Moj mrtvi otac

Ovaj tekst objavljen je 2006. godine u Nacionalu, a kasnije u knjizi \”Kad je žena kurva/Kad je muškarac peder\”.

\"Otac\"
Osjećam, ne zanima vas ova tema. Vaš je otac obični tata koji će umrijeti kad ostari, danas vam sina vodi u vrtić, kćer na gimnastiku? A vaš je davno umro, zaboravili ste i njega i zarasli grob? Ni pomisliti ne smijete da će vam umrijeti otac? Kad vam zatreba sto kuna, njegov broj ukucate u mobitel, iako on ima osamdeset i malu penziju, a vi pedeset i dobru plaću? Otac? Očevi?

Nitko o njima ne govori. Ovo vam moram ispričati. Umro mi je otac.

Kad sam bila dijete, ulijevao mi je strah u kosti, namrgođeni škrtac kojem je uvijek bilo teško kupiti sladoled. Znao je trčati drvenim stepenicama, živjeli smo u kućici na kat, lupati radničkim šakama po vratima moga sobička, svojim sam ih tijelom pridržavala sigurna da će me otac, ako popuste, ubiti. Zašto?

Zato što mu je netko rekao da me vidio kako plešem na terasi hotela Jadran? Spavao je s pištoljem ispod jastuka, znao je njime mahati pred mojim nosom. Susjedi bi nazvali policiju, policija bi mu otela pištolj, on je za njima urlao, ej, imam ja i sjekiru.

Nikad nisam saznala zašto me htio umlatiti, a čitav sam se život trudila biti žena iz snova svoga tate. Dečke sam držala na uzdi, o sebi se brinem od svoje dvanaeste, jedina nisam išla na maturalno putovanje iako sam sama zaradila novac za njega, na maturalac idu samo kurve.

Studirala sam i diplomirala, on o tome ništa nije znao. Prestala sam ga se bojati kad sam rodila sina. Bio je lud za njim, čitao mu knjige, držao ga na koljenima, kupovao mu po tri kuglice sladoleda. Moj se otac, kad je bio pokraj moga sina, smijao. Vidjela sam mu zube. Skupa su bili od jutra do mraka. Šetali, lovili ribu, bacali kamenčiće u more, pili, moj otac bijelo vino, moj sin kap kave s mnogo pjene.

Rođenje moga sina u mom ocu nije ubilo želju da me satre. Često sam sina mlatila pred svojim ocem samo da bih mogla uživati u njegovom pogledu ubojice kome su lisice na rukama.

Sve je žene smatrao kurvetinama.

Dok je bio jak, znao se potući, kad je ostario, palucao je otrovnim jezikom iskorištavajući okolnost da starce, koliko god bili pakosni, ne smiju mlatiti. Živio je sam, moja je majka od njega pobjegla, pun povjerenja prema čovjeku koji ga je, dok je umirao, opljačkao i pun nepovjerenja prema ljudima koji su mu bili dobri. Tu sebe nikako ne ubrajam.

Umro je ovih dana u osamdeset i šestoj godini. Nećete vjerovati, nekoliko sam desetljeća sanjala njegovu smrt. Planirala sam otvaranje šampanjca, smijeh, plesanje na ulici, ljubljenje nepoznatih ljudi, duboko disanje, čvrst san… Kad sam bila mala, znala sam sanjariti… U rodilištu je umorna babica pomiješala narukvice, na vrata naše kuće pokucat će moj pravi otac, oko moje će ručice saviti veliki, topli dlan, zauvijek ću išetati iz rupe pokraj mora.

Moj otac leži mrtav u svom grobu pokriven krasnim vijencima, ja sam odabrala cvijeće. Ne otvaram šampanjac, ne smijem se, nemirna sam, jako sam uznemirena, a svi su troškovi plaćeni, čim sam dobila račun, otrčala sam u banku, ako s uplatom zakasnim pola sata, moj će otac ustati iz groba.

Jasno mi je. Leži tamo, ne znam točno gdje, nisam bila na pogrebu, platila sam osmrtnice, one najskuplje, da ne misli da na njemu štedim, nisam se potpisala.

Leži tamo i nikad, nikad neće ustati, a ja nikako da se smirim. Zašto ovo nije najsretniji trenutak u mom životu?! Konačno, za malim okruglim stolom, tamo na trgu, više ne sjedi starac koji me na jednoj žutoj fotografiji držao za ruku. A zašto mu na drugoj fotografiji grlim vrat na brodu kojim smo išli na Rab? Kad je među nama puklo? Da mi moj otac nije bio otac, da sam ga samo slušala onako kako stranac sluša stranca, da je meni pričao priče koje je pričao svojim prijateljima i svojim ženama, i ja bih se bila smijala.

Volio je sebe, život, pjesmu, ples, društvo, ribarenje, kuhanje, cvijeće, životinje, unuke. Nikad u životu nije imao šefa. Bio je vrtlar, uređivao je parkove u mjestašcu pokraj mora, svakom je cvijetu znao latinsko ime.

Prije pet ili šest godina moja je kći poželjela provesti s njim tjedan dana ljetnih praznika. Moj ju je otac, neću reći pokojni, sama sebi ne bih vjerovala, odbio. Rekao je da bi ga to previše uznemirilo.

Već tko zna koji put me iznenadio. Može li u ljudskom biću biti toliko leda? Vrijeme liječi rane? Svaka rana koju mi je otac učinio u mojoj duši cvjeta. Blista. Svijetli. Sja. Sjećam se svih udaraca, urlanja, mračnih pogleda, prezrivih osmijeha, gadnih opaski. Odvratna je, strašna je, užasna je spoznaja da te stvorilo takvo biće. Nisi kriv, a opet se osjećaš krivim. Može li otac biti takav ako kći baš nimalo
nije kriva?

A onda sam prelomila i prekrižila zlog starca. Godinama se nismo ni vidjeli ni čuli. U međuvremenu sam shvatila, njegovim ocjenama ne treba vjerovati, nisu svi muškarci gadovi, iz srca moram iščupati bijes i mržnju da bi moja djeca mogla rasti bez bijesa i mržnje. S vremenom sam i na sebe prestala gledati očevim očima. Sve sam rjeđe mislila na njega, zato me njegova smrt dočekala nespremnu.

Ne osjećam nikakvu potrebu za slavljem, nije me obuzela luda sreća, plakala sam kad me nitko nije vidio. Nad njim? Nad sobom? Moj, ovih dana mrtav otac, za mene je življi nego ikad. Kako je to strašno! Umiru li zli očevi?

48 Comments

  1. Domagoj Bogoljub 23.08.2012
  2. Andro Mošić 23.08.2012
    • Miki Maus 25.08.2012
  3. sisport 23.08.2012
    • Slaven Hrvatin 23.08.2012
  4. Buba Mara 23.08.2012
  5. boorazz 23.08.2012
  6. Mimi 23.08.2012
  7. bane 23.08.2012
    • Diogen Drugi 25.08.2012
  8. lily0111 23.08.2012
  9. nora 23.08.2012
  10. Veliisav Jovanovic 23.08.2012
  11. dolores 23.08.2012
  12. dolores 23.08.2012
  13. Lija 23.08.2012
  14. Mićko 23.08.2012
    • Miki Maus 25.08.2012
  15. Slaven Hrvatin 23.08.2012
  16. Pacceka 23.08.2012
  17. bojana 23.08.2012
  18. Milica 23.08.2012
  19. nela 23.08.2012
  20. Naya 23.08.2012
  21. trudnica 23.08.2012
    • Miki Maus 29.08.2012
  22. Yolanda 23.08.2012
  23. Buba 23.08.2012
    • Miki Maus 25.08.2012
  24. rade 23.08.2012
    • Miki Maus 25.08.2012
  25. darinka 23.08.2012
  26. Mihovil 23.08.2012
    • Slaven Hrvatin 25.08.2012
    • Diogen Drugi 25.08.2012
      • Slaven Hrvatin 25.08.2012
  27. nenad novakovic 23.08.2012
    • Nochobdija00 25.08.2012
  28. Rada 24.08.2012
  29. nada 24.08.2012
  30. Leona 24.08.2012
    • Diogen Drugi 24.08.2012
    • Diogen Drugi 25.08.2012
  31. Diogen Drugi 25.08.2012
  32. Hisar 25.08.2012
  33. cookie 25.08.2012
  34. teuta 25.08.2012
  35. ARHA 29.08.2012