55+

Sutra uvečer u 21.00 nastupit ću u emisiji \”Emisija\”, na trećem programu Haertea. Voditeljica i urednica Jelena Jindra, Borut Šeparović i ja razgovarat ćemo kako danas u Hrvatskoj žive ljudi koji imaju 55+.


Često sam nastupala na teveu, ponekad i turbonekvalificirana za temu o kojoj sam govorila. Teve je slika, bitno je kako izgledaš, ljudi ispred ekrana rijetko čuju što oni u studiju govore.

Sat nakon emisije, da ih ubiješ, ne bi znali što je bila tema ali zapamte da voditeljica ima krive noge, gošća je debela, gost nije oprao kosu.

Nastup na teveu je stres nad stresovima zato bježim od njega. Ponekad mi ipak vrag ne da mira, pa… Sve ću vam ispričati.

Nazvala me Jindra i zamolila da joj budem gošća. Isuse Kriste! Što ću obući? Teve svakome doda deset kilograma a ja ih već imam dovoljno viška.

Dakle, sedamdeset i dvije plus deset, osamdeset i dvije. Kako se obući da izgledaš kao da imaš šezdeset i tri? Crno. Crno je ono pravo. Ali, jebeni studio izgleda poput mračne pećine, žmirkat će neonska tamnoplava cijev, ako se ucrnim izgubit ću se.

Svijetlo, dakle. Bijelo. U istoj sam emisiji pred par dana vidjela gošću u bijeloj haljinici. Doduše, curica u bijelom imala je 20-, mršava poput travke, lijepa poput mlade koja čeka ispred crkve da je tata u nekom američkom filmu otprati do oltara.

Što bih ja morala sebi učiniti da bih izgledala poput uznemirene nevjeste? Otac mi je mrtav godinama, nema me tko uvesti u crkvu. Pred oltarom ne ne čeka mladoženja koji nervozno gleda na sat.

Postoji li uopće mladoženja kome bi se ruke tresle u očekivanju nevjeste u bijelom i u 60+? U kojoj bi on morao biti ako bi mu takav komad izazivao treskavicu? 80+? Takvima ruke drhte i izvan crkve.

Ne, nikako bijelo! Neka stilistica je rekla Jindri da mi poruči kako je posljednji hit, to super izgleda na ekranu, nešto \”plavozeleno\”. \”Nešto\”? Što? Haljina? Bluza? Hlače?

Ovaj sam vikend bila u Benkovcu. Obišla sam sve dućane. Jedino što sam našla \”plavozeleno\” bile su hulahopke za unučicu. Sebi sam kupila za sto kuna vunenu tuniku boje zemlje za po doma. Ionako sam stalno doma.

Ali ja sutra moram blistati, ne smijem biti obučena kao za po doma. Ni u Zadru nema plavozelenog. Narančasto? Stilistica mi je poručila, narančasto je super.

Prijateljica Lela napravila mi je od mreže narančastu majicu. Mreža? Ne mogu doći na teve u emisiju o 55+ u 60+ odjevena u narančastu mrežu. Treba imati obzira prema gledateljima i djelatnicima hitne pomoći koji bi morali odjuriti na Prisavlje.

Nešto moram nositi ispod mreže. Crno! To će mi skinuti bar pola kilograma. Bodi! Bodi steže, mreža skriva. Oko vrata na kome mi je otisnut datum proizvodnje bit će vesela ogrlica.

Dakle, pokrila sam tijelo, nadlaktice, podlaktice, ostaju ruke. Ruke su mi bile stare i kad sam imala 20+ ali tada nisam odlazila na teve. Danas…Danas zaista izgledaju kao 80+.

Košćate, plave žile debele poput užeta, nokti polomljeni od rada u vrtu, nokat na palcu crn jer mi je muž priklještio prst vratima automobila. Slučajno? Trk na manikuru.

Cura 20+ nalijepila mi je umjetne nokte a onda ih premazala lakom u boji mreže koja će pokrivati bodi koji će stezati obješeno tijelo.

Da, moram zapamtiti, stolice u studiju imaju kotačiće, izgledaju poput invalidskih kolica, moram sjediti uspravno da gledatelji ne pomisle da i inače sjedim u kolicima. Ne se grbiti!

Frizeru! Farbanje kose, feniranje. Iza uha? Ispred uha? \”Imate krasno lice, gospođo, nitko vam ne bi dao šezdeset i sedam, morate otkriti lice, stavite kosu iza uha\”, rekla mi je Jasna, 25+. Iza uha!

Naočale. U ladicama imam desetak naočala ali sve su stare bar 20+. Nešto me mora \”dignuti\”. Trk u najbolji dućan u Rijeci. Šahini. Neću kupiti nove okvire ali mogu trkeljati kako će to gospodinu biti reklama, ja ću svima u mojoj ulici reći da su to njegovi okviri…

Htjela sam narančaste okvire. Dečko u prodavaonici, 18+, rekao mi je: \”Narančasta je topla boja, ne možete biti sva u narančastom…\” Sutra će optičarski konzilij Šahini odlučiti koja boja okvira će biti dovoljno hladna da me svede na 59+.

Prije emisije ulazak u prostoriju gdje će, nadam se, sjediti gospođa Višnja pa će uz pomoć kistova, vate, tuševa, pudera, kapi, ruža, sjajila, rumenila, sjenila… Učiniti čudo.

A onda mi preostaje samo moliti boga da režiser ne bude lik koji perverzno uživa muškarcima u studiju snimati dlake u nosu i ušima a ženama brkove.

\”Imam li brkove\”, pitala sam kćer. \”Mama, nemaš!\” \”Stavi naočale.\” \”Ne nosim naočale.\”

Ulazak u studio.Izlazak iz studija. Kako sam izgledala? Debelo? Umorno? Nafrakano? Mreža u mojim godinama? Gdje mi je bila pamet?