Dok smo živjeli u Jugoslaviji bili smo uvjereni kako nas se prisluškuje. \”Neću o tome preko telefona\”, izgovarao je baš svatko. Meni je to bilo smiješno. Zašto ljudi misle da su bitni? Tko ih prisluškuje? Kakve tajne znaju? Kad bi moja mama subotom nazvala svoju sestru i rekla joj da bi se sutra trebale naći na tržnici, razgovor bi završila rečenicom:\”Ne mogu o tome preko telefona.\” Pitala sam jednom mamu kakvu tajnu čuva. \”Kupit ćemo televizor.\” \”Zašto je to tajna?\” \”Zato jer nemamo novaca.\” \”Kako ćete onda kupiti televizor?\” \”Tvoj ujak je šef prodavaonice u kojoj se mogu kupiti peći na drva na kredit bez učešća. Mi ćemo kupiti te peći, a zapravo ih nećemo kupiti nego ćemo samo dignuti kredit, tvoj ujak će nam dati keš pa ćemo onda kupiti televizor. Televizor se ne može kupiti na kredit jer je to luksuzna roba. Ne mogu o tome preko telefona, danas se sve prisluškuje, da se dozna tvoj bi ujak izgubio posao i završio na robiji.\”
Televizor je ušao u našu kuću. Nazvala me moja najbolja prijateljica. \”Ej, mogu večeras doći k vama gledati televiziju?\” Tada smo u kvartu televizor imali mi i nitko drugi. \”Samo ti dođi, gledat ćemo Sanremo.\” \”A kako ste vi kupili televizor, tko vam je dao novac?\” \”Ne mogu o tome preko telefona\”, čula sam sebe kako govorim. Sve mi češće pada na pamet da mi obični ljudi jesmo izašli iz Jugoslavije, ali ona iz nas nije, neće i ne može.
Zapanjena sam. Nema čovjeka u Hrvatskoj koji ne zna da se sve snima što on ili ona izgovori. Na isti način na koji smo svi bili neprijatelji Sistemu u Jugoslaviji tako smo, valjda je to jasno, i ovima u Hrvatskoj. Postojimo \”mi\” prisluškivani, i postoje \”oni\” koji prisluškuju. \”Oni\” se zovu \”službe\”, nitko ne zna koliko u Hrvatskoj ima \”službi\” jer je svaka \”služba\” u službi neke druge družbe. Zaista moraš biti glup k\’o kurac, kad obnašaš visoku dužnost u Vladi, ako misliš da te nitko ne prisluškuje i ne čita tvoje privatne mailove.
Je li moguće da gospođa Dalić nikad nije ušla u kino, pogledala kako funkcioniraju \”službe\”, kako se ljude ucjenjuje, kako ništa ne može proći ispod radara, kako se snimke šalju portalima koji se bave \”istraživačkim novinarstvom\”? Najgluplji kriminalac u još glupljem filmu u džepu nosi mobitel za jednokratnu upotrebu. Želim reći, gospođa Dalić je ili svemirska budala ili je…svemirska budala.
Korupcija je uobičajeni način funkcioniranja u politici. Svi su političari kriminalci, i političarke, ali se od onih visokopozicioniranih očekuje da nisu retardirani. Uzalud. I tako smo mi, zahvaljujući \”istraživačkom novinarstvu\”, saznali da gospođa Dalić dogovara kriminalne radnje pomoću maila. To je uvreda za svakog kokošara u ovoj zemlji. Njemu ne bi palo na pamet preko maila dogovarati kako susjedu ukrasti kosilicu dok je on na operaciji žuči na koju nije čekao mjesecima već je na stol došao preko veze koju nije dogovorio mailom. Za ime Isusovo, gospođo Dalić, jesu li vam ikad testirali inteligenciju?
Nema veze. Što je tu je. Bilo bi nam svima zanimljivije da umjesto što, bez većeg interesa, čitamo mailove iz kojih saznajemo kako nas se opet dere, možemo pogledati tajno snimljene fotke naših političara i kardinala u klinču sa dečkićima i psićima. Znam da postoje i te snimke, njih nećemo vidjeti, šteta, one bi bar nešto promijenile. Možda bi se građane moglo nekako prisiliti da budu osjetljivi na seksualno zlostavljanje djece u katoličkoj crkvi, trenutno ih to uopće ne uzbuđuje, na svoje bi došla i društva za zaštitu životinja. Ova tuga od afere nikoga nije uzbudila. Svi znamo da našim životima vladaju lopine, jedino nismo znali da su naše lopine toliko beskrajno glupe. Ako se glupanima smije nazvati ekipa koja je strpala milijune u džep?
Doduše, ja sam ovom frkom osobno pogođena. Nedavno sam bila u restoranu Fotić u kome se sastalo i ono društvo. Nije istina da je Fotić restoran bezveze kako je to napisala gospođa Dalić. Konobari su fenomenalni, srdačni, crni špageti sa kozicama izvrsni, cijene prihvatljive.
Šteta što će zbog toga što je u Fotiću jednoga dana sjedila i jela prljava ekipa netko zaobići krasan restorančić. Gospođa Dalić bi se vlasnicima Fotića i svima koji tamo rade morala javno ispričati. Ili im bar poslati mail. \”Istraživačko novinarstvo\” će ga onda iskopati i objaviti.
