Otpisani

Ovih dana, čitam po portalima, gori Zagreb. Pale se kontejneri, gore automobili, zagrebačke noći svijetlije su od zagrebačkih dana. Tko su teroristi, tko je meta? Gori li Zagreb jer su zagrebačke ludnice zbog nedostatka državnog novca luđacima dale slobodne dane? Bandić se vozika okolo u ludom autu dok zagrebačka djeca u vrtićima skapavaju od gladi.  Bandić za djecu nema love, za luđake još manje.

Zašto luđaci pale Zagreb? I ja sam luda zato znam da na ovome neće stati. Kad vatra krene teško ju je ugasiti, sjetimo se Kalifornije i Amerike. Amerika može zapaliti čitav svijet ali ne može ugasiti Kaliforniju.  Vatra je nepredvidiva i jako, jako opasna. Koliko smo puta čuli, ne igraj se vatrom.

Tko se ovdje igra vatrom? “Teroristi” ili teroristi? Kad govorimo o “terorizmu” nikad ga ne spominjemo van konteksta.  Isključit ću sebe iz priče. Ne spadam u “mi”, “nas”, “nama”.  Što se dešava većini Hrvata i Hrvatica u posljednjih tridesetak godina? Gladni su. Izdani. Pokradeni. Otelo im kuće i stanove. Govorim o domovinskom miru. Državom iz sjene upravljaju “generali”, korumpirani političari, ratni profiteri  i Crkva. Ratna profiterka, silovateljica, kradljivica…

Može li se bez debelih veza u Hrvatskoj dobiti bilo kakav posao? Može li se bez problema zbog duga od nekoliko tisuća kuna ostati bez krova nad glavom? Je li Vijest kad pop siluje nekoliko dječaka, a onda bude brutalno osuđen na pet zdravomarija u drugoj župi?  A kad političar sve žene svede na životinje čijim mozgom upravljaju hormoni koji te spodobe na najmanje tri dana mjesečno pretvaraju u luđakinje koje ne znaju što čine? Što se događa pomoćniku ministrice kulture nakon takve izjave? Premijer ga ne izbacuje iz fotelje jer je on rekao što je rekao kao član stranke, a ne kao pomoćnik ministrice kulture.

Zna li naš premijer da se časna sestra u slobodno vrijeme ne smije baviti prostitucijom jer je časna i kad je na cesti? Naš visokoobrazovani premijer zna da plemstvo obavezuje. Bilo bi prestrašno, recimo, kad bi on svake nedjelje prije mise drkao na Trgu bana Jelačića pa za to ne bi odgovarao jer ima pravo biti dvostruka, trostruka i tko zna još kolikostruka ličnost. Neki Hrvati i Hrvatice, ja sam među njima, misle da stvari nisu baš tako jednostavne i da vrč ide na vodu dok se ne razbije.

Tko bi meni u ovoj zemlji u kojoj policija ne radi ništa jer je loše plaćena da ne bi radila, tko bi meni zamjerio da odem do popa koji mi je silovao unuka Krešu pa mu zabijem nož u odvratnu trbušinu? Ja bih u toj priči bila terorist. Ja? Ja???? Što današnja vlast čini da bi se razračunala sa istinskim terorom? Terorom ovrha, gladi, neimaštine,  širenja beznađa, terorom “heroja” Domovinskog rata? Oni nam svakoga dana bogati, bahati i nabildani prijete sa ekrana? Gdje je naše pravo da dostojanstven život?

Običan građanin i obična građanka ne žele biti gladni, tješiti uplakanu, silovanu djecu, slušati kako su Bozanić i kompanija razjebali nekoliko desetaka milijuna naših eura, a nikad za to neće odgovarati. Našoj se djeci i unucima ne ide ni u Irsku ni u Njemačku ni u Dansku.

Pa kad živimo gdje živimo, a svakoga nam dana rade to što nam rade, nije li logično da neki goli, bosi i gladni pale prazan kontejner, sve što je u njemu bilo vrijedno grickanja već je netko izvukao, da bi si ogrijali dušu? U ovoj posljednjoj priči automobil našeg najuvaženijeg analitičara hrvatskih dešavanja, gospodina Puhovskog, bio je kolateralna žrtva. Njegov se auto našao u krivo vrijeme na krivom mjestu.

Što se Hrvatskoj dešava? Ono što je krenulo poput sitnog požara može se pretvoriti u pakao. Vatrogasaca biti neće jer su oni ti koji su zapalili požar.

Žarko, javi se! O čem se ovdje radi?