Pokaži mi svoju picu

Pa šta ako ovaj tekst pišem jer je sutra Dan žena? Tko vas jebe, dečki. Sutra neću moći pisati jer ću se naliti u čast činjenice da sam žensko. Drago mi je da sam žensko. Ubila bih se da mi naraste kurac iako nije lako. Diskriminirane smo na milijun načina i potpuno je svejedno da li živimo u Švedskoj ili Saudijskoj Arabiji. Muškarci su maštoviti, ne ubijaju nas u svim krajevima svijeta na isti način. Sigurna sam da je ovaj problem nerješiv na nekom “globalnom” nivou ali lokalno, mislim ono, jedan na jedan… U Hrvatskoj ne prođe dan da neka žena ne dobije nož u vrat zato jer je njezin dragi voli. Gad iz zatvora izađe prije nego što u njega uđe. Kad žena “iz ljubavi” uvali nož u vrat čovjeku svog života dugogodišnja robija joj ne gine. Da ne bi ostale sretnice dobile inspiraciju.

Pristrana sam, to znaju svi oko mene, muškarci mi se gade. Ne svi, ne onih pet koje volim. Muškarci. Govna koja će svako sranje što nam ga uručuju prikazati kao poklon. Imaju veće plaće jer su uspješniji, uspješniji su zato jer nemaju menstruaciju. Ne možeš krvariti i biti šefica marketa. Mi i rađamo, a zato jer rađamo moramo brinuti o djeci, dojiti, voditi ih u vrtić, školu, vjeronauk, neka curice i dečki nauče tko je nastao od čijeg rebra i tko zbog toga mora najebavati do smrti.

Mi imamo i stare roditelje, njegove i naše, o kojima treba brinuti. Ne možeš odletjeti u Njujork na službeni put ako njegov otac ima upalu prostate. Tko će mu kuhati, jebiga? Nije žensko na ovome svijetu da putuje, zarađuje i jebe se na službenom putu, naše je da rađamo, rodimo, da budemo trudne i da nam muškarci govore kako je to biti trudan, što je menopauza i kako je steći… O temama o kojima nikad ni jedan muškarac na ovome svijetu ne može ništa znati oni znaju sve.

Bacila sam oko na internet. I izrigala se. U Rijeci je predstojnik Klinike za porodništvo i ginekologiju muškarac. U Zagrebu je muškarac na čelu Sestara milosrdnica i Klinike za porodništvo Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dečko je šef i Svetog duha, muškarac upravlja i splitskim rodilištem i zadarskim. Jedina žena na čelu rodilišta je gospođa iz Osijeka. Neću joj spomenuti ime jer je to podatak od danas a do sutra će vjerojatno dečki zaključiti da ona to ne može ostati jer ima jajnike.

Zamislite da je obrnuto. U Hrvatskoj se urologinje mogu izbrojiti na prste jedne ruke. Zato jer dečki misle da ni jedna žena ne može o njihovom kurcu znati više od njih samih. Prostata je nešto što samo oni imaju, kako žena može uvaljivanjem ženskog prsta u mušku guzicu doći do bilo kakvog pametnog zaključka kad ženska nema ni prostatu ni mušku guzicu ni kurac. Zato oni svoga đoku polažu samo u muške šape, zato oni svoj čmar šire samo dečkima. A opet, s druge strane, o našem međunožju sve znaju. Pametni su za popizdit.

Kad negdje organiziraju kongres, bio je jedan u Osijeku, Hrvatski kongres ginekologa s međunarodnim sudjelovanjem, u Organizacionom odboru bili su samo muškarci, u Znanstvenom odboru 24 muškarca i 7 žena, u dopredsjedništvu Kongresa 3 muškarca i 1 žena. Tajnice su bile žene. Na Kongresu o reprodukcijskom zdravlju, planiranju obitelji i kontracepciji u Šibeniku, hotel Solaris, bilo je 25 predavača, od nji 6 žena. U Topuskom je Crkva organizirala ginekološki kongres. Čak i hrvatski popovi koji u životu pičku vidjeli nisu vrhunski su ginekolozi.

Na čelu Hrvatskog društva za ginekologiju je muškarac. Na čelu Hrvatskog ginekološkog onkološkog društva je muškarac, dopredsjednik je muškarac, žena je tajnica. I nama je to normalno? Muškarci i popovi drže nam slovo o menopauzi, menstruaciji, trudnoći i abortusu zato jer mi glupače pojma nemamo što se u našem tijelu dešava. Kad još naglasim, a treba naglasiti, da kardinal Bozanić u Hrvatskoj slovi kao apsolutno najveći autoritet za abortus i sve ostalo uz pičku vezano, pitam se pitam da li je to slučajno?

Nije. Ne pružamo otpor. Znam da je ovo prastari podatak, jučer je u Karlovcu muž pred očima svoje djece pokušao lovačkim nožem ubiti majku svoje djece. Nije uspio. Zasad. Nož je držao u autu. A što mi držimo u autu? Pelene, papirnate maramice, uloške. Godinama vam govorim i pišem, u gluhe uši, ja bez noža ne idem ni smeće baciti jer nikad ne znaš kad možeš naletjeti na smeće. Zapamtite, u ratu s njima ulošci ne pomažu!

A šta ćemo, šmrc, šmrc, sa muškarcima koje zlostavljaju žene? Neka se udruže i jebu međusobno.