Upravo na Hrvatskoj televiziji gledam koncert “Ne dirajte mi ravnicu”. Danas je Dan Zagreba, zato nekoliko tisuća tamburaša tambura kako su neki uspjeli obraniti “ravnicu” od svima nam mrske JNA. Tamburaše sluša milijun gostiju presretnih što je “ravnica” oslobođena.
Mi pred ekranima imamo čast gledati Velikog Vođu i osloboditelja, nikad zaboravljenog doktora Franju Tuđmana. Čovjek je u bijednim, brončanim hlačama. Sirotan izgleda kao da ga je prljava voda donijela. Nije to zaslužio naš nikad prežaljeni general i doktor i Otac Domovine. Đe je bijela uniforma, đe elegantno odijelo? Doktor i Otac nikad nije izgledao kako klošar. Klošari smo mi koji se davimo u ovoj prljavoj bari.
Budući hrvatski predsjednik Škoro čestita svima Dan Grada i Dan branitelja. Da nije bilo branitelja ne bi bilo Dana branitelja, da nije bilo branitelja ne bi bila oslobođena ravnica. Sigurna sam da će svi koji budu gledali ovu neviđenu feštu dobro utvrditi gradivo.
Da, treba razjasniti, što je “ravnica” koju oni nisu smjeli dirati, i tko su oni “koji će se vratiti”. Ravnica je Slavonija. Danas na Dan Grada Zagreba i Dan Branitelja pjevati o “ravnici” i “vraćanju” pljuvanje je u lice ne samo Slavoncima nego svim građanima ove sirote “države”.
Slavonija je spaljena zemlja. Nije je spalila mrska JNA, spalila ju je svima na ekranu draga HDZ. Iz nje je otišlo sve što se moglo kretati, u nju se baš nitko neće vratiti. Čitava je Hrvatska “ravnica”.
Umjesto da se na Dan grada Zagreba i Dan branitelja proglasi Dan žalosti u znak sjećanja na sve od kriminalaca Hrvata protjerane Hrvate, oni tamburaju.
Ne gubimo nadu. Možda i tambura ide na vodu dok se ne razbije.
