Ja sam MAMA, VELIKA MAMA

Ne podnosim Velike Mame. Ne znate o čemu govorim? U Hrvatskoj žive “zvijezde” od kojih većina “živi” od odlazaka na kojekakve “evente”. Organizator im plati sitnu lovu za ukazivanje. Pa tako na premijerama loših kazališnih predstava, otvaranjima parfumerija, slastičarnica i restorana gledamo uvijek iste njuške.

Uglavnom su to žene koje pokazuju posuđene modele naših “slavnih kreatora” i frizure naših “slavnih frizera” koje su platili organizatori “velikih” dešavanja. Hrvatska je ozbiljna zemlja. U njoj cvatu kultura, gastronomija, frizerstvo, manekenstvo, slastičarstvo i sve ostalo što inače cvate u Francuskoj, Italiji i zemljama razvijenim poput naše.

Naslikavanje Mama iz hrvatskog šoubiznisa bilo bi tužno da nije žalosno. U ovo doba Dobra koje lebdi u zraku dok “adventi” Hrvatskom haraju poput kuge, svježerotkinje raznježeno pričaju o svojoj dječici. Njihove “princeze” u pink izdanju poziraju u naručju svojih majki, ako majke imaju muža onda ih nosi tata. “Prinčeve” u kolicima vozi mama. Teško da bi mogla nositi dijete teško dvanaest kila i bosti asfalt petama visokim dvanaest centimetara.

Sirote novinarke moraju okolo loviti selebritice i pitati ih “kako je to biti majka”.  Uskoro će Isus postati beba, zato je majčinstvo ovih dana sou hot. Mame utegnute u posuđene “kreacije” krenu govoriti o majčinstvu. Ono ih je “oplemenilo”, “promijenilo”, “prvi put znam što je to “bezuvjetna ljubav”, što je to “istinski užitak”.

“Istinski užitak” je kad tata i ja svake večeri ušuškamo našu princezu koja obožava kolače iz slastičarnice ‘Cvjetić’, na sebi nosi pidžamicu marke ‘Patkica’ jer ta pidžamica ne izaziva alergiju koju kod naše curice držimo pod kontrolom kremicom ‘Antialergić’. Suze nam dolaze na oči od ganuća kad naše čedo stavimo u krevetić marke ‘Lagansančić’ dok u ručicama drži medu iz dućana ‘Medo & Medo’.”

Nisu sve hrvatske Velike Mame samo sirotice koje u unajmljenim krpicama pokušavaju opstati vulgarno reklamirajući sve što sponzor posloži oko njih i njihovih kućnih ljubimaca. Ima i uspješnih mama koje ne moraju za kruh govoriti kako je njihova Princeza luda za haljinicama marke “Ljubav majčina”.

Danas je sve roba. Bogate mame znaju da se lovu najlakše zarađuje prodajući svoju dječicu dok su u pelenama i na sisi. Ionako se siročići ne mogu braniti. Bilo bi zanimljivo kad bi za koju godinu bar jedna od tih Velikih Mama na nekom portalu napisala kako ju je njezin petnaestogodišnji sin tresnuo jer mu nije dala dvije tisuće kuna za tenisice i kako je tatu svoga djeteta našla u klinču sa sinom svoga susjeda.

Modernim majkama dijete je “projekt”. One se njime ili opsesivno bave ili o njemu, ako imaju posla, opsesivno govore. Besposlene ne znaju da bi bilo bolje da bilo što rade, djeca nisu nešto čemu treba dvadeset i četiri sata dnevno ugađati.  One koje rade od jutra do sutra glupim intervjuima koje čitaju budale poput mene poručuju kako je “majčinstvo” vrhunac njihova života.

Uspješne žene vraćaju se doma kad njihovo dijete tvrdo spava. Uspavala ga je poslijepodnevna dadilja ili cjelodnevna baka. U njegovoj blizini nema Velike Mame jer Velika Mama ne bi bila velika da je Velika Mama. Biti Velika Mama, velika onako kako to opisuju naše uspješne gospođe, ne može istovremeno biti i velika umjetnica, poslovna žena, pisačica sapunica ili igračica u sapunicama. Zato postoje lažne mame kojima je profesija biti “mama” umjesto Velike Mame. Na ogromnu sreću “prinčeva” i “princeza”. Imena tih mama rijetko se spominju.

Zločesta sam prema ženama? Nisam, samo mrzim glupu potrebu svake žene koja je iz sebe jednom ili više puta u životu izbacila tri ili četiri kilograma žive vage da šest mjeseci ili godinu dana nakon poroda govori kako je to njezin “najveći uspjeh”. To?  Uspjeh? O uspjehu na tu temu može se govoriti kad “princeza” ili “princ” navrše bar dvadeset i pet godina.

Roditeljstvo je krvav posao. KRVAV!  Ogorčena sam jer sam stara, a godinama sam se nadala da će se žene promijeniti i jednoga dana prestati biti jebene glumice. I jebene lažljivice. I jebeni našminkani, utegnuti kostur. Da će prestati biti predmet, a postati ličnost.

Lutke čak i ne kuže da su pročitane.