo njima javljati imena njihovih zločinaca. Sve se zna. A ništa se ne čini i neće se učiniti. Svi koji su u ime ovakve Hrvatske pred dvadeset godina silovali, pljačkali, klali, palili, pucali u civile ili upravljali zemljom za nas su heroji.
Heroji bi bili i oni koji čame u Hagu da nam Hag nije naredio da ih proglasimo zločincima. Bilo bi krasno kad bi vođe Srbije i Hrvatske službeno digle ruke od lova na ratne zločince, bili oni slobodni ili se tek spremali da zakorače u slobodu. Čemu frka, čemu pjena, čemu visoki tonovi na Hrvatskoj teve?
Amnestirajmo sve šekosove i norčeve, zaboravimo na one koji slobodno šeću Tamo Daleko i ovdje blizu. Beskrajne diskusije neće šeksove strpati iza rešetaka ali ni mrtve dignuti iz groba. Zašto nas mediji i hahaoi toliko dave sad već pomalo i dalekom prošlošću?
Zato jer nam je sadašnjost prestrašna i stoga što šutiranje kostiju jadnih žrtava hrvatskim medijskim perjanicama ne nanosi nikakve duševne boli? U potiljak Čičkove majke nitko nije pucao, Hloverkinu sestru nisu silovali pa joj izrešetali leđa. Naši se uglednici i velika pera mogu zajebavati na temu rata jer od toga žive.
Ratni zločnici. Ratni zločini. A mirnodopski zločinci? A mirnodopski zločini? Gdje su pravomoćne presude? Nitko me nikad neće uvjeriti da je Sanader jedini i najveći. Da jest, bio bi na jahti \”Malo vitra\”, povremeno pustio vjetar i češkao jaja.
kad porastem zelim biti Vedrana Rudan 🙂
Zlocini uvek u ratu postoje, bilo da je bio osvajacki ili odbrambeni. Bilo da ste na strani pobednika ili porazenih, ako zlocinci ostanu nekaznjeni u vasim redovima, kad tad ce se to vrati kao bumerang. Ko je jednom ubio verovatno ce i drugi put, samo mu tada povod ne mora biti rat.
POŠTENO, pravi profesionalac,jednakopravno po zaslugama svih zločinaca,bez obzira koje vere bio!
Profesionalni novinar,u penziji.
rat je tavršen pre 15 godina..zamislite da su se 1960. mediji Francuske, Italije i Nemačke još uvek bavili likovima koji su tamo odmah strpani u zatvor, umesto reportaža sa kanskog festivala, Dolče vita,San Rema i Brižit Bardo..a posle – Iliri nenormalni..video bi njih da su ih tako trovali danonoćno ko što nas još uvek huškaju na mržnju
Gdje dvoje ratuju, treći vlada.
Gospođa Vedrana Rudan Jedina u Hrvatskoj koja ima snage govoriti ono što većina misli ali se ne usude reći.
I srpski i hrvatski političari namjerno proizvode vanjeske “neprijatelje” da bi se zaboravila pljačka vlastitog naroda i njegovo jadno stanje…Ne pripadam u nacionaliste, čak mi je i patriotizam pomalo priglup i površan, ali imam dojam da Vedrana, bez ikakve stvarne potrebe i racionalnog razloga više “mlati” po hrvatskim zločincima nego po srpskima… Ovaj put su očito srpski političari zakuhali stvari, ali Vedrana nekako to baš ne primjećuje objektivno…
Posla sam u skolu 15godina poslije drugog svjetskog rata. Istina, ni blizu se nije pricalo o ratu koliko se danas, nakon isto toliko godina prica, pise, polemise….Ali tada su ljudi imali buducnost a danas je nemaju. Onda se trazi krivac. Oni koji nesmiju da “upru prstom u oko” onome ko je stvarno kriv, traze ga svugdje drugdje, naravno, osim gdje treba.
Vedrana, vas tekst me je odusevio, moram priznati da sam se slatko nasmijala – stilu pisanja, a ova istina je nazalost gorca od sveg otrova.
Tako ju je lako razumijeti….