Kud’ plovi ovaj brod…

Pokušavala sam se izvući. Ležala sam na kauču, bjesomučno čitala knjige, pa kuhala, gladila mačku, psu davala keksiće, sebi davala pasje keksiće kad je ponestalo mojih, sebi davala čokoladu za kuhanje kad sam pojela onu za jedenje, grickala sam krušne štapiće sa okusom špinata, skakala na vagu, silazila s vage očajna, pa sam sebi dala kuhane suhe šljive, pa…

Uzalud! Nema šanse! Nemoš pobjeć od života da ga jebeš. Telefon je zvonio čitav dan. Prestrašila sam se. Muž mi je bio na putu. “Je li sve u redu? Ima magle na cesti? Jesi živ?“ Bio je živ i nervozan.

Telefoni su zvonili. Brojevi mojih prijateljica na ekranu mogli su značiti ili da je on ostavio nju ili da je ona, aleluja, ostavila njega. Zato se nisam javljala.

Nazvala sam kćer. “U gužvi sam, ako te treba voziti na Hitnu, zovi taksi.” Nazvala sam sina. Nije mi se javio. Znači da je sve u redu.

Kad sam na ekranu vidjela broj razvedene prijateljice koja je prekjučer na božićnom domjenku upoznala junaka svog života, odahnula sam. Najzad ću čuti nešto lijepo. Nisu mogli prekinuti, još je rano, možda će nekamo otputovati? Želim čuti samo lijepe vijesti.

“Jesi vidjela Kolindu?” Prijateljičin je glas drhtao. Žena je bila na rubu plača. O, ne! Ne! NEEEEEEEEEEEEEEEE! Ne želim slušati o jebenim izborima. Zato sam već danima zaključana, zato ne surfam, zato se ne javljam na telefon, zato ne gledam ni Život na vagi iako bih morala.

Pogledala sam Kolindu. Pa odjeke od tog. Svi su na nogama. Ljudi joj se rugaju. Nema hrvatskog psa koji nije digao nogu i popišao se na našu Predsjednicu. Nisam se previše uzbudila. I još mi je na pamet pao prastari ženomrzački vic.

Churchill je pred sto godina jednoj gospođi rekao: “Ružna si k’o pas.” Gospođa je rekla Churchillu: “Vi ste pijani, gospodine.” Churchill je rekao: “Ali ja ću sutra biti trijezan.”

Kužite? Stanite prije nego se krenete zajebavati. Tko su konkurenti Vesele Kolinde? Jedan je Dečko s Karakterom, drugi je Lažljivi Pevaljko. Prvi je izgubio dobivene izbore jer se upucavao šljamu, a šljam je snimio prljavu igricu. Lažljivi Pevaljko ne zna tko su “čudni ljudi čudna imena” u njegovoj pjesmi.

Ja mislila da su Srbi, on danas govori da su to “trolovi” koji nisu postojali kad je Pevaljko prvi put o njima zavijao na nekoj gaži. Pevaljko bi pomilovao Tomislava Merčepa. Ima li Pevaljko kćer? Zna li mala priču o djevojčici Zec? Ako Pevaljko postane predsjednik kamo ću ja skloniti svoju unuku?

Smijete se, umjesto da rigate. Umjesto da izrigate dušu.

Što je? Vi kažete meni kako je jedan od njih ipak bolji izbor od gospođe koja našoj djeci obećava plaću od osam tisuća eura mjesečno. Ja kažem vama da će ona sutra biti trijezna.
Što mislite, recite mi iskreno, za koji kurac već trideset godina plješćemo lopovima, ubojicama, djecojepcima, djecoubojicama, zločincima koji su pola Hrvatske istjerali iz Hrvatske, onima koji su Hrvatsku davno strpali u svoj džep?

A nećemo za predsjednicu izabrati Katarinu Peović?

Zato jer je žena trijezna. Zato jer je žena pametna. Zato jer žena ne laže. Zato jer žena ne bi pomilovala jednog od najstrašnijih ratnih zločinaca u hrvatskoj povijesti?

Pitam se pitam, u kojem ćemo se boljem sutra mi Hrvatice i Hrvati najzad probuditi trijezni?


error: Kopiranje sadržaja nije dopušteno.