Ima li nas?

Svima je jasno tko je ubio Irak, Libiju,Tunis, Egipat i tko trenutno jebe Siriju. “Pobunjenici” siti “diktature” kreću u boj za pravdu i narod svoj. Tenkovima, raketama, kalašnjikovima i, u posljednje vrijeme, nečim izvorno hrvatskim čemu sam zaboravila ime. Sve su te zemlje sastavljene sa crnom zemljom.

Majmun
Sirija je tvrd orah jer se Rusi baš i ne daju jebati. Dok se ne dogovore sa “pobunjenicima” o podjeli plijena neće Asada skratiti za diktatorsku glavu. Čiji su igrači “pobunjenici” ne treba posebno crtati. Zato je zanimljivo kako ljudi sa ovih prostora, demokracijom umlaćeni pred dvadeset godina, misle kako je ubijanje Jugoslavije  bio spontani čin naroda i narodnosti sa ovih prostora.

Priča se kako su Srbi mrzili Hrvate od stoljeća sedmog i obrnuto. Albanci su se množili samo da bi udavili Srbe na Kosovu. Bosna i Hercegovina, “Jugoslavija u malom”, bila je bure baruta otkako su tamo živjeli u krvnom neprijateljstvu Srbi, Hrvati i Muslimani koji se danas zovu Bošnjaci.

Slovenci, jedini Evropljani među divljacima jedva su čekali da napuste leglo zmija. Kad je umro Tito sve se spontano razbilo na suverene, demokratske, civilizirane I uređene države. Doduše, spontanost je bila krvava. Pitaj boga koliko je ljudi izgubilo živote, koliko je zapaljeno kuća, raseljeno nesretnika.  Isplatilo se.

Imamo Hrvatsku. Imamo Bosnu i Hercegovinu. Mi smo Evropa, viču Slovenci. Kosovo je država, Albanci su presretni. Srbija, Srbija, mašu zastavama Srbi koji su do jučer mislili da je i Kosovo Srbija i da je i Crna Gora Srbija iako je danas Crna Gora država koja grabi prema Evropi.

Sve te države onoliko su države koliko su to Irak, Libija, Tunis, Egipat i koliko će to sutra biti Sirija. Idem redom. Hrvatska je NATO baza koja će se uskoro pretvoriti u najveće golf igralište u Evropi. Srbija je zemlja obogaćena osiromašenim uranom koga su na nju istresli vojnici najveće demokratske svjetske sile da bi civilizirali divljake na rok od nekoliko desetaka tisuća godina.  Kosovo je poput Hrvatske NATO baza ali i poput bivše maćehe Srbije prostor kojim glavinjaju živi mrtvaci obogaćeni mrtvim uranom. Albanci množenjem više nikoga neće daviti.

Bosna i Hercegovina je nešto u tri dijela. Gospodari se još nisu dogovorili kome će pripasti koji dio. Najvjerojatnije će komad dobiti oni koji misle da žive u zemlji Srbiji. Komad će dobiti i oni  koji misle da žive u državi Hrvatskoj. Komadić će ostati onim Bošnjacima koji će postati tko zna čiji.

Sve djeluje komplicirano ali možda ipak nije. Mi ljudi sa ovih prostora još uvijek smo sa ovih prostora samo više nismo ljudi. Bića smo opsjednuta mržnjom jer smo tek pred dvadeset godina ostvarili svoj tisućljetni san pa nam se baš i nije lako prilagoditi. Po čemu su naše države države? O čemu mi novopečeni građani novonastalih država samostalno odlučujemo?

Imamo li svoju vojsku? Nemamo. Imamo li svoje sudove? Nemamo. Odlučuju li naši parlamenti o sudbini naših država? Ne odlučuju. Čiji su igrači naši političari? Naši nisu. Da li je Jadransko more naše? Nije. Da li je Dubrovnik naš? Nije. Da li je Srbija svoja? Nije. Koje su banke vlasnice Slovenije? Pitaj boga. Tko upravlja Bosnom i Hercegovinom? Nazovite Vašington. Tko će na Kosovu kupiti telekomunikacije, kopati rudu, kontrolirati heroinsku mafiju? Nazovite Vašington.

Nisam zaboravila Makedoniju. Ta država koja ime nema, Grci joj ne daju da se krsti, vrije. Kad će eksplodirati i raspasti se gospodari još nisu odlučili. Oni kojima je sve jasno odlaze sa ovih prostora u jalovoj nadi da će negdje naći mjesto na kome će moći živjeti a da ne moraju mrziti susjeda jer im je u borbi za slobodu i demokraciju zapalio kuću i silovao mater.

Oni kojima ništa nije jasno hrane se mržnjom jer kruha nema a nešto čovjek žvakati mora. Jesmo li sami krivi što smo se okupani krvlju domogli zemalja koje nisu naše? Nismo. Za svoj smo status jednako odgovorni kao Iračani, Libijci, Tunežani, Egipćani, uskoro Sirijci…

Baš bi bilo lijepo da znamo da nas nema pa da jedni u drugima prepoznamo ono što nas sve skupa čini braćom i sestrama. Mi smo izmanipulirane budale. Jebote! Koliko je krvi moralo poteći da se onima koji na ovim prostorima vide ukaže bratstvo i jedinstvo u svoj svojoj demokratskoj strahoti. Jedinstvo po goloj guzici koju ne možemo sakriti i bratstvo po gladi koja nas ubija.

foto: Piku


65 Comments

  1. Slaviša Vajner - Čiča