Ovih su dana na nogama sve hrvatske televizije, pisani mediji, portali. Nova TV otkrila je da u jednoj od hrvatskih zabiti pacijente liječe ili “liječe” ludi doktor i još luđa “sestra”.
Prilog je zastrašujući. Dvoje bolesnih, zapuštenih ljudi daje intervju reporteru američke televizije koja “hrabro”, “u ime istine”, provaljuje u zapuštenu ambulantu da bi nam junaci “istraživačkog novinarstva” ispričali Priču sa P velikim k’o kuća. Digli su Hrvatsku na noge.
Treba li pozdraviti ovaj herojski čin? Dugo sam bila novinarka i znam kako se radi. Kad osjetiš žrtvu, kad nanjušiš nešto morbidno, jadno, bespomoćno, razvali, ugrizi, zgnječi, razbij, neka se narod veseli, neka narod klika, neka narod gleda, neka narod čita.
Bivše kolege, jebite se! Biste li se ikad usudili na isti način i sa istim porivom provaliti u dom našeg premijera, ministra, sabornika ili sabornice? Ne pada vam na kraj kurca.
Vi znate i ja znam i svi koji živimo u ovom sranju znamo da našim životima upravljaju bolesnici opakiji od ovo dvoje nesretnika. More nas glađu, nepravdom, bezakonjem, tjeraju nam djecu u svijet, rugaju nam se otkako imaju Hrvatsku. Neobrazovani, prosti, drski, bijesni. Zli do pakla.
Ne kažem da naš premijer i njegovi pobočnici nemaju čišći vrat od sirotog, seoskog, bolesnog liječnika. Dečki i cure, niste vi prema premijeru milosti puni zato jer se jednom dnevno brije i tušira.
Njega i sve oko njega, iako su čista inkarnacija Zla, puštate na miru jer imaju moć. Bijednici, kad ćete staviti krušku pod njušku nekome tko bi vam zbog toga mogao razvaliti njušku?
Poznajem vas pa ću vam reći, nikad, “istraživači” moji, nikad! Žao mi je onog sirotog dvojca. Blago razbojnicima koji vladaju Hrvatskom. Kako je lako usrećiti slijepce koji gledajući bijednike ne znaju da gledaju u ogledalo.
