Trojici autora Feral Tribunea Viktoru Ivančiću, Borisu Dežuloviću i Predragu Luciću dogodilo se ono što sigurno nisu željeli. Postali su hodajući spomenici. Tri glavna lika knjige Borisa Pavelića \”Smijeh slobode\”, izdanje Adamić iz Rijeke, obilaze sela i gradove i publici koja nikad ne može stati u prostor koji je za nju organizator rezervirao pokušavaju ispričati priču o Feralu.
Koliko god bili nadahnuti, duhoviti, cinični, maštoviti, Paveliću nisu do koljena. Pavelić je učinio čudo. Pišući o Feralu, ime mu je dao pokojni legendarni Ćićo Senjanović, napisao je remek-djelo. Bila sam na promociji knjige u Zagrebu, Rijeci i Opatiji.
Čovjeka za vrat zgrabi tuga kad čuje takozvane obične ljude koji mole autore da opet pokrenu \”Feral\” jer nam je potrebniji nego ikad. U Hrvatskoj svjetlo odavno ne gori a ogromna većina ljudi uskoro očekuje lomače na kojima će se nakon idućih izbora umjesto starih brojeva Ferala, nekad se u Splitu tako radilo sa novim brojevima, peći živi ljudi.
Knjiga \”Smijeh slobode\”, koliko god govorila o \”Feralu\” na nevjerojatno uzbudljiv način istovremeno nam u lice baca i istinu o pokojnoj, zloj, netolerantnoj, bolesnoj, zločinačkoj Hrvatskoj. Svi mi koji godinama crne slike iz rane prošlosti Mračne Naše pokušavamo zaboraviti čitajući ovu knjigu doživljavamo jezive flešbekove. Pa ipak, očito smo mazohisti, ozbiljna, debela knjiga postiže nezapamćen uspjeh.
Prvo izdanje je prodano u dva tjedna, iduće, nadopunjeno, prodaje se poput listića za klađenje. Zašto? Knjigu sam pročitala, saznala sam o Feralu toliko toga što nisam znala, napisana je tako da se čita poput krimića, pa ipak… Zašto se tako čita \”Smijeh slobode\”? Zato jer nas vraća u bolju prošlost? Da li je Hrvatska iz devedesetih bolja zemlja od ove u kojoj živimo danas?
Ivančić, Dežulović, Lucić, Senjanović, Erceg i mnogi drugi vadili su pokojnici i dušu i crijeva, bez milosti je čerečili, Tuđmana nabijali na kolac, govorili nam istinu o Miloševiću, bili jedini koji su tisućama potencijalnih samoubojica poručivali da život ima smisla jer jednom tjedno izlazi Feral. Čitali smo Feral i nadali se da, dok god se tamo neki klinci smiju stravi i užasu u kome živimo, za nas ima nade.
A onda se ugasio Feral. I ugasila se nada. Pa se pred koji mjesec u jednoj drugačijoj državi ukazala knjiga \”Smijeh slobode\”. Nije \”Feral\” a jest \”Feral\”. \”Feral\” biblija. \”Feral\” smijeh. \”Feral\” svjetlo? \”Smijeh slobode\” se kupuje i čita jer nas miče iz stvarnosti. Ulijeva nam nadu, lažnu ali ipak nadu da smijeh, možda, može pobijediti na kraju. Mi se danas želimo smijati da ne bismo sebi pucali u glavu. Zbog toga je jedan gospodin, izbjeglica iz Bosne, na riječkoj promociji rekao, penzija mi je 1500 kuna ali nije mi žao za knjigu dati 200 kuna.
Ima pravo. Nije 200 kuna neka lova ako te može na nekoliko sati izvući iz užasa u kome se daviš. Ne živi se samo od kruha i vode i plaćanja rate u švicarcima. Ima nešto i u zaboravu.
I sve je i divno i krasno dok ne naletiš na stihove tiskane u posljednjem broju \”Ferala\”.
\”Laku moć, voljena Hrvatska,
Zapjevaj, nemoj se stidjeti
Svjetlost kad dogori feralska
Ti ćeš se sretnijom vidjeti.
Cvjetat će zemlja, more i zrak,
Poslovni tornjevi, voćnjaci…
Svijetao bit će i taj tvoj mrak,
Kad u njemu zabljesnu očnjaci.\”
Pročitajte \”Smijeh slobode\”! Sigurna sam, bit ćete za očnjake spremniji.
Comments
21 responses to “Smijeh slobode”
Zeljno sam cekala svaki broj Ferala, dok je Djermano pisao. Kad je on napustio taj list, prestala sam ga kupovati.
On je objasnio zasto je otisao i ja sam mu vjerovala. Sve sto je bilo nakon njegovog odlaska vise nije vazilo.
VEĆ 25 GOD., ČEKAM TAJ DAN. KONAČNO SMO U BLEIBURGU- DIVAN DAN ! HRVATSKA JE POD POKROVITELJSTVOM I INICIATIVOM PREDSJEDNICE NAŠE, USPJELA REHABILITIRATI: N.D.H., HITLERA, JASENOVCA… SVE… NI JEDAN NAROD NEMA TOLIKO PIJETETA PREMA ZRTVAMA “BEZ OBZIRA ŠTO SU ČINILI”.- BLAJBURGSKE ZRTVE (UBICE) SU NABIJALI NA BAJONETU DJECU U JASENOVCU… ALI IH SE TREBA OPLAKIVATI OD “HUMANIH” HRVATA,BEZ OBZIRA. BIO SAM U UPRAVI DINAMA, KAD SMO POČELI DOMOVINSKI RAT U MAKSIMIRU – SA “CRVENOM ZVEZDOM” KOJA JE BILA U TOM MOMENTU PRVAK EVROPE- NEPOBJEDIVA !!! TREBALO JE SPRJEČITI UTAKMICU JER BI MI BILI, JASNO, PREGAZENI NA SVOM TERENU OD SRBA, ŠTO SMO SVI ZNAOLI DA UTAKMICU, MAKAR I NAJPRLJAVIM SREDSTVIMA TREBA SPRJEČITI. SVI SU ULAZILI NA TRIBINE SA PUNIM DJEPOVIMA KAMENJA- NIKO NIJE KONTROLIRAO ŠTA NOSITE. KAD JE POČELA UTAKMICA ODMAH JE POČELA KIŠA KAMENJA PO SRPSKIM TRIBINAMA. NITI NAŠI IGRACI, ZNAJUČI DA ĆE BITI PREGAZENI OD PRVAKA EVROPE NISU HTELI IGRATI.. POLICIJA JE POKUŠALA USPOSTAVITI RED, IZAŠLA NA STADION. JEDAN OD PREPLAŠENIH IGRAĆA, ZBOG NASTAVKA UTAKMICE ODGURNUO JE JEDNOG POLICAJCA I ODMAH KUKAVIČKI POBJEGAO. OVA KUKAVICA-IGRAC, JE PROGLAŠEN RATNIM JUNAKOM I DO DANAS GA SE SLAVI I HVALI. HRVATSKI SPORT JE NAJPRLJAVIJ SPORT… NAJGNJUSNIJ, KAO I HTV !!!
Sva sreća da činjenice govore potpuno drugačije!
Ima nešto i u zaboravu, da ima, jer je prije bilo suosjećanja, tj. nešto ljudskog u svima, a upravo su nas kritike za prevladavanje neljudskog suživota, činile živima. Čini mi se da su baš te kritike, koje su najvažnije za svako društvo, bilo u obliku humora kako od Ferala za našu, ili u obliku glazbe od Johna Lennona za svjetsku politiku, nestale. Za sada možemo platiti par sati užitka za zaborav, bojim se, ako se ovako nastavi da će se užici brojiti u stotinkama sekunde. Valjda se opet, vrijeme je, netko pojavi sa dobrim vibracijama i tekstom, zaslužili smo, jer živimo, ali ne punim plućima, nada ostaje zadnja…….
Petkom je na kiosk kod škole stizao Feral. Kako samo dočekati petak? Pa čitati kako ti hrabri dečki praše po bitangama što se tako voljeli zvati doboljubima! Pa valjati se od smijeha kad vidiš onu naslovnicu s Krivoustim i Slobekom u toplom zagrljaju u krevetu!! Ha ha!!!! Kako je to jednostavno kad je netko drugi hrabar a na meni je samo da platim ,uzmem novine pod znakovitim nazivom Feral i onda doma umirati od smijeha.
Zapravo me je sramota. Sad psujući gledam i slušam one nakaze s Pliberka i pitam se koliko to luđaka ima u ovoj nesretnoj zemlji i proklinjem Starog jer nije dovršio posao.Jer da jest, ne bi ove budale danas blebetale o stotinama tisuća pobijenih Hrvata( Crni marko) a šutjeli kao pičke o Jasenovcu i ostalim ustaškim stratištima.
Zašto sada šuti Europa ? zašto se ne javi američki ambasador?
Pa to je jasno. Sve je spremno za novi rat!
A ti Ajnštajn – daj pritisni onu tipku na kompu caps lock, pisanje velikim slovima je nepristojno. Bez obzira jesi li ustaša ili četnik, Hrvat ili Srbin, bez obzira voliš li Feral ili ne, jel jasno?
Živi mi bili i zdravi feralovci, sve vas volim, i vas koji ste pisali i vas koji ste s veseljem čitali!
” O lijepa,o draga slobodo….” Zar su ovi stihovi postali bezvredni?!
Treba odati zahvalnost Vedrani za temu o Feralu. To nije zabavni list nego ogromna hrabrost širiti istinu, kad si na nišanu susjeda- neljudi, hrvati, srbi i svi u jugi. Vas nije zanimala vladavina nepravde, nego kupiti zabavne novine i cerekati se… DA LI JE TO SMISAO ŽIVOTA?- Zar te istina i pravda ne interesiraju. nego zabavica, dok su ljudi ginuli iz čista mira, kao i vladavina prevare i pljačke od hrvatskih kriminalaca, koji još vladaju? ZAR SU TI VAŽNIJA VELIKA ILI MALA SLOVA OD ISTINE, KOJE AJNSTAJN IZNOSI? Kakav si ti, bilo ko, kome istine o takozvanom domovinskom ratu, ratu kriminalaca, ne zanimaju? TO ŠTO AJNSTAJN IZNOSI, POŠTEN ČOVJEK NE MOŽE IZDRŽATI BEZ SUZE NA OČIMA! naj prljavij početak jednog gnjusnog rata prevare…
Feral je bio,a Feralovci i danas djeluju poput psihoterapeuta,i to naciji daje snagu da ljubi sve što je vrijedilo,a vrijedilo je živjeti s Titom.Oni koji su najviše dobili,27 stambenih kredita su neki digli,vratili nisu ni jednoga,ti su bili najveći neprijatelji i zagovarači ove današnje prosjačke države sa nekoliko stotina milijardera,manje više nepismenih.Još samo da dovrše posao i pripoje Hercegovinu. Feralovci poso vam ne gine.
potpuno ste u pravu, gđo rudan, “pavelić je učinio čudo”, kako poglavnik ante koji je hrvatsku oslobodio hiljada i hiljada srba, tako i njegov prezimenjak boris objavivši knjigu o dežuloviću & his company, čime je oživeo priču o “feral tribjunu”, verovatno jedinoj svetloj tački hrvatskog novinarstva devedesetih godina i uopšte jednoj od retkih svetlih tačaka novinarstva na ex-yu prostorima u to vreme. čitao sam neke tekstove o knjizi “smijeh slobode” još pre par meseci ( http://lupiga.com/vijesti/smijeh-slobode-uskrs-ferala-kako-je-pavelic-vratio-feral-medju-zive ) , izgleda da se svako izdanje razgrabi još u pretprodaji tako da je do primerka u regularnoj prodaji faktički nemoguće doći. i danas rado čitam ivančićeve, dežulovićeve i lučićeve tekstove, ova trojka je i dalje britka i lucidna, ne štedi nikog i ništa im nije sveto osim istine. u svakom zlu postoji nešto dobro, bravo za borisa pavelića čija nas knjiga podseća na nešto predivno u vremenu koje bi bilo najbolje, ali je ujedno i nemoguće zaboraviti. uredništvo “ferala” ukazalo je gostoprimstvo i meštru od humora i pisane reči, velikom i nenadmašnom miljenku smoji, koji je svoje poslednje tekstove objavljivao upravo na stranicama ovog splitskog nedeljnika, jer u mejnstrim medijima nije bilo mesta za njega… zašto je legendarni smoje bio proskribovan u tuđmanovskoj hrvatskoj, to je već priča za sebe… evo u prilogu jednog teksta koji je na to pokušao da odgovori:
http://obicancitalac.blogspot.com/2013/08/fenomen-smoje.html
izvinjavam se zbog lapsusa – ne “lučićeve”, već lucićeve tekstove. ima ovde kod nas, u srbiji, jedan lučić, koji nije ni do kolena luciću, koji je bio nekakav potrčko u db-u, a karijeru novinara je napravio takođe devedesetih, ali ne časno poput “feralove” perjanice… no, to je takođe priča za sebe…
šta je ovo, o čemu se radi? moj inicijalni komentar još uvek čeka moderiranje, a drugi, koji je samo pojašnjenje prvog (zbog lapsusa) je objavljen. kakve to igre igrate na ovom sajtu da mi je znati, g. slavene hrvatin?
Kad sam se zadnji put smijala ??Kad sam čitala Feral i nenadmašnim piscima!!
Nanadmašnim…ja više ne gledam Tv,ne čitam novine…Gadljivo,do neprobavljivosti,ali tješi me da još ima mislećih kao ja…Vjerujte,mislila sam da sam jedina
Tony – da, smeta me polupismenost, smeta me kad netko ne poznaje osnovna pravila pristojnosti u međusobnoj komunikaciji. I da, jako me smeta nepoznavanje pravopisa. Važno je to znati i na taj način se čuva kultura jedne zemlje.
Ono o smijehu na Feralove napise očito nisi razumio. Mi smo se smijali od sreće da je netko napisao točno ono što smo mi mislili samo nismo bili hrabri kao oni.
Da se razumijemo, tipfeler je nešto što se svakome može dogoditi kad tipka u brzini, ali isto tako istina je jako glasna i kad se napiše malim slovima.
He;))
ISTINA je jednako velika cak i kad je pisana sa malim slovima?
Je…
ali SUPER je stvar sto je bas SVATKO pise na svoj nacin!
Nema VEĆE ISTINE od vlastite;))
…
To je taman dovoljno,da ISTINA postane SUBJEKTIVNA STVAR-i sasvim drugacije gledana…
Obozavam TU NENADMAŠIVU ŽIVOTNU MUDROST koja se svima moze JEDNAKO i ISKRENO NARUGATI u lice,iz drugacijeg kuta;))
Odlican je bio Feral a i ovaj tvoj tekst o Feralu Vedrana!Gdje mogu kupiti knjigu “Smijeh slobode”?
Ich, slažem se s Vama. Mislim da ste u pravu..Još bi dodao da ISTINA JE IZNAD FORME (GRAMATIKA LEPO, LIPO, LIEUPO…SLOVCA ITD.), NEGO- ISTINA JE U SADRŽAJU… NOVOIZMIŠLJENI JEZICI, STVORENI DA BI DJECA ISTOG NARODA-SRBOHRVATA NE BI SE MOGLI RAZUMJETI, NEGO MRZJETI I KLATI MEĐUSOBNO BEZ KRAJA… PA KAD GOVORIM KAO ČOVJEK, A NE KAO NACIONALIST,
NELJUDI TO NE PODNOSE
Bas,drago mi je da ste shvatili…
‘Ruganje’ je definitivno SMIJEH SLOBODE;))
I-drago mi je kad POSTOJE LJUDI koji se NE DAJU SVESTI ni SMESTI na samo ‘JEDNU ISTINU’…
…
To NE POSTOJI-
i to god kaze drugacije-TAJ LAŽE…samim time…
to vise NEMA VEZE sa ‘SMIJEHOM SLOBODE’;))
Fekal se borio za Jugoslaviju do poslijednjeg daha…..
Ko zadnji izadje neka zaključa i ugasi svjetlo!
Ljudi traze slobodu, a sloboda ljude! Dok se sloboda borbom ne zadobije dotle odjekuje njezin smijeh. Kod jedni ljudi od radosti koja proistice iz nade da ce slobodu pronaci, a kod drugi od zalosti sto su prevareni!
Uvijek sam se grozio ljudi tipa “Dežulovića” tj. de-žuljevića.Život nije takav da ga poput poplave nekad možeš promatrat predan u naprijed, jer netko nije podigao nasip kad je trebalo, ili netko kome nije osigurano dovoljno vreća ili pijeska…postoji vrijeme i mjesto kad osjećaš bilom koje u tebi kuca, kad si vizionar i kad znaš šta ti je činiti ma koliko to naizgled uzaludno bilo.Životni de-žuljevići su obično lišeni životnih žuljeva, oni bivaju okrznuti svojim ne realnim svijetom.Lagano je Dežuloviću bilo šarat kao novinar po strvini Vukovara kad je normalnom čovjeku grč u želudcu iz pijeteta onoga što visi u zraku i što ulazi u krvotok…lako je biti de-žuljević iza skuta najhrabrijih i najodvažnijih jer je nekad između heroja-budale-genija vrlo tanka nevidljiva nit.Tako je i sa Feralovcima.Car po nekad i mora biti gol a u kući je gol i carica i car jer onda nema niti vojske, niti straže, nema ničeg.Šta je samo u glavama strvinara čiji je osnovni posao napravit karikaturu baš od svega i pod svaku cijenu?