Na dnu

Da me netko usred noći probudi, da me probudi i usred dana, da me pita i potpuno budnu koliko godina ima ovo sranje u kome živimo morala bi zastati, pa razmisliti. Hrvatska vjerojatno ima tu negdje oko trideset.

U tim godinama se od ljudskog bića očekuje zrelost. Od države, bar ne ove, to nitko ne očekuje. Mi građani koji smo ostali, jedno dva milijuna je pobjeglo iz rupe u kojoj više ni vuk ne jebe, šutimo. Gledamo. Križamo se. Dobro da nisam napisala da se “krstimo”. Sve što voli Hrvatsku moglo bi me proglasiti “srboljupkom”.

Od rata je prošlo koliko i od hrvatskog prvog rođendana pa ipak je najveća uvreda koju građanin Hrvatske može uputiti svom susjedu, ti si srboljubac. Ne, ti si kriminalac. Ne, ti sjediš u vladi. Ne, ti sjediš u saboru. Ne, ti si sudac na hrvatskom sudu. Ništa od toga. Kako to kad znamo da su Hrvatskoj ogromno zlo učinile i čine baš spodobe koje se bave navedenim poslovima?

Kad smo već kod “srboljubaca”. Ne bih se njih hvatala da jedna od naših saborkinja, kao da je ime bitno, nije jednoj našoj “lijevoj” političarki, kao da je ime bitno, rekla da je “srboljupka”. Tko su “srboljupci”? To su muškarci i žene koji ljube Srbe. Zašto je problem ljubiti Srbina ili Srpkinju? Je li to samo perverzija ili ipak neoprostiv zločin? Uvreda je u svakom slučaju jer se naš premijer nakon ispada članice svoje stranke „ispričao“ pa se ona “ispričala”…

Je li vrijedno vraćati se sad već na otrcanu temu, vijesti danas brzo postaju stare? Bitno je jer nam do dana današnjega nitko nije objasnio ulogu Hrvatskoga sabora u našem životu, još manje ulogu oporbe.

Što rade ljudi koji sjede u Hrvatskom saboru? Trideset godina ništa. Imaju ogromne plaće i privilegije, njihove pauze između dvije ili tri ture mlaćenja kurca po glavi jednake su duljini robije na koju hrvatski suci osuđuju silovatelje. “Odmori” im traju mjesecima.

Zašto? Zato jer mi, njihove sluge, nikad nismo tražile objašnjenje. Nas činjenica da nemamo liječnika, medicinskih sestara, pristojnih bolnica, normalnih plaća, radničkih prava, ljudskih prava, škola, vrtića… ne uzbuđuje. Zaboravila sam. Nedostaju i zatvorski čuvari.

Starci i starice živi gore u privatnim “domovima”. Tko ih jebe. Na Baniji se ne obnavljaju kuće iako je Evropa dala lovu, koga briga. Jadnici u limenim kontejnerima idealni su građani ove jezive zemlje. Ne mogu se buniti ni tražiti pravo na život jer se već godinama bore kako da im bolesna djeca prežive paklenu hladnoću ili jezivu vrućinu. Neka i ne prežive. Tko ih jebe!

Ovih sam dana u Zagrebu čula zanimljivu laž. Rekao mi čovjek iz krugova bliskih izvoru da država u Zagrebu stanarima namjerno ne obnavlja potresom uništene stanove jer šuruje s građevinskom i ostalim mafijama. Priča je jednostavna. Stanari su siromašni, sami ne mogu obnoviti stan. Država spava snom pravednice, u igru uskaču mafijaši svih boja. Stanarima plate dvije tisuće eura po kvadratu, kad su dobre volje. Očiste ogromnu zgradu od osoba i stvari, ostave fasadu, pa na istom mjestu izgrade skupe stanove.

Zagrepčani su naučili detektirati kad zgrada okovana daskama postaje “očišćena”. Kad nestanu daske. U jednoj od takvih zgrada živio je gospodin, ne vjerujem da još živi, koji je jedini odbio ucjenu. “Super”, rekla sam čovjeku iz krugova bliskih izvoru, “sad ekipu drži za jaja, može im nabiti cijenu kakvu hoće. Zaradit će brdo love.”

Čovjek se nasmijao. “Ne kužiš, ubit će ga.” Opet ponavljam, sve je laž. Da je istina, svi bi portali pisali o hrvatskoj građevinskoj, pravosudnoj i političkoj mafiji koja, je li, ne postoji.

Vraćam se na onu iz sabora koja je kolegicu željela uvrijediti nazivajući je “srboljupkom”. Bila je isprovocirana. “Ljevičarka” je našu vladu nazvala “kvisliškom”. Kladim se da ona hadezeovka nikad nije čula za Kvislinga, ali je osjetila da joj netko vrijeđa Velikoga Vođu pa ga je željela zaštititi.

Kvisling je bio norveški političar koji je tokom Drugog svjetskog rata surađivao s nacistima. Po njemu su svi koji surađuju s neprijateljem svoje zemlje dobili ime “kvislinzi”. Razmislimo. Je li reći Plenkoviću ili HDZ-u da su “kvislinzi” uvredljivo ili je to ipak samo gola istina?

Plenković jest kvisling. Njegovo bijesno inzistiranje da Hrvatsku, pušeći Evropi i Americi, uvuče u rat s Rusijom bilo bi tragikomično da nije strašno. Plenković je imao priliku ratovati za Hrvatsku i svoj mladi život položiti na njezin oltar. To mu nije bilo na kraj kurca. Kvislinzi vole rat preko delegata.

Ej! Možete li mi odgovoriti? Što je danas u Hrvatskoj hrvatsko? Šutite i u pravu ste. Svi smo mi lutke na koncu nekog lidla.

(Foto: Midjourney)

 12,960 total views,  32 views today