Doktorice Markić,
godinama mi se smiješite sa ekrana, portala, ima vas i u tiskanim medijima. Pravo je čudo danas u Hrvatskoj vidjeti nekoga tko se smiješi. Ne ide nam baš. Ljudi gladni, djeca im odlaze u tuđe zemlje i nikad se neće vratiti, lijekovi skupi, bolnice strašne, u vrtićima glad, škole se ruše djeci na glavu, čak i i one škole u kojima Isus na križu visi. Vi se ipak smiješite. Nešto vas grije. Osjećate se dobro.
Nisam vas previše guglala, ne znam o vama mnogo. Imate dvorac, stekli ste ga poštenim radom, zaboravila sam kakvim, rodili ste mnogo djece, sva su vaša djeca sretna, ni jedno nije pobjeglo, niste ni udovica. Bog nije od vas digao ruke onako kako je to učinio od ostalih Hrvata i Hrvatica. Pa ipak, osjećam, ne smiješite se vi zbog toga što ste bogati i zato jer su vam materijalno osigurani i unuci i praunuci. Ne. Smiješite se jer znate da smijeh liječi. Hrvatice i Hrvati su bolesni, a vi ste doktorica. Liječnica hrvatskih duša.
Sutra ćete marširati prema Markovom trgu da biste iz hrvatskih zabludjelih ovčjih glava izbili Istanbulsku konvenciju. Sigurna sam da će vas pratiti bar milijun ljudi. U ovoj zemlji ne žive samo slijepe komunjare. Ima ih i katolika i udovica i dragovoljaca i boraca i borkinja koji su spremni učiniti sve za boljitak Lijepe Naše. I ubiti ako treba, a trebat će, ako uskoro slijepci ne progledaju.
Zašto ćete sutra marširati vi i onih milijun? Nekoliko ste to puta rekli. Iznad hrvatskih glava visi ogromna, oštra sjekira, Istanbulska konvencija. Ako nam tresne na glavu posljedice će biti jezive. U ovoj ćudorednoj, 98% katoličkoj zemlji događat će se strašne stvari. Veliki, ružni, neki čak i tamnoputi, možda izbjeglice, pederi, postoji i grozna mogućnost da to budu i Srbi, na svoja će odvratna muška nehrvatska tijela navući ženske haljine, ulazit će u ženske zahode i besramno uživati dok budu gledali kako čedne Hrvatice, katolkinje, pišaju.
Slažem se s vama, ne treba im Bog oprostiti zato jer ne znaju što čine, oni znaju što čine, pizda im materina perverzna nekatolička. Oprostite, ovo je bilo jače od mene.
Sutra neću biti s vama. Pripadam u grupu koja koristi bijeli štap. Zato ne vidim kome bi muškarcu u haljini, ma koliko bio nehrvat i perverzan, moglo pasti na pamet da uđe u zahod gdje vi pišate i uživa u šumu vašeg zlatnog slapa. Toliko bolesni nisu čak ni vaši prijatelji, muškarci u crnim haljinama.
Možda sam u krivu? Ipak ste vi toliko puta dokazali da sve znate o perverziji. Zato izbjegavate javne zahode, zato pišate samo u svom dvorcu, zato svoju hrvatsku tekućinu ispuštate u svoju zlatnu školjku.
Želim vam da i sutra, kao toliko puta do sada, praznoga mjehura, sa osmijehom na milom licu, budete za dom spremni. Blago nama s vama.
Hvaljen Isus i Marija,
V.R.
