\”Barem svakih devedeset dana jednom. To će vam poboljšati cirkulaciju, ubrzati rad crijeva, nećete toliko podrigivati.\” Doktor Nikolić je meni i mom mužu propisao terapiju i seksom. \”Nikako ne odbaciti lijekove koje pijete ali, kako sam rekao, svakih devedeset dana…\” Izašli smo iz ordinacije blago ošamućeni.
Četrdeset i pet smo godina u braku, imamo djecu i unučad i jako se volimo što ne znači da nam je posljednjih nekoliko godina padalo na pamet kresanje u bilo kakvom obliku. Moj je muž bio kapetan, pomorac kome su kurve svih boja brodicima dolazile do broda urlajući kako su \”virdžin\”. Doma bi se vratio nakon šest mjeseci učiteljici koja ga je jedva dočekala. Tada se učiteljice nisu ukrcavale ni na kakve brodove vrišteći kako su \”virdžin\” iako smo živjeli u gradu na moru u čiju su luku ulazili ogromni brodovi. Želim reći, pred četrdesetak godina ja sam bila opsjednuta seksom onoliko koliko je moj muž bio opsjednut, možda, osjećajem krivice. Ali danas…
Seks me uopće ne zanima. Odlučila sam! Devedeseti dan je padao u četvrtak. Dok budem ležala pod mojih mužem i svoj obješeni trbuh trljala uz njegov vratit ću se u prošlost i vrtjeti film star četrdeset i tri godine.
Kad sam ja bila učiteljica jednom godišnje smo sa djecom morali ići \”Putevima AVNOJ-a.\” U autobusu su u pravilu bile samo žene i tri muškarca. Nastavnik tehničkog odgoja, nastavnik fizičkog odgoja i šofer. Nastavnik tehničkog odgoja bio je izrazito šepav, nekad djecu sa problematičnim kukovima nisu vodili na pregled odmah nakon poroda. Nastavnik fizičkog odgoja volio je samo osmašice, a šofer je bio…šofer. Učiteljica i šofer? Nikad!
A onda smo jedne godine sa puta prema \”Putevima AVNOJ-a\” skrenuli prema Plitvicama. Te je godine u autobusu bio klinac koji je u našoj školi na određeno vrijeme predavao muzički. Zaista je izgledao kao men in black. Kad me svirajući na gitari pitao što bih mu radila da je on drvosječa a ja dama…Iza jednog slapa, dok su djeca vrištala a jedno palo sa čamca u vodu ja sam drvosječi pokazala sve što mu jedna dama može učiniti na skretanju sa puteva prema AVNOJ-u. Klinac se izgubio iz mog života ali je ostao nezaboravljen.
U četvrtak se moj muž poput životinje mučio protiv podrigivanja. Hripao je. Ja sam se na Jezerima valjala sa manom in black. Zaista je ličio na Johnnya Casha. \”If I were a carpenter, and you were a lady…\” Uzalud, na Plitvičkim jezerima zemlja je bila tvrda, jedna me vlažna grana tresnula po čelu, bojala sam se da na nas ne naleti neko od naše unučadi. Muževljevo dahtanje me strašilo. Što ako u borbi za život umre na meni? Kako ću ga zbaciti sa sebe? Ima sto dvadeset kila. Da sam bar kupila onaj mobitel sa velikim brojkama i crvenim dugmetom koje, kad ga pritisneš, uključi sirenu koja mrtve iz groba diže. Ne! Ja sam baš htjela iPhone. A stalno mu puca veza.
Onda sam na radiju čula da je moja najjjjjjjjjjdraža, ma baš najjjjjjjjjdraža pisačica Alice Munro dobila Nobela. Mahala sam guzicom poput luđakinje, željela sam se muža osloboditi pod hitno. On je to krivo shvatio pa kratko zaroktao. Zagrlila sam mu prastari vrat i šapnula: \”Volim te.\”
Ovoga trena po stoti put čitam \”Služba, družba, prošnja, ljubav, brak.\” I uživam. Baš uživam. Preda mnom je devedeset dana slobode. Nije to malo dana. U našim godinama to može čak prerasti u doživotnu slobodu.
Doživotno slobodan! Kako to mora biti krasan osjećaj. Čitati, Munro, čitati Munro, čitati Munro. A sirotani se oko tebe moraju jebati.
foto: Novossti
Izmedju obaveze i ugode biraš ugodu. I ja bih!
Munro vs. Sex….
mrtva trka
Veki, carice, najbolja si 😀
oh, damo nasa, s-h munroice, hvala ti za dizanje iz polumrtvih, ovakvih kao ja. Citam Munro, pa citam Munro, pa ne mogu da je se nacitam. Dimension me drma, curka cuti i ceka, mjesec pun i nesto k’o otvoren prelom duse se desava – opet ti i takvi kao Alice su so therapeutical…Neka vas ima.
P.S.
Somewhere here, in my neighbourhood, in Canada right now, David Gilmour is sputtering, “But but but . . . Alice Munro is not a serious heterosexual guy!
A dime for your thought about him.
Nada, Ottawa
ti si srecna zena s ciklusima od 90 dana. ;]
Vedrana, generacijo moja, nije da mladi moraju, oni to za razliku od nas mogu. A za nas je to pluskvamperfekt.
Moja kćer koja sada ima 35 godina je mudro zaključila da su zato u školi učili pluskvamperfekt i da joj je tek sada jasno zašto.
Moram priznati da iako se radi o nekoj vrsti novelistike u Vašemp pisanju( “postu”), nije mi baš sve jasno.O kojim godinama govorite.?Dame se ne pitaju za godine , ali opis je prikladan za nekoga ko je prešao stotu.Naime seksualni potencijal zavisi od libida a ne od godina, a naročito ne zavisi od fizičkog izgleda.Mislim da je pogrešno izjednačavati starost sa ružnoćom,posebno je to nerazumljivo parovima koji su u dugotrajnim vezama i čije su veze ipak na nešto drugačijoj razini.
savrseno!svaki komentar je suvisan!po tisuciti put bravo!
Slatko i puno sam se smejala !
Vedrana, Vi dajete smisao dobu u kome se obe nalazimo! Hvala!
Znam zasto ti je AM najjjjjjdraza spisateljica ever. Mozda ces i ti za jedno 20ak i vise godina dobiti Nobela za tvoje kratke price.
btw1 – men is a plural, sng is man
btw2 – kako se u novohrvatskom jeziku kaze kad se netko prehladi
Volim sex i rado ga se sećam! 🙂
Hoće rećda žena ovisi o muskarcu koji nemoze.Jadni i bidni ,mene krenulo u 62.Žena uživa skupa s menom.neka gospodin proba tamosin i izliječi prostatu,pa da vidiš ljubavi.A vi gospođo maštajte o man in black.
Vedrana, razocarala si me neuspjehom. Ti u tim godinama? ccc?
Sta se sa tobom desava zeno?
Pa i vrapci znaju da od nje zavisi da li ce ga imati ili ne. Mislim na seks.