Smijeh slobode

Trojici autora Feral Tribunea Viktoru Ivančiću, Borisu Dežuloviću i Predragu Luciću dogodilo se ono što sigurno nisu željeli. Postali su hodajući spomenici. Tri glavna lika knjige Borisa Pavelića \”Smijeh slobode\”, izdanje Adamić iz Rijeke, obilaze sela i gradove i publici koja nikad ne može stati u prostor koji je za nju organizator rezervirao pokušavaju ispričati priču o Feralu.

Koliko god bili nadahnuti, duhoviti, cinični, maštoviti, Paveliću nisu do koljena. Pavelić je učinio čudo. Pišući o Feralu, ime mu je dao pokojni legendarni Ćićo Senjanović, napisao je remek-djelo. Bila sam na promociji knjige u Zagrebu, Rijeci i Opatiji.

Čovjeka za vrat zgrabi tuga kad čuje takozvane obične ljude koji mole autore da opet pokrenu \”Feral\” jer nam je potrebniji nego ikad. U Hrvatskoj svjetlo odavno ne gori a ogromna većina ljudi uskoro očekuje lomače na kojima će se nakon idućih izbora umjesto starih brojeva Ferala, nekad se u Splitu tako radilo sa novim brojevima, peći živi ljudi.

Knjiga \”Smijeh slobode\”, koliko god govorila o \”Feralu\” na nevjerojatno uzbudljiv način istovremeno nam u lice baca i istinu o pokojnoj, zloj, netolerantnoj, bolesnoj, zločinačkoj Hrvatskoj. Svi mi koji godinama crne slike iz rane prošlosti Mračne Naše pokušavamo zaboraviti čitajući ovu knjigu doživljavamo jezive flešbekove. Pa ipak, očito smo mazohisti, ozbiljna, debela knjiga postiže nezapamćen uspjeh.

Prvo izdanje je prodano u dva tjedna, iduće, nadopunjeno, prodaje se poput listića za klađenje. Zašto? Knjigu sam pročitala, saznala sam o Feralu toliko toga što nisam znala, napisana je tako da se čita poput krimića, pa ipak… Zašto se tako čita \”Smijeh slobode\”? Zato jer nas vraća u bolju prošlost? Da li je Hrvatska iz devedesetih bolja zemlja od ove u kojoj živimo danas?

Ivančić, Dežulović, Lucić, Senjanović, Erceg i mnogi drugi vadili su pokojnici i dušu i crijeva, bez milosti je čerečili, Tuđmana nabijali na kolac, govorili nam istinu o Miloševiću, bili jedini koji su tisućama potencijalnih samoubojica poručivali da život ima smisla jer jednom tjedno izlazi Feral. Čitali smo Feral i nadali se da, dok god se tamo neki klinci smiju stravi i užasu u kome živimo, za nas ima nade.

A onda se ugasio Feral. I ugasila se nada. Pa se pred koji mjesec u jednoj drugačijoj državi ukazala knjiga \”Smijeh slobode\”. Nije \”Feral\” a jest \”Feral\”. \”Feral\” biblija. \”Feral\” smijeh. \”Feral\” svjetlo? \”Smijeh slobode\” se kupuje i čita jer nas miče iz stvarnosti. Ulijeva nam nadu, lažnu ali ipak nadu da smijeh, možda, može pobijediti na kraju. Mi se danas želimo smijati da ne bismo sebi pucali u glavu. Zbog toga je jedan gospodin, izbjeglica iz Bosne, na riječkoj promociji rekao, penzija mi je 1500 kuna ali nije mi žao za knjigu dati 200 kuna.

Ima pravo. Nije 200 kuna neka lova ako te može na nekoliko sati izvući iz užasa u kome se daviš. Ne živi se samo od kruha i vode i plaćanja rate u švicarcima. Ima nešto i u zaboravu.

I sve je i divno i krasno dok ne naletiš na stihove tiskane u posljednjem broju \”Ferala\”.

\”Laku moć, voljena Hrvatska,
Zapjevaj, nemoj se stidjeti
Svjetlost kad dogori feralska
Ti ćeš se sretnijom vidjeti.
Cvjetat će zemlja, more i zrak,
Poslovni tornjevi, voćnjaci…
Svijetao bit će i taj tvoj mrak,
Kad u njemu zabljesnu očnjaci.\”

Pročitajte \”Smijeh slobode\”! Sigurna sam, bit ćete za očnjake spremniji.


21 Comments

  1. adagio-59
  2. Ainštain
    • Bimbo
  3. ju_di_ta
  4. Mil-anica
  5. Tony Junge
  6. che
  7. che
  8. che
  9. Ich
  10. Ivanka
  11. Tony Junge
    • Ich
  12. Vedran Mudan
  13. Proust
  14. M. Mikic
  15. Leo

smijeh slobode