Moj sin ima četrdeset godina, njegov sin Krešo deset. Sin zarađuje 500 eura mjesečno, prekovremene mu ne plaćaju, ima fakultet, dva vikenda mjesečno ide na timbilding. Timbilding je kad firma koja je jedan tim čitav vikend bilda, prevedeno na hrvatski, radi zakurac.
Žena moga sina i majka unuka Kreše ima dva fakulteta. Ne može naći posao jer je \”prekvalificirana\”. Do sad se javila na nekoliko stotina natječaja, bila je i na intervjuima, svaki put naglasi da neće tražiti novi posao, da jebeš to što je prekvalificirana, daj što daš, moraju platiti stanarinu i režije i Krešo košta za popizdit.
U privatnoj firmi ne može dobiti posao jer ima one fakultete, a gazda se boji i da će roditi, neće, nešto je podvezala, potvrdu da ne može roditi nosi u džepu i kad ide u zahod, uzalud. Radila je i kao konobarica i kao dostavljačica pica, bila je i za šankom, nikad nije dobila plaću.
Šuti moj sin, šuti njegova žena. Moj Krešo je jedne srijede došao doma i ispričao da je pop Tomislavu govorio o Isusu i štalici i kravici, a onda mu je svoga pišu uvalio u riticu pa je Tomislavu tekla krv. Sin nije dignuo frku. Ni njegova žena. Tomislavu su roditelji obrisali krvavu guzičicu, a moji su Kreši rekli da ne smije nikad sa velečasnim ostati sam u sobi.
Krešo mi je rekao da ne želi da mu Isus uđe u riticu. \”Nona, Isus je jako debel, ja se bojim.\” \”Dok imaš nonu nemaš se čega bojati.\”
Nazvala sam velečasnoga. Rekla sam mu da sam na onom raskrižju vidjela Isusa na križju i da loše izgleda, ja bih crkvi donirala pet tisuća eura. Složio se da je Isus na onom križu anemičan za popizdit i neka odmah dođem.
Primio me u sobičku, vjerojatno u onom u kome jebe djecu. \”Plemenito od vas, gospođo, danas u Hrvatskoj nema pravih katolika.\” Ponudio mi je da sjednem na stol za masažu. Odbila sam i rekla:\”Slušaj, pizda ti materina, moj se unuk zove Rudan, Krešimir Rudan, ako pokušaš, ako samo pokušaš njemu uvaliti kurac u guzicu, odrezat ću ti ga i strpati u usta. Kužiš, stari moj?\” \”Kužim\”, promucao je.
Želim reći, mi stari osjećamo potrebu da zlostavljaču jebemo mater i oca zato jer ne svršavamo na internetu. Naša djeca, i kad su njihova djeca direktno ugrožena, urlaju samo na mreži.
Jučer je Krešo u školi otkrio crve u tanjuru. Sin posebno plaća Krešine obroke. Očevi i majke malih Riječana i Riječanki su na nogama, oprostite, na netu. Neće moja djeca jesti crve, kako to, crvi u tanjuru, dječici je ugroženo zdravlje. Neki su tako popizdili da će već sutra direktorici škole reći:\”Ljudi moji, je li to moguće?\”
Srećom, u međuvremenu je otkriveno da su crvi kojima se hrane riječki đaci ekološkog porijekla, oni su ličinke hranjivih moljaca, termički su obrađeni, nisu opasni po zdravlje, djeca ih ipak ne vole jesti. Današnja su djeca razmažena i gadljiva i samo bi igrala igrice umjesto da gledaju dokumentarce o životu u Africi. Tamo su već svi crvi pojedeni, a vidi nas.
Hrvate baš ništa ne može iznenaditi. Bacanje djece preko balkona, jebanje djece u ime Isusa i Marije, hranjenje crvima, nemogućnost dobivanja posla, ako nisi član Partije…
Bauljaju tako Hrvati i Hrvatice već trideset godina kroz gustu maglu, sve sigurniji kako je u internetu spas. Jebeš podatak da u Hrvatskoj svake godine ima sve više milijunaša, da od plaće mogu živjeti samo političari, popovi i \”dragovoljci\”, da u domovima trunu gladni i bolesni starci, da posao možeš dobiti samo ako si \”naš\” , a najveći neprijatelji su nam Srbi.
Posebno jebeš kuku i motiku i koktele i revolucije i kamenje i prsluke žute. Mame i tate imaju internet, dječica crve za ručak , popov metak u šupak u petak, a tane u ostale dane.
Bog nas gleda, svršava i mrmlja: \”Ako ovi kreteni nisu zaslužili carstvo nebesko, ne znam tko je.\”