Rak u Slavonskom Brodu

Što nam prvo padne na pamet kad kažemo “Hrvatska”? Todorić. Kako Ga spasiti? Agrokor se trese, Todorić je naš Tata, ne možemo gledati smrt Oca a da nam se srce ne smrzne.

Što nam drugo padne na pamet kad kažemo “Hrvatska”? Abortus. Strašno je koliko nerođenih Hrvata i Hrvatica plati glavom iako još nemaju glave. Zato treba moliti pred bolnicama, presretati djecoubojice koje kreću prema kireti kao da ih Bog ne gleda. Bog ih gleda jer i on, kao i Hrvati, najviše na svijetu voli djecu.

Što nam treće padne na pamet kad kažemo “Hrvatska”? Naši političari, naši veleumni spasitelji. Užad koja nas vuče u bolje sutra. Svakakvih ih ima. Neki su veliki katolici, najveći među njima, bivši pomoćnik nekog ministra, nikad u životu nije drkao. Svi mu se rugaju kao da je drkanje nešto općeprihvatljivo i normalno. Nedrci su hrvatski heroji, dragovoljci Domovinskog mira. Ne svršavaju u ruku svoju, ne rasipaju sjeme svoje uzalud. Naš nedrk ima šestoro djece. Naši političari vole djecu.

Što nam četvrto padne na pamet kad kažemo “Hrvatska”? Kolinda. Kolinda je hrvatska Majka. Ona nam je davno uputila vrisak:”Svi ste vi moji!” Tko to može zaboraviti? I ona voli dječicu. Da ne voli ne bi ih imala, da ne voli nas, svi smo mi njena djeca, ne bi bila predsjednica. Ima li Hrvatske bez Kolinde?

Što nam peto padne na pamet kad kažemo “Hrvatska”? Nemam pojma. Plenković? Premijer bi nam morao pasti na pamet. Odlučuje o našoj sudbini, brine o nama, ima dječicu, preciznije, dijete i bebu. Kako je to lijepo imati premijera koji doma ima bebu. Beba plače pa stoga premijer često razmišlja o dječici koja će rasti, rasti, pa odrasti, pa postati mladi ljudi, pa se školovati, pa naći posao, pa imati svoje bebe…

Što nam nikad ne padne na pamet kad kažemo “Hrvatska”? Slavonski Brod. Slavonski Brod nam baš nikad ne padne na pamet. Slavonski Brod nije Todorić. U Slavonskom Brodu žene ne moraju odlaziti na abortus da bi “ubile” ili ubile svoje dijete. Umjesto njih to radi država, to rade Plenković i ekipa.

Za one koji ne znaju, a tko zna, Slavonski Brod je grad u kome dječica, i ne samo ona, ali ona su nam najdraža, masovno umiru od raka jer u Bosanskom Brodu tamošnja rafinerija godinama riga smrt. Vlasnici su Rusi kojima ne pada na pamet učiniti nešto da bi spasili živote građana u Bosanskom Brodu i u Slavonskom Brodu. Ima tu logike. Zašto bi Rusi brinuli o mrtvoj dječici koju prestravljeni roditelji svakodnevno polažu u zagađenu hrvatsku slavonskobrodsku zemlju? Mrtva djeca u Slavonskom Brodu nisu hrvatska djeca, ona su nešto što je ubilo nešto rusko. Nikakve veze to mrtvo nešto nema s Plenkovićem, moliteljima, onim drkadžijom, Todorićem, Kolindom.

Hrvatski mediji i danas kukaju nad Todorićevom sudbom kletom jer je Todorić “dobar čovjek, a posebno voli svoju djecu.” Zato će mu država i oprostiti dugove. Ako je “Hrvatska” na toliko različitih načina hipersenzibilna kad se o djeci radi zašto baš nikoga od onih koji imaju Hrvatsku nije briga za male Brođane? Kolinda šuti, Plenković ljulja svoju bebu. Ne zna da roditelji u Slavonskom Brodu sa jednakom ljubavlju ljuljuškaju svoje bebe užasnuti što će njihove srećice za koju godinu biti leševi odjeveni u bijele lijesove. Naši popovi naplaćuju mise za male, mrtve Brođane ali ne grme sa oltara protiv grijeha nečinjenja gadova u Vladi i Saboru koji samo o svojoj djeci brinu.

Zemlja smo licemjera, a Brođani su ljudi kojima se čudim. Godinama se dave, godinama ugibaju poput stoke, godinama im se djeca bore sa rakom, godinama gube bitku njihovi najdraži, njihovi najmiliji, njihovi najslabiji. Zašto se ne maknu s mjesta? Nije Zagreb na kraj svijeta. Nije ni Sabor. Nije ni Pantovčak. Možda bi mogli saznati Plenkovićevu adresu i pred njegovom kućom zapaliti stotinu gumenih kotača. Neka smrad i dim krene prema nebu, neka Plenkovićeva beba vrisne, neka se zakašlje, neka na trenutak izgubi dah. Možda bi to pomoglo?

Ljudi moji. U Hrvatskoj u najstrašnijim mukama UMIRE ČITAV JEDAN GRAD! Plenković i bratija ove su subote opušteno pili kavu usred Zagreba zadovoljni jer su u zlatu plaćeni za svoja nedjela i sretni jer su im djeca zdrava.

Prokleti bili.