Hristos se rodi

Svake godine na ekranima gledam kako naši političari u nekom zagrebačkom hotelu, ove godine je to bio Sheraton, izgovaraju: \”Hristos se rodi\”, na to treba odgovoriti: \”Vaistinu se rodi.\” Tako nam oni šalju poruku da su tolerantni.

Nisu oni zaboravili, ne, ne, sve što su jebeni Srbi jučer učinili Hrvatskoj, ono, razorili je, opljačkali, spalili… Nema veze, mi smo veliki, ipak ćemo mi njima reći: \”Hristos se rodi\”, mi poštujemo Isusa i kad se zove Hristos i kad se rodi na krivi datum.

Nisu prema Srbima i Hristosu u Sheratonu milosti puni bili samo predstavnici vlade. Okupilo se tamo preko pet stotina ljudi. Posebno nas je razveselilo kad je baš gradonačelnik Bandić dobio novčić.  Nešto o \”novčiću\” za one koji ne čitaju portale. Kad slave Hristosa Srbi lome kruh, u nekom od komada kruha čuči novčić koji onome tko ga nađe donosi sreću.

Zašto je u Hrvatskoj novčić iz Sheratona postao brejkingnjuz? Zato jer je novčić dobio gradonačelnik Bandić iako ga u svom komadu kruha nije našao. Kovanicu je u svom komadu kruha ugledao, na portalima piše, \”pop\”. Onda je \”pop\” novčić uručio Pupovcu, a Pupovac Bandiću. Kužite? Lažiranje se vidi iz aviona zahvaljujući gospođi koja je čitavu prljavu igru snimila mobitelom. Bandić, stara lopina premazana svim mastima, oduševljeno je vrištala, imam ga, imam ga! Onda je krenuo snimak razdraganog ženskog kikota i fotkanje veselog Bandića.

U Hrvatskoj je, očekivano, nastala ogromna frka. Naš je narod hipersenzibilan na nepravdu, laži i lažiranja. Javnosti se obratio Pupovac. Objasnio je, nije bilo ni laži ni prevare.  Srbi, kad se dokopaju sreće, ne zadržavaju je za sebe nego je šalju dalje. U ovom Pupovčevom činu vidim samo još jedan dokaz da Srbi ne odustaju od mržnje prema svemu što je hrvatsko. Zašto novčić nije dao nekom Srbinu koji ovdje živi? Njemu sreća više treba nego Bandiću. Kad su Srbi u pitanju ništa nije slučajno. Zahvaljujući baš njima Bandić će nas Hrvate jebati još sto godina.

Koliko je koštalo slavljenje Hristosovog rođenja nikad nećemo saznati. \”Bilo je skromno\”, čula sam od insajdera. Što je \”skromno\” u hotelu u kome čaša vina košta 36 kuna, kava 30, mineralna 24, jeftiniji pjenušac 39, piva 44 kune? Zna se da je onaj tko je platio dobio popust, ipak…

Kad god je Hristos pred hrvatskim vratima, slušamo, gledamo i čitamo kako na Baniji siroti Srbi nemaju ni struje ni vode. Zgroženi reporteri uvijek nađu neku sirotinju koja izmorena glađu i neviđenom nesrećom gladi šugavu mačku, u dvorištu laje gladan pas. Nesretnik ili nesretnica umotan ili umotana u nekoliko slojeva prljavih deka preklinje nas sa ekrana da pomognemo.

Novinarka, one su empatičnije, zato ih se tamo šalje, naglašava da smo u dvadeset i prvom vijeku i da bi ti ljudi morali imati i struju i vodu, iako su Srbi. Ovo \”iako su Srbi\” reporterka ne izgovara, nije luda, ali to ipak uvijek nekako visi u zraku.

Za sramotne uvjete neživota Srba na Baniji odgovorna je Hrvatska koja ih očito želi istrijebiti. Zato ne kužim hrvatske Srbe koji svake godine plaćaju feštu od Hristosa. Gdje im je ponos? Gdje im je empatija prema braći i sestrama koji umiru od gladi i zime u istoj zemlji u kojoj se oni zajebavaju sa Hristosom?

Zašto onaj \”pop\” i kompanija nisu lovu koju su ostavili u Sheratonu potrošili na hranu i drva za one bijednike? Zato jer bi to bilo \”populistički\”?

Ako se Hristos danas \”vaistinu rodio\”, sigurna sam da čitavu onu družbu šalje u srpskohrvatski kurac.