Kuku nama

Iz dana u dan doznajemo sve više potpuno beskorisnih podataka na temu: kako i koliko je opljačkana Hrvatska. Sigurna sam da obične ljude, ja sam jedna od njih, uopće ne zanima kako su nas pljačkali i što nam govori Sanaderovo tijelo dok vlasnik toga tijela odgovara na pitanja gospode skupljene s koca i konopca.

 Da li je Sanader lopov? Ne zna se. Da li je Kosor znala i krala? Ne zna se. Gdje je bila policija? Ne zna se. Da li su veći lopovi oni u Remetincu ili ovi na slobodi? Ne zna se. Zašto je čitavo vrijeme svoga mandata Bajić šutio? Ne zna…Zna se!

Hvala bogu da se bar nešto saznalo. Predsjednik Josipović, naš jedini političar koji ima odgovor na svako pitanje, objasnio je  Bajićevu šutnju. Taj se Bajić, kako reče onaj Josipović, bojao \”kukuriknuti da ne završi u loncu\”. Priznajem, smrzla sam se kad sam pročitala ovu izjavu.

Kukurikanje? Lonac?  Prvi koji mi, u kontekstu kukurikanja i lonca pada na pamet, je Pukanić. Čovjek je zaista kukurikao na sve teme. Crnogorska mafija, hrvatska mafija, spominjao je imena, odlazio kao svjedok na talijanski sud i još je našao vremena da intenzivno šalje poruke, danas to znamo, pijetlu koji nije kukurikao.

A vrištavi Pukanić  mislio je kako ima posla sa sebi sličnom životinjom. Danas se sudi Pukanićevim ubojicama koje će možda odležati nekoliko godina a možda se i izvući. U Hrvatskoj ima toliko \”službi\” kojima trebaju njihove usluge da bi bio božji grijeh odreći se provjerenih stručnjaka.

Sud će, možda, za mjesec, dva, tri ili pedeset otkriti tko je ubio Pukanića ali nikad tko je naručio bacanje pijetla u lonac. Mi smo zemlja bez pijetlova. Šutimo, gledamo i sasvim nam je normalno da se srpski mafijaši ubijaju i kasape u našem glavnom gradu, da služe za lov na pijevce nekim našim službama i nekim srpskim službama i nekim bugarskim službama.

A Bajić, više lisac nego pijevac, upaljena grla čeka da dođe vrijeme za kukurikanje. Po Josipoviću, stigli su dani kad Bajić smije razvaliti kljun. Predsjednik misli, on vrlo često na sve teme misli, da ga se u njegovom novom poslu ne bi smjelo ometati. Treba razumjeti pijevca, nikome vruć lonac mio nije, najmanje pernatim živinama.

Pijetlu treba dati šansu jer su se vremena promijenila. Teško. Ovo vrištavo vrijeme samo je tajmaut. Dogovara se novo dijeljenje karata. Tko je naručio ubistvo Pukanića? Nikad nećemo doznati. Tko je i koliko zaista pokrao? Nikad nećemo doznati. Koga štite \”službe\”, čije su naše \”službe\”, tko plaća naše \”službe\”, nikad nećemo doznati. Ukradenu lovu nikad nam neće vratiti.

Jedino će Bajić kukurikati. Da je nekad kukurikao završio bi u loncu, ako danas ne kukuriče završit će u loncu. Siroti Bajić, za njega na ovome svijetu stalan samo lonac jest. Nedostaje mi Pukanić. Siročić, sudeći po porukama koje je Bajiću slao, mislio je da ima posla sa kukurikavcem.

Kad je shvatio, a shvatio je, da je u krivu bilo je prekasno.  Završio je u loncu i poslao Hrvatima poruku, ne vjeruj Bajiću kad šuti. Da je živ, bio bi živ da nije kukurikao, poslao bi nam poruku, ne vjeruj Bajiću ni kad kukuriče.