Prijatelj koji umire od raka rekao mi je da se ne opterećuje ni sa čim osim strahom da će se pokvariti aparat kojim ga zrače. \”Prezračit\” će mu prsa pa će na ovaj rak dobiti još jedan. Smijao se mršav poput kostura. Htjela sam mu reći kako mi je čudno da hrvatski liječnici štrajkaju samo zbog svojih plaća, nikad zbog stanja bolnica u kojima rade. Odustala sam.
Nad zastrašujućim rupetinama u kojima leže hrvatski pacijenti zgražaju se samo zdravi ljudi. Bolesni su zahvalni dragome bogu ako strop sobe padne na glavu onome koji leži pokraj njih. Baš mi je pomogao susret sa čovjekom s kojim sam se ljubila u parku pred pedeset i tri godine. Sigurno će umrijeti za koji mjesec od raka ali neće od depresije koja mene davi potpuno bez veze.
Što sam očekivala? Da će nakon izbora kriminalce zamijeniti sveci? Ona ženska, supruga osječkog suca, još uvijek je u ludnici. Kakve to veze ima sa mnom? Što mogu učiniti? Hoće li je pustiti ako napišem kako bi u nekoj normalnoj zemlji Ostojić morao podnijeti ostavku? U kojoj normalnoj zemlji? Ima li normalnih zemalja ili ipak u svim evropskim zemljama potrošene supruge državnih dužnosnika zatvaraju u ludnice? Što ja znam o \”normalnim\” zemljama?
Italija je normalna zemlja pa je Berlusconi imao svoj bordel u kome su ga zabavljale maloljetnice. I? Ne bi me smio uznemiriti ni tekst o tome kako se ministar Linić bori da kamate na stambene kredite ne budu više od nekih sedam, osam ili devet posto. Ne smije me dovoditi do bijesa ni iz aviona vidljiva najava kako će presuda u korist opljačkanih ljudi koji su digli kredit u švicarcima pasti na višem sudu. Sve su dogovorili.
Pa šta? Da imam rak brinula bih zašto nema markera, hoću li dobiti pravu kemoterapiju, tko je najbolji onkolog u Rijeci, koliko ću dugo morati čekati na nalaze, tri tjedna, pet tjedana, sto tjedana? Hrvatska će prodati ceste, šume, vodu, poštu… Pa šta? Što je Hrvatska? To je komad zemlje na kome slučajno živim a tim komadom zemlje upravljaju razbojnici. Postoji li razlika između razbojnika rođenih u Zagrebu i onih rođenih u Njujorku?
Jako me uznemirilo i to što će se uništiti okolica Dubrovnika. Mene je uznemirilo, ne Dubrovčane. Nije li to bolesno? Pred dvadeset i nešto godina ukrcala sam se na prvi brod koji je Dubrovniku nosio pomoć. Linić me osobno zadužio da pratim teret. Tada je Linić mislio da je Dubrovnik hrvatski grad i riječki grad i moj grad i njegov grad. Isti Linić danas misli da Dubrovnik pripada onome tko ga kupi i da spomenik nulte kategorije treba pretvoriti u dvere od betona.
Da Crnogorci… Da Mlečani… Nema ti Mlečana do Hrvata. Ali zašto me to uznemiruje? To nije novi podatak. Što se sa mnom dešava? Hrvatska ne postoji. Todorić do Todorića, Todorić do Todorića, Todorić do Todorića… Ljudi oko mene nisu toliko osjetljivi. Todoriće ne doživljavaju kao rak koji metastazira iz sata u sat iz dana u dan iz godine u godinu…Ja sam samo luda. Svijet se ne može promijeniti, treba se samo snaći.
Za mene je kasno. Govorim djeci da moraju krenuti krasti ali i za njih je kasno. Unuk mi je jedina nada. Jučer je u vrtiću prebio djevojčicu i dva dječaka. Roditelji su ih odvezli u privatnu kliniku jer u bolnici nema ni konca ni anestetika a možda ni doktora. Srećom, u Hrvatskoj privatne klinike niču na svakom uglu. Moj sin je izmlatio svoga sina a ja sam mu dala sto kuna. Da imam veću penziju dala bih mu tisuću. Ako u vrtiću ubije klinca onda će u osnovnoj školi ubiti dva, u srednjoj četiri, na fakultetu deset. Krleža je davno napisao, svijetom vladaju varalice i ubojice.
Sve znam pa ipak mi se okreće želudac. Rak želuca? Ili sam samo jedina u Hrvatskoj koja misli da uostalom sve ovo treba razoriti?
Foto: Max Boschini
Kako god okrenes nema ‘rvackoj spasa. Sami lopovi i drumski razbojnici!
Drago mi je da medju ludjakinjama ima tako pemetnih, rezolutnih, ostroumnih, poduzetnih, okretnih zena…..Medjutim, trakavica hrvatskih nevolja toliko se produzila da sve ove govorancije nemaju nikakav odjek: Psi laju a karavane prolaze. Svaka cast gospodji; cula sam da danas hrvatski zivot ne vrijedi vise od $100. Sretno!!!
Uf uf, draga Vedrana sve si točno analizirala i napisala.Ovo je sve u kurcu.Nadali smo se ovih dvadeset i kusur godina boljitku a ono totalni golaći ispali.Neki ekonomski analitičar govorio da nam treba preko 20 godina da dostignemo nivo razvijenosti koji smo imali 1990.Bojim se da više ničeg ni nemamo.Jebem ga ki je upalio svitlo! Budi ti nama Vedrana živa i zdrava i dalje piši da mi mnogi ne mislimo da smo ludi što mislimo kao i ti.
Gospođo Vedrana!
Tko Vam (nam) je kriv što nismo na odmoru negde na egzotičnim ostrvima, pa da kažemo – kako je život lep!
Ko Vam je kriv što mislite svojom glavom!
Davno su rekli:”kakve su vam misli, takav vam je život”
Ako vam je utjeha, kod nas u Tamo daleko je još mnogo gore.
Treba pomisliti ponekad da i drugi imaju svoje muke, često mnogo veće od naših.
Treba otići u bolnicu, pa videti te muke i kada izađete na svetlo sunca, samo što ne poletite.
Idealisti i emotivci nisu ljudi 21 veka, a nisu nikad ni bili.
Andrić reče:”Ljudi krutog mozga i tvrdog srca duže žive.” Ja bih samo zamenio reč “ljudi” sa – neljudi.
Ovaj j…život, ma koliko da je težak, ipak je isto toliko i lep. Što nam manje života ostaje, sve nam je draži.
Možda treba tražiti spas u lepoti malih stvari i doživljaja. Osmesima dece i unučadi, prijatelja, izlasku Sunca, šumu talas, predivnom cvetu i cvrkutu ptica.
Priroda je veličanstvena iako nije savršena, kao ni ljudi.
Mislim da stvari treba gledati filozofski i pesnički, koliko je to moguće. Ako bi sve svodili na pravila logike i zakone matematike , bojim se da bi došli do zaključka da je život besmislen.
A, ipak, toliko ga volimo.
Ako ništa drugo, vredi se boriti i žrtvovati za one koji će ostati iza nas. To daje našim mukama neki smisao i nadu da nismo potraćili vreme i živeli uzalud.
Uvek od goreg ima gore!
Da li ste ikada pomislili kako žive Srbi proterani iz RH, KiM, BiH…
A, vidite, većina njih bi se rado vratila na stara ognjišta u i takvu RH kada bi imali gde da se vrate.
Moj pokojni ujak je uvek govorio:”Kada pogledam ispred sebe, mnogo ih je, a kada pogledam iza sebe, mnogo ih je više.” Neko bi rekao: Beda se bedom teši”! Pa, neka, ako to pomaže da budemo spokojniji.
Život je galimatijas sreće, nesreće, patnji, smeha, suza, dobrote, grozote, ljubavi i mržnje…
Šekspir je još u 16. veku rekao: “Svet je pozornica”.
Mi smo samo statisti na toj pozornici života, sreče, nesreće, patnji i neminovne smrti.
Ipak, kakav da je taj j…život, ja ga volim i svaki dan kada ugledam kako izlazi sunce, kada se iznova rađa, pomislim:hvala ti Bože što mogu da uživam u tom prizoru. Zaboravim na sve probleme i razmišljam o onome što je lepo.
Šta mi drugo preostaje?
Lepo i tačno rečeno. I ja sam zahvalna za svaki dan, ma kakav bio.
Kad vec razaras posalji malo i kod nas susedo- komsija.
Svidja mi se recept za unuke. Posto ti je penzija mala a ti povezi unuke sa privatnim doktorima- oni ce im dati trostruko da biju decu a oni ih krpe. Neka deca odma nauce kako se posluje u zdravstvu. Trebace im.
Ja mog strica kad god sretnem pljunem sto me uveo u posao- sitni obrt- i dao mi komad hleba u ruke. Da me naucio krasti do sad bih bio bogat pa i ako me
osude do sad bih izisao bogat. Ovako kicma puca svaki dan, prosto razmisljam mozda su robijaska milovanja neznija nego ovaj moj zivot…….
Voleo bih pomoci tvom poznaniku….ali ni njemu kao ni nama nema spasa.
Kad bih morao otici voleo bih da imam malo vremena kao tvoj poznanik.
Kakvih bi sve pizdarija napravio :-).
Ne radi livne koristi nego obesti radi.
Pitao bih lekara da mi bude zirant. U svakoj banci bih uzeo karticu i kredit ako moze- nije bitna kamata, veci deo bih poklonio premda priznajem da bih malo odvojio za klaker i kabezu. Svercobao bih se javno u GSPu. Isao bih svaki dan ispred skupstine sa uvredljivim ali istinitim porukama politickom rukovodstvu a bogme i verskom. Mozda bih poveo i neku grupu demonstranata protiv vlasti.
Bio bih zirant kome god zatreba….
Smrt je na balkanu uvek bila tema za sprdnju.
i ja Tebe volim, draga rudanico
😉
Volim te Vedrana!
Draga Vedrana, nisi jedina kojoj se okreće želudac. Hvala Ti.
Zasto onda nitko niš ne razori? Čekate mene ili nekog šveđana da dođe i razori?
Krleža je davno napisao, svijetom vladaju varalice i ubojice. To nije apsolutno tocno, nego opcenito… Mpramo ga ispraviti- U HRVATSKOL, MOJU POZNAJEM PREKO POLA SZOLJECA- SVE JE STRASNO:: OD CUDOVISNOG JEZIKA- KUNA LIPA, PA DO NEPOSTOJANJE HUMANE EDUKACIJE: Da bi razumjeli ovaj video u svoj svojoj dubini, moramo slijediti primjere u spotu, koji problema pažljivo i odražavaju. Za nastojati poboljšati svijet, nije dovoljno, gledanje video samo površno, ali također mora razumjeti posredovani problem i djelovati u skladu s tim.
Savršena nadopuna je kniga “Edukacija covjeka”, što produbljuje činjenice i sve je objašnjeno u detalje.
http://player.vimeo.com/video/57126054#at=0%2a%2a%2a%2a
http://de.scribd.com/doc/132247236/Edukacija-Covjeka
Jezgrovito receno – sve je sranje osim pisanja. Kad ja tamo a ono medjutim. Budi srecna da si tu di si, jer si mogla na mestu ostati mrtva. Sto bi rekli Ameri – great expectations su uzrok svake depresije. Zato spusti durbin i pogledaj oko sebe. Kako god da ti je ima mnogo onih kojima je gore…
Imam dojam da ste Vi gdjo Vedrana optereceni kamatama, mafijozama i ostalim upropastiteljima Lijepe Vase.Koliko je lijepa to ste vec mnogo puta opisali.Nije vam bilo dobro u Jugi nije vam valjao Tito, e pa sad imate ono sto ste trazili, izmedju ostalog i kamate. Hocete u Evropu, i to ste dobili.Sad ste Vi srecna i bogom obecana zemlja. Cemu kukumavcenje.Pozdrav B.
znate zasto mi se izmedju ostalog jos svidjate ?
Sve sto napisem sve je osmah objavljeno.Nema moperatora, seratora ili vec kako ih zovu pregledaca mog texta, pa sad oni ce da odluce : da li objaviti ili ne .Drugi nposdrav B.
Da, da, dragi Branislave, u pravu si, ovde postoj velika stvaralačka i pisana sloboda izražavanja, ali dok se ne pojavi tema o našim nesretnim srpsko-hrvatskim problemima, onda neki hiperaktivni klovn iz kutije na dopu, odjednom iskoči, samo jednom i nikad više, uvek učesnik domovinskog rata, i dok ne počne da baljezga polupismenim rečnikom o tome kako on shvata svoje vidjenje i dobrovoljno učešće u čišćenju “lijepe njihove” od Srba i ostalih nehrvatina, e onda ćeš da vidiš ako se uključiš, šta se dešava….
Bok Vedrana, kakva depra. Kao što vidiš, ja sam već mrtva …. Kao takva, mogu Ti reći, pravi zgoditak bi bio da je u pravo vrijeme tj. dok je još bilo vrijeme – skurena, skršena, zapaljena farma koja ja u to vrijeme obitavala na Markovom trgu i Banskim dvorima.
…ljudi su se – čast iznimkama – pretvorili u robove i robote koji kimaju glavama i idu smjerom kojim ih netko ili nešto navodi…k’o projektili. Tu i tamo se nađe netko tko misli svojom glavom i vidi što mu se dešava ispred nosa, ali nema s kim i kako bilo što poduzeti, jer ostatak svijeta oko njega reagira letargično : “a, dobro…”, “a što se može…”, “a tako mora bit'”, “bit’ će još i gore…”
Da li se ciljano pravio sustav (teorija zavjere) kako bi se ljude dovelo do takvog mentalnog nivoa – ne znam. No, jedno je sigurno – veliku većinu nas uspjeli su baciti na koljena. Mnogi su se s time pomirili, a da nisu i nikad neće biti svjesni toga.
I nije bitno što nema novaca. Nije bitno što nema načina da dođem do unuke na Braču, a kamo li da idem vidit Plavu špilju jednom…jer moram raditi za Todorića, skupljati mu lipe, jadničku.
Najgore od svega je to što su nam uzeli dostojanstvo.
Draga Vedrana, predlažem moju kombinaciju – ujutro jedan antidepresiv po želji i izboru (ja koristim Zoloft, 50 mg, moj psihoanalitičar kaže da je to unapređen prozak), isti postupak ponoviti oko dva popodne, okolo ručka (ja jedem kasno oko 6-7 popodne zbog posla i drugih obaveza) konzumirati alkohol po želji (ja volim i konzumiram viski, ali o ukusima se ne raspravlja), a u večernjim i noćnim satima predlažem konzumiranje lakih droga po izboru do noćne kome. Na ovaj način se, bar ne nerviram što treću godinu deca i ja nećemo na more nego u vikendicu na Zlatiboru, što sam udovica koja je volela svog muža, a ne srećno razvedena koja vikendom bivšem uvaljuje decu, da bi mu pokazala da ima lepših, mlađih i bogatijih od njega, što je moja lepa i dobra mama otišla od kancera u 61-oj da nije ni htela da se leči jer se užasavala bolnica, što još uvek izgledam dobro za svojih 45 al od toga nikakve vajde, ni fizičke, ni materijalne………..
Svejedno volim vas jer ste lepi i hrabri
sve je stvar u glavi, u mislima…nepotrebno je uznemiravati se zbog postojeceg stanja..jer tome pridonosimo samo jos losega…treba se izdici iznad svega, ali to je tesko..izdici se sa svojim mislima..jer sve stvaramo sa svojim mislima..zasto ne stvarati nesto lijepo?! razmisljajmo o dobrome, o lijepome..i to ce se i desavati oko nas…