Nepušenje ubija

Kad sam bila djevojčica išla sam u crkvu, moji roditelji još idu, mi smo katolička porodica, ono, baš KATOLIČKA. Zato sam ja kad sam bila djevojčica išla u crkvu. Na moj dvanaesti rođendan bila sam u crkvi, onda mi je naš pop Frane rekao da neka idem s njim malo otraga pa sam išla. Pop Frane je sa sebe skinuo haljinu, pa je raskopčao šlic, pa je izvukao debeloga pišonju i rekao mi, puši! Mi smo pušili iza škole, ali ja nisam vidjela cigarete pa sam pitala našeg popa Franju da gdje su cigarete. On mi je pokazao svoga pišonju i rekao, otvori usta. Sve sam ispričala mami pa mi je mama usta oprala sapunom.

Kad sam bila u srednjoj školi seks nije bio u modi kao danas i mi cure nismo se oblačile poput kurvi. Bila je šezdeset i osma. Palile smo grudnjake, marširale ulicama velikih gradova, urlale o slobodi i ženskim pravima. Seksale smo se malo češće nego naše mame jer je neki muškarac otkrio pilulu. Gutale smo te pilule, rigale od toga, sise su nam bile poput vimena, glavobolja nas je rasturala, danas zbog tih pilula crkavamo od raka, mislim, većina je već crkla. Dečki nisu ništa gutali, nisu ni kondome navlačili, govorili su da jebeš pranje nogu u čarapama. Rijetko koja je od nas pušila jer popove nismo sretale, a dečkima su pušile samo očajnice koje su bile sigurne da će ih vlasnik cigare odvesti na vjenčanje. Ogromnu većinu nije.

Kad sam krenula na studij, sve smo bile žene, muškarci ne studiraju jezike, oni ih uvaljuju, pušile smo profesorima. Za dvojku malo šlatanja, za trojku tucanje, za peticu tucanje i pušenje. Odlikašice su imale puna usta bar jednom tjedno, rekla bih da je moj prosjek ocjena na studiju bila dvojka, i reći ću da je bila dvojka, a bila je trojka. Nisam se baš pretjerano tucala sa profesorima jer je moj glavni imao oko šezdeset i bio je šećeraš. Za diplomski rad dobila sam četvorku, to bi uključivalo puno tucanja da Nena sa istim profesorom koji joj je mogao biti otac nije ostala u drugom stanju. Profesor je zbog toga bio u stresu pa smo mi cure dobro prolazile dok Nena nije abortirala. A ja sam diplomirala.

Na poslu se u moje vrijeme jedva pušilo, šefovi su bili stari i nemoćni, svi oko pedesete, a mlađi su se bojali kresati da ne bi izazvali ljubomoru kod vlasnika pokojne đokadi. Krenula su vjenčanja, sa vjenčanjima i pušenja iz ljubavi. Kad ti se oslić prekuha, popuši. Kad dijete danima ima temperaturu, a on je u stresu jer si stalno u dječjoj sobi okružena sirupima, mokrim krpama i rigotinama, popuši. Kad hoćeš nove cipele, puši. Kad ti se žuri na partijski sastanak na koga moraš otići makar krepala, popuši. I meni je pušenje odgovaralao jer je trajalo kraće i nisam morala glumiti orgazam koji je izgledao kao napadaj astme. Kako orgazam izgleda vidjela sam u pornofilmovima.

U penziji je pušenje muka božja. \”Lakše, jače, sporije, čvršće, lakše, miluj ga, pusti ga, zgrabi ga, uzmi ga, pogledaj ga, otvori oči, ne diže mi se jer žmiriš, ne diže mi se jer gledaš, ne diže mi se jer ne znaš pušiti…\” Ja? Ja da ne znam pušiti nakon četrdeset i pet ili pitaj boga koliko godina staža? Koja laž?! Koja jebena, jebena uvreda! Prestala sam pušiti, zatražila razvod i krenula u borbu. Nisam znala, pojma nisam imala da je to što dvadeset i pet godina imam kreditnu karticu na njegovo ime problem velik k\’o kuća. Da, zaboravila sam i u kakvoj zemlji živim. Sutkinja me osudila na povrat svake lipe koju sam potrošila preko njegove kartice. Uzalud sam vrištala da sam i ja radila i da sam lovu trošila na život, školovanje djece…Dugujem mu trideset milijuna kuna sa kamatama i još tristo tisuća kuna za nanošenje duševnih boli jer nisam dobro pušila.

Želim reći, popušila sam jer nisam htjela pušiti. A okolo seru da pušenje ubija.